Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Pozivanje u svatove

U svadbu su pozivale osobe zvane »pozivači« ili »zvanice«, a pozivanje se odvijalo na dva načina: »gostinjski« ili »svatovski«

Svadbe u Srijemu uglavnom su održavane tijekom jeseni i zime, zbog manjeg opsega posla nego ljeti i zato što je bilo skupljenog novca od prodaje uroda te domaćeg vina i rakije. Nakon što je djevojka isprošena i sve dogovoreno, pristupalo se pozivanju u svatove.

Tjedan dana prije svadbe u mladoženjinoj se kući obavljalo kićenje čuture i počinjalo se s pozivanjem u svadbu. U svadbu su pozivale osobe zvane »pozivači« ili »zvanice«, a pozivanje se odvijalo na dva načina: »gostinjski« ili »svatovski«. Na »gostinjski« način pozivaju se glavni svadbeni časnici - kum, stari svat, čauš, djever i najbliža rodbina, a pozivalo se kolačem, jabukom i čuturom dok su pozivači bili mladoženji roditelji. Na »svatovski« način pozivani su ponovno svadbeni časnici, najbliža rodbina (tako da su oni dva puta pozivani) te ostali gosti. U »svatovsko« pozivanje su išli mladoženjini prijatelji ili brat s prijateljem, a umjesto prijatelja mogao je ići i neki momak iz bliže obitelji.

Atributi pozivača su bijelo platno vezano oko struka i preko ramena i čutura okićena ružmarinom. Prvo se pozivaju glavni svadbeni časnici, najbliža rodbina, pa ostali gosti, i ovaj redoslijed se morao strogo poštovati. Pozvani se poslužuju vinom iz čuture i nazdravljaju za sreću mladenaca. Pozvana bliska rodbina daje platno za košulju dok ostali za čuturu vezuju ručnik. Goste s mladine strane u svatove pozivaju dvije nevjestine prijateljice ili njezin brat. Ovisno o lokalitetu nevjestini pozivači su negdje pozivali bocom vina za koju se nije vezivao ručnik, dok se u nekim mjestima pozivalo isto čuturom za koju se vezivaju rupci.

Među svatovima je strogo bila određena svatovska hijerarhija, tako da postoje glavni svadbeni časnici sa svojim ulogama. Glavni svadbeni časnici u Srijemu su: kum, stari svat, baša ili djever, vojvoda ili čauš.

Kum

Kum je obvezno bio iz starog obiteljskog kumstva koji su vjenčavali i krstili članove mladoženjine obitelji i on se jedini pozivao u svadbu tri puta. U svadbu kum donosi veliki »kravalj« (košara s pečenjem, kolačima i poklonom), a također donosi i dvije svijeće koje su na poseban način ukrašene. Običaj je da mladoženjina mati daruje kuma, kupuje mu štof za odijelo i košulju i kumovoj ženi haljinu. Kum je donosio i poseban kolač ili pogaču koji su sječeni poslije ručka u nevjestinom domu. Stara kumstva su trajala i nasljeđivala se desetljećima, pa i stoljećima, jer se smatralo velikim grijehom razvrgnuti kumstvo. Među kumovskim obiteljima nije bilo vjenčanja jer je to smatrano velikom sramotom.

Stari svat

Pokraj kuma drugi najvažniji časnik je stari svat. U većini slučajeva za starog svata je uzimana osoba iz starog kumstva, ali može biti i netko iz bliže rodbine. Starom svatu su iskazivane iste počasti u mladoženjinom domu kao i kumu, na ulasku u mladoženjin dom dočekuje se pjesmom i on je također donosio kravalj.

svadbenisrijem-pozivaciBaša ili djever

Razlika između djevera i baše postojala je ovisno o području gdje se svadba održavala. U južnom i istočnom Srijemu, kao i u dijelu Fruške gore baša je mladoženjin ujak, dok je u ostalim dijelovima Srijema baša nepoznat, umjesto njega postoji djever. Kod katoličkog stanovništva baša je uglavnom nepoznanica i uvijek se pojavljuje djever. Djever je mladoženjin brat ili ako mladoženja nema brata, netko iz najbliže obitelji. Uloga djevera ili baše je da za nevjestu kupi vijenac za glavu i svadbeni buket. Također, djever otkupljuje mladu od njezinog brata, a kada je otkupi mora nazdraviti vinom koje pije iz njezine cipele, također on izvodi mladu iz kuće i predaje je mladoženji.

Vojvoda ili čauš

Svatovsko zvanje vojvode poznato je u fruškogorskom, istočnom i južnom dijelu Srijema, dok u zapadnom i jugozapadnom dijelu umjesto vojvode postoji čauš koji ima iste svatovske funkcije. Kod katoličkog stanovništva ustaljen je naziv čauš umjesto vojvode na cijelom području Srijema. Za čauša se uzima mladoženjin zet, tj. muž mladoženjine sestre, ako mladoženja nema sestre onda je to muž sestre od strica. Čauš je najzanimljiviji lik na svadbi koji predstavlja glavnog »veseljaka«. Na njegov račun svatovi prave pošalice na koje se ne smije naljutiti, niti se gosti ne smiju naljutiti ako on napravi šalu na nečiji račun. Posebno ga okite i privežu mu rep od magarca, ovce ili neke druge životinje. U nevjestinoj kući stavljao mu se vijenac od crvenih paprika i guščje pero u šešir. Često je okićen i prasećim butom te nosi čuturu. Čauš služi goste i uz puno šale prikazuje poklone koje su dobili mladenci. U nekim selima čauš kao svoj atribut nosi metlu kojom čisti ispred mladenaca da bi počistio uroke, a nakon vjenčanja čauš se nalazi na čelu povorke i nosi svadbeni barjak.

Baština