Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Obitelj i posljednje godine života Josipa Jelačića

Josip Jelačić je bio najstarije dijete svojih roditelja Franje i Ane. Imao je dva brata i jednu sestru. Bio je vrlo vezan s dvoje braće: Đurom (1805.) i Antunom (1807.), te sa sestrom Cecilijom (1809.), što svjedoče brojna pisma koja su razmjenjivali. Nakon revolucije 1848./49., na jednom pokladnom plesu u bečkom Hofburgu, Josip je susreo šesnaestogodišnju Sofiju Stockau, kćer grofa Georgea Stockaua iz Moravske. Unatoč velikoj razlici u godinama, smeđokosa gospođica je prihvatila udvaranje proslavljenog vojskovođe, tako da su već u travnju 1850. obavljene zaruke, a 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj je bilo vjenčanje. Nova banica se dobro uklopila u zagrebačko društvo iako nije znala hrvatski. Staza u Tuškancu kojom se šetala sa suprugom nazvana je 1852. u njezinu čast Sofijin put. Ban je 16. srpnja 1851. kupio vlastelinstvo Novi dvori. Prigodom vjenčanja vladara Franje Josipa I. ban je 12. srpnja 1855. odlikovan nasljednim grofovskim naslovom, a Sofija Jelačić Bužimski imenovana je kraljičinom dvorskom gospođom. Jedan od najsretnijih trenutaka njihova života zbio se na Božić 1855., kada je Sofija rodila kćer Anicu.

Ubrzo su nesreće pogodile obitelj Jelačić. Mala Anica je umrla od tifusa 1856., kada je imala svega devet mjeseci. Neutješni roditelji su je prevezli u Nove dvore, gdje je u kapelici Sv. Josipa bila i pokopana. Ban je iste godine počeo patiti od većih zdravstvenih tegoba. Osjećao je sve snažnije bolove kao i duševne muke. Patio je od bolova u želucu, paralize, nesanice i nervnog rastrojstva. Liječio se širom Europe, boraveći u mnogim lječilištima od Londona,   Pariza i Beča do Ostendea i Zagreba. Od jeseni 1858. banov um je pokazivao znake pomračenosti, patio je od snoviđenja, a sve češće je nesuvislo govorio. U proljeće 1859. se vidjelo da mu se bliže posljednji trenuci. Interesantna je njegova izjava u posljednjim godinama života: „Ja sam zdrav, imam potpunu snagu tijela, a opet umirem. Austrija kojoj sam vjerovao me je ubila!" Okrijepljen utjehom svetih sakramenata ban je preminuo u noći 19./20. svibnja 1859. okružen najmilijima, prijateljima i suradnicima. Uz njegovu samrtnu postelju bili su njegova supruga banica Sofija i brat Antun. Svečan i dirljiv sprovod obavljen je 26. svibnja 1859. godine. Njemu su nazočile mnoge ugledne osobe onoga vremena: nadbiskup Haulik i dva hrvatska grofa Erdödyi i Drašković. Pokopan je također u Novim Dvorima u kapeli Sv. Josipa, u Zaprešiću.

Baština