Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Banovo pismo bratu Đuri 1849.

 

Sva naša lijepa i bogata sela su razorena i zapaljena, nigdje čitave kuće i živog bića, svi zdenci pokvareni i zatrovani lešinama, nigdje drveta, lešine nepokopane i u raspadanju i u raspadaju, nikakve mogućnosti da ih se pokopa, jer su u visokim kukuruzima i ne vide se, tek kada se oćuti miris, zna se da u žitu ima poginulih. Vidio sam svojim očima jednu oveću gomilu koja je sasječena od naših... To je bio užasan prizor, sve pobijeno i teško ranjeno, ljudi mole kap vode, koje nigdje ne možeš dobiti, sve ogrezlo u krvi sa rasječenim glavama i rukama, a pomoći niotkuda, molili su da ih ubijemo, što nismo mogli da učinimo. Gledam ove jadnike i žalim ih, ali kad čovjek pomisli što su oni našim ljudima činili, tu prestaje milosrđe. Mislio sam da su novinske vijesti o tome pretjerane, sad žalibože vidim, da je još premalo rečeno. Sve crkve su razorene, dapače i grobovi otvoreni i lešine razbacane. U jednom bunaru u manastiru Kovilja bile su kosti generala Stanisavljevića pobacane, a na njih baciše dva kaluđera koje su kocima dotukli, ja sam svojim očima vidio ruku jednoga gdje ispod pijeska i kamena viri. I to se zove stoljeće civilizacije i slobode!

(Ovo je zapis o borbama vođenim u blizini Novog Sada i Petrovaradina koji je ostavio hrvatski ban Josip Jelačić u pismu svom bratu Đuri, koji je te 1849. ratovao u Italiji. U Petrovaradinu se tada nalazila postojbina madžarskih revolucionara, a Jelačić je tada na čelu svojih trupa kojima su se pridružili i vojvođanski Srbi nastojao zauzeti Petrovaradinsku utvrdu i grad.)

Baština