Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Društveno i kulturno djelovanje Josipa Jelačića

Još tijekom školovanja Jelačić je stekao široku naobrazbu. Bio je poliglot. Govorio je i pisao: hrvatski, njemački, madžarski, francuski, talijanski i latinski. Bio je i pjesnik. Tijekom svog bolovanja u mladosti je spjevao na njemačkom jeziku svoje najbolje pjesme koje su 1825. objavljene pod nazivom „Eine stunde der Erinnerung" („Časak uspomene"). Njegovo poznanstvo s Demetrom i Ljudevitom Gajom presudno ga je i odlučno svrstalo uz narodnjake i ideju hrvatskog preporoda. U Ogulinu je u salonu svog pukovnika Scheckela širio narodnjačke ideje među časnicima i graničarima i često je pjevao najpoznatije hrvatske budnice uz pratnju na glasoviru. Od 1843. bio je predsjednik glinske podružnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, tih godina pisao je i za Danicu ilirsku. Jelačićevo rodoljublje je izazivalo pozornost tajne policije i zbog toga ga je dvaput oštro ukorio predsjednik austrijskog dvorskog ratnog vijeća. Prije polaska na vojnu u Varaždinskoj županiji je osnovao Zavod (Zakladu) bana Jelačića za nemoćne vojnike i njihove obitelji. Na njegov prijedlog je 17. prosinca 1849. osnovana Ozljeđenička zaklada za Trojednu Kraljevinu i Vojvodinu.

Banovim zalaganjem je 1850. osnovano Društvo za povjestnicu jugoslavensku, a Ivanu Kukuljeviću je omogućen istraživački  rad arhivske građe značajne za hrvatsku povijest u Dubrovniku. Njegovom zaslugom je također 7. rujna 1850. Zagreb spojen u jedinstvenu općinu (ujedinjenjem Kaptola, Gradeca i Nove Vesi) i time je postavljen temelj modernoga grada Zagreba. Radio je za dobrobit i blagodat seljaka i inzistirao je na registriranju urbarijalne zemlje zadruga u zemljišnim knjigama kao zajedničkoga vlasništva. Uvodio je mirovne pregovore za rješavanje sporova među članovima zadruga, a 1851. je u Beč poslao memorandum u svezi s diobom seljačkih zadruga. Uputio je 13. prosinca 1851. poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, u kojemu je prva predstava bila priređena 29. siječnja 1852. godine. U ovome kazalištu se 1894. godine među posljednjim predstavama izvodi romantičarska drama Roderik i Elvira, čiji je autor ban Jelačić. On zdušno podupire izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora. Njegovim nastojanjem Zagrebačka biskupija je uzdignuta na rang nadbiskupije 11. prosinca 1852., čime je praktično Crkva u Hrvata postala neovisna od ugarskog episkopata. Banovom zaslugom je Josip Juraj Strossmayer postao đakovački biskup. Jelačić ne posustaje u borbi za hrvatski jezik što i naglašava u dopisu ministru pravde u Beču Karlu Krausu od 8. travnja 1853. Podupire osnutak i povezivanje trgovačko-obrtničkih komora na području sjeverne Hrvatske. Protivi se uvođenju žandarmerije, a zalaže se za izgradnju cesta i željeznica, kao i unaprjeđenje gospodarske djelatnosti.

Baština