Pozovite » (+381) (0)24 535-533

preprekov harmonij naslijedjen od oca1946.
Postao knjižničar petrovaradinske knjižnice i čitaonice „Vladimir Nazor".

1948.
Umirovljen zbog slabovidosti pola godine prije navršenja učiteljske službe, koja je tada trajala 30 godina.

1953.
Počinje pisati prozu.

1955.
Počinje s intenzivnim pisanjem pjesama.

Kao u snu
(lirska poema, Petrovaradin, 1962.)

(...)

Brodovi dolaze, odlaze, prolaze,
poput svemirskih kometa, a njihova svjetla,
kao užarene oči divljih zvijeri,
ne ostavljaju nikakvog traga u uzburkanoj
plimi moje ugašene svijesti.

Rođen u buri, svaki val moje volje
rasprskuje se na neprolaznim
zidovima mržnje.

Na izukrštanim šumskim stazama,
nacrtanim od mjesečine, lutam.

Pobjesnjeli vampiri u visokim krošnjama
sikću kao zbor poludjelih violina.

Tražim stepenice u ponore, ali u njih se
samo može padati s bezbolnim jaucima.

Letim kao ptica sazdan od krljušti riba
i odjeven u leopardovo krzno mašte.

Bez straha prizivam vulkanske kratere
i njihove rijeke nesputane lave,
nesputanih strasti.

Lijena je moja rijeka, ne znam za slapove,
katarakte, virove, uvijek ponirem sve niže
kao umrle misli. Oblaci me uvijek odnose
nesmirenog kao nemirna rulja
nespokojnih misli.

Neka se javi novi dan makar i na zapadu,
jer svi pravci su jedno i svi vjetrovi
imaju sada samo jedan smjer: nikuda.

Zatvorite prozore lutanja
i zapalite zelene fenjere.

Svaka pogibija početak je života na zvijezdama
i kraj jednog početka utvrde svijesti.

Gdje bitisanje prestaje, a gdje počinje,
to ne zna ni ustreptali vjetar povečerja.

Proljeće me podsjeća na jesen, a jesen
na proljeće, tako je sve u meni zbrkano
kao prokletstvo krvi, trome i bezbojne.

Hvatam leptire stisnutih pesnica
kao mrtve stvari.

(...)

(ulomak)

Baština