Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Govori predstavnika Partije i NOV Jugoslavije po bačkim mjestima krajem 1944. naglasili su da će nova jugoslavenska država spriječiti manipulacije velikosrpskih krugova s etnonimima Bunjevci i Šokci pa je tako general Ivan Rukavina krajem 1944. posjetio Tavankut gdje je okupljenim mještanima uputio božićnu čestitku i održao govor u kojem se osvrnuo na povijest Hrvata u Bačkoj, njihovu borbu protiv asimilacije i manipulacije bunjevačkim imenom. Govoreći o Kraljevini Jugoslaviji rekao je: „Za vrime prošle Jugoslavije opet su vam pokušali osporiti hrvatstvo, a sad kad je stvorena demokratska i federativna Jugoslavija, ja vam kažem, da nema više bojazni, bez obzira kojoj će federativnoj zajednici pripadati Vojvodina, da će tko više osporavati vaša prava ili hrvatstvo." Pripisivanje navodne nasilne asimilacije Bunjevaca u Hrvate jugoslavenskom komunističkom vodstvu nakon 1945. je neodrživa teorija jer su obavještajna tijela Kraljevine Jugoslavije, u državi u kojoj se poticala bunjevačka samosvojnost, desetljeće prije dolaska komunista na vlast utvrdila da je „sva bunjevačka inteligencija i najmanje 80% bunjevačkog naroda potpuno hrvatski i strogo katolički, ne samo orijentisana, nego i oduševljeno zadahnuta." Svjedočanstvo o nacionalnim osjećajima velike većine Bunjevaca u razdoblju Kraljevine Jugoslavije su i mnogobrojna hrvatska društva koja su organizirala društveno djelovanje u raznim segmentima (vjerski život, kultura, umjetnost, znanost, sport i dr.). Postavlja se pitanje što je bilo s onom manjinom navezanom na vlasti i njihovim obiteljima koja se nije osjećala Hrvatima. Propašću Jugoslavije pojedinci poput međuratnog radikala Marka Jurića, koji su do 1941. veličali srpstvo, srpsku oslobodilačku vojsku, kraljevsku kuću Karađorđević, prednjačili u antihrvatstvu i dr., pozdravili su oslobodilačke mađarske snage u Subotici, dok su se drugi (npr. Martin Matić, Albe Kuntić) sklonili u Beograd. Razumljivo, osoba koje su se priklanjale potrebama vlasti uvijek je bilo i bit će, ali nakon prestanka politike koja je poticala i omogućavala izdvajanje Bunjevaca iz Hrvata utjecaj takvih osoba je nestao zajedno s takvom politikom. Na poslijeratnim popisima stanovništva do 1971. broj Hrvata se kretao ovisno o njihovom prirodnom prirastu i migracijama, a manje o aktualnim političkim prilikama.

etnicka_mapa_sfrj_1981-mNajveće promjene u etničkoj strukturi Vojvodine, ako izuzmemo poratnu kolonizaciju, dogodile su se u međupopisnom razdoblju 1971.-1981. Brojčano znatno raste kategorija Jugoslavena što je bilo društveno prihvatljivo identificiranje. Prvi put se popisom 1971. stanovništvo podijelilo na dvije grupe: stanovništvo koje se nacionalno izjasnilo, i ono koje se nije nacionalno izjasnilo. Kategorija Jugoslaveni našla se u drugoj grupi te je građanima ostavljena mogućnost da se deklariraju Jugoslavenima, iako se takva izjava nije smatrala izjašnjavanjem u pogledu narodnosti ili etničke pripadnosti. Navedenoj kategoriji pripadali su oni koji nisu jasno mogli odrediti svoj nacionalni identitet (mješoviti brakovi), te oni s drugim motivima (oblik patriotizma, socijalne promocije i sl.), a veći udio u stanovništvu imali su u većim gradovima Vojvodine (Novi Sad, Subotica, Sombor i dr.). U razdoblju (1971.-1991.) i dalje raste broj Jugoslavena i Srba, ali se smanjuje broj drugih naroda (Hrvata, Mađara, Slovaka, Rumunja). Dio ovih naroda je apsorbirala popisna kategorija Jugoslaveni. Ubrzo se obnavlja i stara politika izdvajanja Bunjevaca i Šokaca iz Hrvata na popisu 1981. što se vremenski poklapa sa slabljenjem središnjih jugoslavenskih vlasti i jačanjem onih struja koje će dovesti Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji. U ozračju etnopolitičke mobilizacije 1980-ih dio Hrvata priklanja se isprobanoj tehnici preživljavanja u nepovoljnim društvenim okolnostima ističući bunjevačko ime kao vid neutralnosti, uvjetnog ne konfrontiranja. Pritom se mogu razlikovati dvije vrste identifikacija, ona privatna gdje se osobe privatno smatraju Hrvatima i ona javna gdje se čini svaki otklon od hrvatstva, tako i na popisu stanovništva jer vlada nesigurnost u području sigurnosti (posao, egzistencija). U lošem i neizvjesnom političkom položaju pred sam rat 1991. u popisu stanovništva se znatan broj Hrvata deklarira i pod drugim popisnim kategorijama npr. Jugoslaveni (primjer Monoštora gdje 1991. relativna većina postaju Jugoslaveni iako su Hrvati u prijašnjim popisima uvijek činili većinsko stanovništvo i ponovno 2002.), čest slučaj i s drugim hrvatskim naseljima kao i pod drugim popisnim kategorijama.

Popis stanovništva 2002. godine ustanovio je daljnji demografski pad hrvatskog stanovništva u Vojvodini. Istodobno, zabilježen je novi demografski rast srpskog, a daljnji demografski regres mađarskog i drugog nesrpskog stanovništva u Vojvodini.

Što se može očekivati na sljedećem popisu stanovništva? Za očekivati je daljnje starenje hrvatskog stanovništva (zbog iseljavanja mlađih prema matičnoj i drugim zemljama te niske razine bio-reprodukcije). Naime, prema posljednjem popisu udio Hrvata starijih od 60 godina čini 29,5% ukupnog broja vojvođanskih Hrvata (gotovo 17.000), dok je udio onih u skupini od 15 do 49 godina manji od polovice ili 44,6%. Na eventualne znatnije promjene njihova broja mogu utjecati političke okolnosti, tj. odnos službene Srbije prema tzv. „bunjevačkom pitanju", ali i refleksije političkih odnosa Hrvatske i Srbije. Promjena etničkog identiteta deklariranih Bunjevaca iz popisa 2002. pod kategoriju Hrvati u budućim popisima je moguća, ali objektivno teško predvidljiva i ovisit će najviše o političkim čimbenicima. Čak i da se takav scenarij dogodi hrvatsko stanovništvo i nadalje će biti izrazito staro jer prema posljednjem popisu prosječna dob Bunjevaca je 46,1 godinu, dok je udio starijih od 60 godina 30,5% njihova ukupna broja u Vojvodini.

Nadalje, u međupopisnom razdoblju dogodila se još jedna važna promjena. Prema popisu stanovništva 2002. godine u Vojvodini je evidentirano 49.881 Jugoslavena ili 2,45% od ukupnog stanovništva pokrajine. Već sljedeće godine Beogradskim sporazumom prestala je postojati Savezna Republika Jugoslavija pa su građani izjašnjeni Jugoslavenima ostali bez države s kojom su se identificirali. Budući da se u toj popisnoj kategoriji „krio" dio Hrvata, kao i drugih naroda te onih osoba iz nacionalno miješanih brakova možemo pretpostaviti da će se one deklarirati prema etničkom podrijetlu roditelja, a u slučaju miješanih brakova prema etničkom podrijetlu jednog od roditelja dok najmanji dio neće moći odrediti svoj nacionalni identitet te će pribjeći nekim drugim popisnim kategorijama.

Baština