Ispis
Hitovi: 21610

Piše: Dario Španović

Djevojačka vrata svakom otvorena

Tradicionalno sklapanje braka čine tri veće cjeline: predsvadbeni običaji, običaji na dan svadbe i običaji poslije svadbe

Svadba, rođenje i smrt oduvijek su predstavljali najznačajnije trenutke u životu ne samo ljudske jedinke već i čitave obitelji. Svadba predstavlja najveći i najkompleksniji događaj u obitelji, stoga se svadba morala obaviti po strogo ustaljenom redu društvene zajednice. Po mišljenju pojedinih etnologa, samo sklapanje braka imalo je prvenstveno kolektivan karakter i prije se može okarakterizirati kao ostvarivanje srodničkih veza između dviju obiteljskih zajednica nego veza između dviju jedinki.

Tradicionalno sklapanje braka čine tri veće cjeline: predsvadbeni običaji, običaji na dan svadbe  i običaji poslije svadbe. Sve tri cjeline svadbenih običaja izvode se po strogo utvrđenom scenariju i sa strogo određenim svadbenim časnicima. Stari svadbeni običaji zadržali su se do Drugog svjetskog rata, nakon čega dolazi do napuštanja nekih običaja prvenstveno zbog promjene načina života posebice u gradovima. Svadbeni običaji na selima dulje su se zadržali, no nakon 70-ih godina i tu dolazi do »preskakanja« i izostavljanja običaja.

Prosidba

Prosidba predstavlja prvi od predsvadbenih običaja. U prosidbu se išlo nenajavljeno jer su »djevojačka vrata svakom otvorena«, a u prosidbu je obično išao mladoženjin otac. Po dolasku u djevojčinu kuću prosac je obavještavao domaćine zbog kojeg je razloga došao. Ako je odgovarala obitelj koja je došla prositi djevojku, odnosno ako su djevojka i njena obitelj pristali, prosidba je uspješna. Nakon uspješne prosidbe mladoženjin otac je darivao jabukom ili manjom svotom novca djevojku što je značilo da je djevojka »kaparisana«, odnosno isprošena. U slučaju da se obitelji nisu poznavale ili se željela prositi djevojka iz drugog mjesta, za prosidbu je angažiran muškarac ili žena koji su poznavali tu obitelj, takve osobe su se u Srijemu zvale »provodadžije«.

U prosidbu se uglavnom odlazilo četvrtkom, subotom ili nedjeljom, dok su se ostali dani smatrani nepovoljnim. Jedan od običaja prilikom prošnje je da provodadžija ulazna vrata zatvori leđima što se smatralo zaštitom od mogućih uroka i sretnim obavljanjem prosidbe. Uspješnost prosidbe, osobito kada je djevojčina obitelj bila imućnija, u velikoj je mjeri ovisila o vještini provodadžije. Provodadžija je često, da bi postigao uspješnu prosidbu, morao nekoliko puta posjećivati djevojčinu kuću i preuveličavati bogatstvo i sposobnosti mladoženje. Za uspješnu prosidbu i sklapanje braka provodadžija je nagrađivan od strane obiju obitelji.

svadbenisrijem-svadba55-ih

Gledanje kuće

Nakon što je obavljena prosidba ugovaralo se »gledanje kuće«. Gledanje kuće se obavljalo ako se obitelji nisu poznavale ili su bile iz drugog mjesta, jer su roditelji željeli znati u kakvu kuću im odlazi kćerka. U »zagledače« su išli nevjestini roditelji s nekom starijom osobom iz bliže obitelji. U gledanje kuće se odlazilo fijakerom, što svečanijim i bolje ukrašenim sa što boljim konjima, jer se trebalo prikazati bogatstvo nevjestine kuće. Pri dolasku u kuću konji nisu isprezani iz fijakera sve dok se ne pogleda kuća i imanje budućeg mladoženje. Ako imanje i kuća nisu odgovarali iz bilo kog razloga, govorili su: »Niste spram nas« i odlazili su bez posluženja. U slučaju da kuća i imanje odgovaraju konji su isprezani iz fijakera, prihvaćalo se posluženje i ostajalo do kasno navečer.

Jabuka - prsten

Nakon što je prosidba i gledanje kuće okončano u sljedeća dva do tri tjedna dolazilo se na »jabuku«. Jabuka je održavana subotom ili nedjeljom i obično se dolazilo na ručak ili večeru. Na jabuku su dolazili mladoženjini roditelji i bliža starija rodbina. Mladoženjini roditelji su obvezno donosili dar - jabuku u koju se stavljao dukat. Uz jabuku se donosila i »prstenska pogača«, odnosno pogača od rastezanog tijesta prelivena šećerom i orasima. Na pogaču se stavljao manji dar, uglavnom odjeća u koju se mlada oblačila i u kojoj je posluživala goste. Osim jabuke s dukatima i pogače, mladoženjini roditelji su donosili korpu s kolačima i pečeno prase koje je bilo ukrašeno voćem i »listićima«, tj. tijestom pečenim na masti.

Uobičajeno je bilo da se o jabuci obavi »prstenovanje«. Čin prstenovanja je obavljao svećenik koji je im je izmijenjao burme. Od jabuke do vjenčanja moralo je proći najmanje tri tjedna jer je svećenik tri puta morao u crkvi najaviti vjenčanje. Poslije jabuke mladoženjina majka je svakog tjedna obilazila djevojku i donosila joj pogaču i kolače.

Ugovor

Tjedan dana poslije jabuke održavan je sastanak mladoženjinih i mladinih roditelja, tzv. »ugovor«. Tu su se točno precizirale obveze jedne i druge strane: koliko će svadbara primiti nevjestina kuća nakon vjenčanja, broj gostiju, koliko koja obitelj daje hrane i pića za svadbu. Prilikom ovog susreta često se dogovarao i miraz koji će mlada ponijeti u novu kuću.


Pozivanje u svatove

U svadbu su pozivale osobe zvane »pozivači« ili »zvanice«, a pozivanje se odvijalo na dva načina: »gostinjski« ili »svatovski«

Svadbe u Srijemu uglavnom su održavane tijekom jeseni i zime, zbog manjeg opsega posla nego ljeti i zato što je bilo skupljenog novca od prodaje uroda te domaćeg vina i rakije. Nakon što je djevojka isprošena i sve dogovoreno, pristupalo se pozivanju u svatove.

Tjedan dana prije svadbe u mladoženjinoj se kući obavljalo kićenje čuture i počinjalo se s pozivanjem u svadbu. U svadbu su pozivale osobe zvane »pozivači« ili »zvanice«, a pozivanje se odvijalo na dva načina: »gostinjski« ili »svatovski«. Na »gostinjski« način pozivaju se glavni svadbeni časnici - kum, stari svat, čauš, djever i najbliža rodbina, a pozivalo se kolačem, jabukom i čuturom dok su pozivači bili mladoženji roditelji. Na »svatovski« način pozivani su ponovno svadbeni časnici, najbliža rodbina (tako da su oni dva puta pozivani) te ostali gosti. U »svatovsko« pozivanje su išli mladoženjini prijatelji ili brat s prijateljem, a umjesto prijatelja mogao je ići i neki momak iz bliže obitelji.

Atributi pozivača su bijelo platno vezano oko struka i preko ramena i čutura okićena ružmarinom. Prvo se pozivaju glavni svadbeni časnici, najbliža rodbina, pa ostali gosti, i ovaj redoslijed se morao strogo poštovati. Pozvani se poslužuju vinom iz čuture i nazdravljaju za sreću mladenaca. Pozvana bliska rodbina daje platno za košulju dok ostali za čuturu vezuju ručnik. Goste s mladine strane u svatove pozivaju dvije nevjestine prijateljice ili njezin brat. Ovisno o lokalitetu nevjestini pozivači su negdje pozivali bocom vina za koju se nije vezivao ručnik, dok se u nekim mjestima pozivalo isto čuturom za koju se vezivaju rupci.

Među svatovima je strogo bila određena svatovska hijerarhija, tako da postoje glavni svadbeni časnici sa svojim ulogama. Glavni svadbeni časnici u Srijemu su: kum, stari svat, baša ili djever, vojvoda ili čauš.

Kum

Kum je obvezno bio iz starog obiteljskog kumstva koji su vjenčavali i krstili članove mladoženjine obitelji i on se jedini pozivao u svadbu tri puta. U svadbu kum donosi veliki »kravalj« (košara s pečenjem, kolačima i poklonom), a također donosi i dvije svijeće koje su na poseban način ukrašene. Običaj je da mladoženjina mati daruje kuma, kupuje mu štof za odijelo i košulju i kumovoj ženi haljinu. Kum je donosio i poseban kolač ili pogaču koji su sječeni poslije ručka u nevjestinom domu. Stara kumstva su trajala i nasljeđivala se desetljećima, pa i stoljećima, jer se smatralo velikim grijehom razvrgnuti kumstvo. Među kumovskim obiteljima nije bilo vjenčanja jer je to smatrano velikom sramotom.

Stari svat

Pokraj kuma drugi najvažniji časnik je stari svat. U većini slučajeva za starog svata je uzimana osoba iz starog kumstva, ali može biti i netko iz bliže rodbine. Starom svatu su iskazivane iste počasti u mladoženjinom domu kao i kumu, na ulasku u mladoženjin dom dočekuje se pjesmom i on je također donosio kravalj.

svadbenisrijem-pozivaciBaša ili djever

Razlika između djevera i baše postojala je ovisno o području gdje se svadba održavala. U južnom i istočnom Srijemu, kao i u dijelu Fruške gore baša je mladoženjin ujak, dok je u ostalim dijelovima Srijema baša nepoznat, umjesto njega postoji djever. Kod katoličkog stanovništva baša je uglavnom nepoznanica i uvijek se pojavljuje djever. Djever je mladoženjin brat ili ako mladoženja nema brata, netko iz najbliže obitelji. Uloga djevera ili baše je da za nevjestu kupi vijenac za glavu i svadbeni buket. Također, djever otkupljuje mladu od njezinog brata, a kada je otkupi mora nazdraviti vinom koje pije iz njezine cipele, također on izvodi mladu iz kuće i predaje je mladoženji.

Vojvoda ili čauš

Svatovsko zvanje vojvode poznato je u fruškogorskom, istočnom i južnom dijelu Srijema, dok u zapadnom i jugozapadnom dijelu umjesto vojvode postoji čauš koji ima iste svatovske funkcije. Kod katoličkog stanovništva ustaljen je naziv čauš umjesto vojvode na cijelom području Srijema. Za čauša se uzima mladoženjin zet, tj. muž mladoženjine sestre, ako mladoženja nema sestre onda je to muž sestre od strica. Čauš je najzanimljiviji lik na svadbi koji predstavlja glavnog »veseljaka«. Na njegov račun svatovi prave pošalice na koje se ne smije naljutiti, niti se gosti ne smiju naljutiti ako on napravi šalu na nečiji račun. Posebno ga okite i privežu mu rep od magarca, ovce ili neke druge životinje. U nevjestinoj kući stavljao mu se vijenac od crvenih paprika i guščje pero u šešir. Često je okićen i prasećim butom te nosi čuturu. Čauš služi goste i uz puno šale prikazuje poklone koje su dobili mladenci. U nekim selima čauš kao svoj atribut nosi metlu kojom čisti ispred mladenaca da bi počistio uroke, a nakon vjenčanja čauš se nalazi na čelu povorke i nosi svadbeni barjak.


Običaji na dan vjenčanja

Na vjenčanju nevjesta je gledala da prva stane pred oltar, da prva »očepi« mladoženju ili izađe iz crkve vjerujući da će takvim postupcima steći prednost nad mužem

Nakon što su svi dogovori za svadbu postignuti i svi gosti pozvani posljednji običaj prije vjenčanja održavao se večer prije svadbe. Kod mladoženje i kod mlade održavale su se momačka i djevojačka večer gdje je dolazila najbliža rodbina, prijatelji i kumovi. Djevojke su kitile kuću cvijećem, uređivale ružmarin i kitile mladoženjin šešir, dok se mladoženja »opraštao« s momačkim životom. Na kraju večeri odabrani mladoženjin prijatelj odlazio je kod mlade u kuću  noseći vjenčanicu, hranu i piće za sutrašnji ručak, i on se nazivao rani gost. Rani gost je ostajao da noći u mladinoj kući pazeći da mlada ne pobjegne i sutradan je dočekivao mladoženju.

svadbenisrijem-svatovskapovorka

Odlazak po mladu

Po okupljanju svatova u mladoženjinom domu, kum naređuje kretanje po mladu. Prije polaska roditelji pred kumom blagoslivljaju mladoženju. Svatovska povorka u Srijemu se kretala u određenom poretku svadbara, ljeti se išlo fijakerima, a zimi saonicama. U prvim kolima je kum s mladoženjom i svojom pratnjom, za njima kola sa starim svatom, zatim djeverom, zatim ide čauš pa ostali svatovi. U zadnjim kolima je išao otac sa kćerima, dok je majka ostajala kod kuće i dočekivala goste kad se završi vjenčanje. Prije nego što stigne mladoženja po nevjestu, običaj je da se nevjesta okupa te ih pričeka u vjenčanici bez vijenca i obuće. U vodu u kojoj se okupala nevjesta stavljalo se aromatično bilje, zlatni novac i orasi, da bi nevjesta bila plodna, voda se prosipala pod neku plodnu voćku, a nevjesta je u cilju zaštite od uroka ispod vjenčanice vezivala crveni konac. Nevjesta je obučena u vjenčanicu zajedno sa svojim prijateljicama čekala u posebnoj prostoriji u kući da dođe djever i upotpuni odjeću, jer djever donosi obuću, cvijeće i vijenac.

U nekim selima postojao je običaj da kad mladoženjini svatovi stignu pred nevjestinu kuću kapija bude zaključana, te je čauš preskakao i otvarao kapiju za ulazak svatova. Ispred sobe u kojoj se nalazi nevjesta stajao je njen brat i nije dozvoljavao pristup dok se ne plati otkup. Prvobitna cijena je obično jako velika te se duže vremena pogađaju, a često se izvodi lažna mlada. Djever nakon plaćanja otkupa mladinom bratu dobiva pristup nevjesti, predaje joj buket i obuva cipele.

Vjenčanje

Iz nevjestinog doma na vjenčanje se odlazilo u određenom poretku. Nevjestu na vjenčanje prati njen brat i djever. Mladoženja ide između kuma i starog svata, a poslije njih čauš. Ako bi u odlasku ili povratku s vjenčanja sreli druge svatove mlada bi obvezno pokrivala lice. Ako ne bi pokrila glavu i lice vjerovalo se da će jedna od te dvije mlade umrijeti te godine. Na vjenčanju je nevjesta gledala da prva stane pred oltar, da prva 'očepi' mladoženju ili izađe iz crkve vjerujući da će takvim postupcima steći prednost nad mužem. Poslije vjenčanja u crkvi uvijek se kući vraćalo drugim putem da bi se izbjegli uroci koje je netko mogao baciti na mladence..

Poslije vjenčanja odlazilo se kod mlade na ručak. Ulazak u dom poslije vjenčanja bio je preprečen koritom s vodom koje se zvalo »Dunav«, a postavljalo se na ulaznu kapiju i pokraj njega su stajale kuharice s kutlačama. Svatko je morao preći prijeko korita i ubaciti novac. Kum ili mladoženja prenosili su nevjestu preko korita. Novac ubačen u korito pripadao je kuharicama. Ručak u nevjestinom domu se završava prikazivanjem darova njene rodbine. Na rastanku mati svojoj kćeri, tj. nevjesti, daje pečeno pile ili pijetla i pogaču. To je »večera za mladence« koju oni za vrijeme svatova sami jedu.

svadbenisrijem-danvjencanja

Dovođenje nevjeste u kuću mladoženje

Na odlasku iz mladine kuće svatovi idu u određenom poretku, prvi kuću napušta čauš koji krade pijetla iz kokošinjca, vezuje ga za barjak i nosi ispred svatova. Dolazak svatova u mladoženjinu kuću propraćen je mnogim magijskim ritualima koje izvode mladoženjina mati i nevjesta. Prvi u mladoženjinu kuću ulaze stari svat i mladoženja, zatim kum s nevjestom, pa ostali. Kum po ulasku traži od svekra otkup za nevjestu. Dok se cjenkaju često okreće kola da bi, kao, vratio nevjestu. Dok je nevjesta u kolima svekrva je posipa mješavinom raznog zrnevlja koje se nalazi u tanjuru ili situ. Nakon toga mlada baca sito na krov kuće i ako sito ostane na krovu i ona će ostati u kući, ako baca tanjur dobar znak je ako se tanjur razbije. Poslije isplate novca za mladu svekar ili vojvoda skidaju mladu s kola, a svekrva je širila platno od kola do praga kuće. Svekar je po platnu bacao novac koji su mladenci skupljali - smatralo se da tko više skupi novca bit će vredniji u kući. Platno se poslije toga skupljalo i poklanjalo čaušu (tkz. »čauške gaće«). Nakon uvođenja nevjeste nastavljala se večera, mladenci su jeli odvojeno hranu koju je mlada donijela iz svoje kuće.



Ujutro mladence budi svekrva, svekrva ili čaušova žena, češljaju mladu kao udanu ženu i kosu joj pokrivaju rupcem, što je značilo da više nije djevojka te je od tog dana obvezno morala imati pokrivenu kosu

Dva zadnja običaja na dan vjenčanja jesu prikazivanje darova i ples s mladom. S ovim običajima se prvi dan svadbenog veselja privodi kraju. Nakon svadbene večere u mladoženjinom domu prikazuju se »kravalji«, tj. darovi koje su mladenci dobili. Svatko od pozvanih gostiju je donosio kolače i darove, a veličina i vrijednost darova mjerena je uglavnom po stupnju srodstva. Kum je donosio najveći kravalj i njega su svečano uz muziku donosili »kravaljnoše«, a uz dar je obvezno donosio i lijepo ukrašenog pečenog odojka, pogaču i »svadbarsku granu«.. Svadbarska grana je manje rašljasto drvo koje je ukrašeno kolačima i jabukama i stojala je zabodena u pogaču tijekom večere. Darove na svadbi prikazuje čauš i prikazivanje darova protiče uz šalu i pjesmu.

Običaj koji je označavao da mladenci uskoro napuštaju svadbu bio je ples s mladom koji je obično započinjao oko ponoći. Mlada je plesala sa svim gostima koji su to željeli, a zauzvrat darivali su mladu novcem. Novac za ples je ubacivan u tepsiju ili šuplju tikvu koja je stajala pokraj kuma, a svatko je gledao da dâ više novca od prethodnika. Nevjesta je prvo plesala s kumom ili mladoženjom, a novac od plesa je pripadao njoj. Ovaj ples se u mnogim mjestima nazivao ketuša te je taj naziv i danas često u uporabi. Na kraju plesa kum naređuje sviranje kola u kojem svi plešu, a mladenci se izvlače iz kola i odlaze u njihovu sobu. Pri napuštanju svadbe kum ili djever je za mladencima razbijao čašu, a ostali su ih udarali rupcima po leđima. Ujutro mladence budi svekrva, svekrva ili čaušova žena, česljaju mladu kao udanu ženu i kosu joj pokrivaju rupcem, što je značilo da više nije djevojka te je od tog dana obvezno morala imati pokrivenu kosu.

Praćenje kuma

Drugog dana svadbe ujutro svatovi ispraćaju kuma, djevera, starog svata i čauša. Da bi kuma što dulje zadržali na svadbi često su prozori prekrivani platnom da kum ne bi vidjeo svanuće. Po redoslijedu prvo se uz muziku do kuće pratio kum, zatim stari svat, pa čauš. Običaj je bio da se prilikom praćenja kuma na kapiji loži vatra ili su ga pratili bakljama. Na rastanku s kumom u mnogim selima su pokraj vatre pokidali jastuk i gađali se perjem. Kum je svoje pratitelje kod svoje kuće počastio jelom i pićem.

Umivanje svadbara

Do Drugog svjetskog rata postojao je običaj da mlada ujutro ide po vodu u pratnji djevera. Tu je vodu donosila gostima koji su još ostali da se umiju, a oni su je darivali novcem. Drugog dana svadbe naveče priređivana je večera zvana »djeverska čast«. Na djeversku čast su pozivani svi svadbeni časnici i bliža rodbina. Na toj večeri mlada je bolje upoznavala mladoženjinu rodbinu. Poslije drugog dana svadbe uglavnom su prestajale sve svadbarske funkcije svadbarskih časnika i razilazila se rodbina.

 

svadbenisrijem-poslijevjencanja

Povođani

Nevjestina je rodbina bez njenih roditelja posjećivala nevjestu tjedan ili dva poslije vjenčanja. U povođane uvijek je dolazio neparan broj gostiju i obvezno je dolazio nevjestin brat. Ako nije imala brata, onda neki muškarac iz najbliže rodbine, zatim sestre, ujaci i prijateljice. Nevjestin brat donosio je pogaču koju je slala njena majka. Mlada je po običaju povođane dočekivala skrivena u drugoj sobi te su je morali tražiti. Mladin brat je stavljao pogaču na krevet da bi se mlada lakše porodila. Običaj je bio da jedna od djevojaka legne u mladin krevet da bi se što prije udala ili sanjala budućeg muža. Uobičajeno je da povođani tri puta jedu u mladoženjinom domu - obično je to bila večera, a sutradan doručak i ručak, nakon čega su ih ispraćali do pola puta.

Veliki gosti

Nakon održavanja povođana, prvu posjetu je činila nevjesta svojim roditeljima. Nevjesta je vodila svekra, svekrvu i najbližu rodbinu dok mladoženja nije išao. U velike goste se išlo nedjeljom ili praznikom na ručak. U goste se obvezno nosila pogača u okrugloj tepsiji i u vunenoj tkanoj torbi i gosti su noćili kod nevjestinih roditelja. Nevjestini roditelji i bliža rodbina išli su u goste kod mladoženje prvi ili drugi tjedan poslije velikih gostiju i to se također zvalo veliki gosti. Dolazili su uglavnom stariji iz rodbine, nedjeljom ili praznikom na ručak i donosili okrugle slatke pogače, kao i darove za mladence.

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Monday 1st of June 2020 06:52:17 AM