Pozovite » (+381) (0)24 535-533

6. Manjinska autonomija i Hrvatsko nacionalno vijeće

Kada se pak govori o problemu ostvarivanja manjinske autonomije stvari su sljedeće: tek donošenjem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u Saveznoj Republici Jugoslaviji, hrvatska nacionalna manjina ostvarila je mogućnost za izbor vlastitog manjinskog samoupravnog tijela - nacionalnoga vijeća. Međutim, sâma ideja o osnutku jednoga samoupravnog tijela dugo je bila prisutna u društvenom i političkom životu hrvatske zajednice u Vojvodini. Tako je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini na II. redovitoj Skupštini održanoj 6. ožujka 1994. u Subotici usvojio Inicijativu za osnutkom Narodnoga vijeća Hrvata u SR Jugoslaviji, no ona od strane DSHV-a nikada nije realizirana. Istina, početkom 1996. skupina nezadovoljnika okupljena oko Ivana Poljakovića pokreće inicijativu za osnutkom Hrvatskog narodnog vijeća, izabran je Inicijativni odbor, ali osim nekoliko priopćenja za medije, nikakvoga učinka nije bilo. I Hrvatski je narodni savez u svojemu političkome programu imao osnutak manjinskog samoupravnog tijela za Hrvate u SRJ Jugoslaviji. Kada je, pak, Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina bio u javnoj raspravi i bilo je jasno da će nacionalna vijeća nacionalnih manjina postati zakonskom kategorijom, Hrvatski narodni savez i Forum hrvatskih institucija i organizacija pokrenuli su inicijativu za osnutkom Privremenog hrvatskog nacionalnog vijeća u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Isto su osnovali na sjednici Foruma HIOV 14. listopada 2001., a tijelo istoga naziva osniva i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, ali dan kasnije - 15. listopada 2001. Kako oba nisu imala legalni status, prestala su postojati donošenjem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji je Narodna skupština Savezne Republike Jugoslavije usvojila koncem veljače 2002., budući da je tek on omogućio osnutak ove institucije.

Usvajanje Zakona bila je posljedica, s jedne strane, političke volje stranaka koje su porazile režim Slobodana Miloševića na saveznim izborima u rujnu 2000. i u kojima su značajnu ulogu imale i glavne političke stranke nacionalnih manjina u Srbiji, a s druge strane i, u međuvremenu preuzetih, međunarodnih obveza iz područja međunarodnog prava koje se odnose na zaštitu prava pripadnika nacionalnih manjina. Osim toga što je sâm Zakon pretrpio ozbiljne kritike, prije svega zbog neodređenosti brojnih njegovih odredba i neprimjenjivosti u pravnim sustavima republika članica, prijepore je izazivalo i određivanje procedure i načina za izbor vijeća: nedemokratski i povijesno prevladani elektorski način biranja donesen je podzakonskim aktom - Pravilnikom o izboru nacionalnih vijeća nacionalnih manjina u SRJ. Kasnije su se kao problemi u radu nacionalnih vijeća nacionalnih manjina pojavili odsustvo konzistentne politike financiranja njihova rada te nadzora, kako procesa izgradnje institucije, tako i razvitka kapaciteta, te materijalno-financijskoga poslovanja, što je uvjetovalo formalno-pravnu neizgrađenost vijeća, stručnu neosposobljenost i otvaralo prostor za financijske zlouporabe. Isto tako, i temeljna funkcija nacionalnih vijeća - a to je njihovo sudjelovanje u procesu odlučivanja ili pak savjetodavna uloga u pitanjima koja su od značaja za manjine - zbog nepostojanja jasne manjinske politike često je znala ostati na razini proklamacije.

Glavnu inicijativu i artikulaciju procesa osnutka HNV-a vodio je Forum HIOV: nakon odluke na sjednici u Bačkom Monoštoru početkom svibnja 2002. ova je koordinacija institucija i organizacija vojvođanskih Hrvata krenula s prikupljanjem potpisa za elektore za izbor Hrvatskog nacionalnog vijeća. Njihova su nastojanja imala za posljedicu to da su 23. rujna 2002. u Saveznom ministarstvu nacionalnih i etničkih zajednica prijavom 50 prvih elektora pokrenuli inicijativu za održavanjem prve Elektorske skupštine za izbor članova HNV-a. Ista je održana u Subotici 15. prosinca 2002. u nazočnosti 198 od ukupno 204 prijavljena elektora. Izbor članova je obavljen na temelju dviju ponuđenih lista: listu „A" je u ime Foruma HIOV predložio Josip Ivanović, dok je listu „B" u ime DSHV-a predložio Josip Gabrić. Rezultat glasovanja bio je sljedeći: lista „A" je dobila 20, a lista „B" 15 članova Vijeća. Uz prethodne konzultacije u Subotici je 25. siječnja 2003. godine održana i prva konstitutivna sjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u SR Jugoslaviji. Na sjednici je jednoglasno usvojen Statut Vijeća i izabran je prvi predsjednik Josip Ivanović.

U Subotici je održana i druga sjednica HNV-a - bilo je to 12. travnja 2003. - na kojoj je usvojen Poslovnik HNV-a, izabrana su četiri potpredsjednika (za Srijem, jugozapadnu Bačku, Sombor i Suboticu), zatim predsjednik Izvršnog odbora HNV-a, kao i četiri člana IO HNV-a (zadužena za kulturu, za obrazovanje, za informiranje i službenu uporabu jezika i pisma, te za gospodarstvo), kao i predsjednik E-vlade te tajnik. Osim navedenih dužnosnika i tijela kako „manjinskog parlamenta" tako i „izvršne vlasti", HNV ima devet stalnih odbora (za Statut, za odnose s državom, za suradnju s Republikom Hrvatskom i za prekograničnu suradnju, za informiranje, za obrazovanje, za službenu uporabu jezika, za kulturu, za financije, te za predstavke i žalbe) i šest stalnih odjela (za obrazovanje, za informiranje, za službenu uporabu jezika, za kulturu, za financije te za gospodarstvo). Odbore i odjele HNV do sada je karakterizirao slab i ne čest rad.

Na VIII. sjednici HNV-a održanoj 11. lipnja 2005. donesena je odluka o obilježjima hrvatske zajednice u Srbiji. Prema istoj, „Zastava hrvatske zajednice u Republici Srbiji jest  horizontalna trobojka s poljima istih visina, odozgo na dolje: crvena, bijela i plava, a preko bijele boje i malo preko plave u centru nalazi se povijesni grb Hrvata, štit s 25 naizmjeničnih kvadrata crvene i bijele boje, a na prvom mjestu je kvadrat crvene boje. Odnos dužine i širine zastave je dva prema jedan. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave". Također, usvojeni su i blagdani hrvatske zajednice u Srbiji: 19. ožujka - blagdan sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda; 19. lipnja - dan rođenja Ivana Antunovića; 16. rujna - dan rođenja bana Josipa Jelačića; i 15. prosinca - dan osnutka HNV-a. Oni se svečano obilježavaju prigodnim programima u organizaciji HNV-a. HNV je od 2004. osnivač Novinsko-izdavačke ustanove „Hrvatska riječ", a od 2008. zajedno sa Skupštinom Autonomne Pokrajine Vojvodine suosnivač je Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Za vrijeme postojanja Savezne Republike Jugoslavije, HNV je u nazivu imalo ime te države, premda Hrvati iz druge Republike članice - Crne Gore, nikada nisu sudjelovali u radu. Prestankom postojanja SR Jugoslavije i osnutkom Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003.) uz HNV koristi se naziv ove države. Nakon osamostaljenja Crne Gore (2006.) neslužbeni naziv je Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji.

U prvom mandatu HNV-a, koji je zbog izostanka dogradnje pravne regulative manjinskog zakonodavstva u Srbiji, ušao u šestu godinu postojanja, do konca 2008. održana je 21 sjednica Vijeća. Prvobitna razdioba vijećnika na dvije struje vremenom se umnožila, tako da nije više jasno koliko frakcija ima. Dosadašnji predsjednici su bili: dr. sc. Josip Ivanović (2003.-2005.), Josip Z. Pekanović (2005.-2007.) i Branko Horvat (2007.-), a Izvršnog odbora Lazo Vojnić Hajduk (2003.-06.) i Slavica Peić (2006.-).

Baština