Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Izdvajamo

U okviru obilježavanja 145. obljetnice rođenja velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša, sredinom lipnja, iz tiska je izašla Matoševa drama Malo pa ništa u nakladi Društva hrvatskih književnika... detaljnije...

Početkom lipnja iz tiska je izašla knjiga Kronike zavičajnih refleksija autora Zvonimira Pelajića u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKUPD-a Matoš iz Plavne kao prva u... detaljnije...

Sredinom svibnja 2018. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata objavio je na svom internetskom portalu digitalizirano izdanje vjersko-informativnog lista Bačko klasje, koji se može naći na linku: periodika detaljnije...

Koncem travnja 2018. godine objavljen je zbornik radova Urbani Šokci 11/12 pod naslovom Tradicijska kultura i kulturna baština Šokaca i Bunjevaca – zemlja, čuvari i baštinici što je... detaljnije...

Na današnji dan prije točno deset godina, 10. ožujka 2008. godine, Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine donijela je odluku o Osnutku Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Drugi suosnivač Zavoda... detaljnije...

Dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2017. godinu donosi bogat sadržaj, a izlazi u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ. Časopis... detaljnije...

Na svom redovitom radnom susretu, održanom 25. studenoga 2017. godine u Stanišiću, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskoga nacionalnog vijeća, predstavnici hrvatskih udruga kulture u... detaljnije...

U nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje sredinom siječnja iz tiska je izišla knjiga dr... detaljnije...

Osmi broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata izišao je iz tiska koncem srpnja 2017. godine. Na 352 stranica, Godišnjak donosi 13 znanstvenih i stručnih... detaljnije...

korice hrsrodnosiKoncem 2012. godine objavljen je Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa „Srpskohrvatski odnosi: rešavanje aktualnih pitanja“, koji je organizaciji Centra za istoriju, demokratiju i pomirenje iz Novog Sada i Udruženja za povijest, suradnju i pomirenje iz Obrovca, po peti put održan od 30. srpnja do 2. kolovoza 2012. godine u Golubiću Obrovačkom (Croatian-Serbian Relations – Resolving Outstanding Issues : Srpsko-hrvatski odnosi – rešavanje otvorenih pitanja, Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje i Udruga za povijest, suradnju i pomirenje : Maximagraf, Petrovaradin, 2012., str. 243). Među ostalim, organizaciju skupa financijski je pomoglo i Hrvatsko nacionalno vijeće iz Srbije, a sudjelovali su znanstvenici i stručnjaci, i to povjesničari, sociolozi, pravnici i politolozi iz Srbije i Hrvatske. Važno je istaknuti da je, za razliku od ranijih skupova, na ovome bila vidljiva zastupljenost i tema Hrvata u Vojvodini, to jest Srbiji. Naime, od 14 objavljenih radova u Zborniku, čak su šest izravno i u cijelosti posvećene problematici vojvođanskih Hrvata.

 

Radovi su podijeljeni u tri veće cjeline. U prvoj je, naslovljenoj „Pogled u budućnost kroz suočavanje s prošlošću“, objavljeno pet radnji. Sociolozi kulture Mila Dragojević i Vjeran Pavlaković s riječkog Sveučilišta autori su rada na engleskom jeziku „Serb and Croat Cooperation in the Discourse of Croatia's Commemorative Culture“ (str. 5-25). Slijedi zatim rad politologa iz Zagreba Davora Paukovića na temu „Komparativna usporedba lojalnosti prema procesu nacionalne izgradnje u Hrvatskoj i Srbiji“ (str. 27-44). Pravnik i srbijanski narodni zastupnik Janko P. Veselinović autor je rada o „Rešavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske u novonastalim političkim okolnostima“ (str. 45-60), a politologinja Marina Ilić sa sveučilišta u Lilleu „Teškoće pojmovnog određenja sukoba u Hrvatskoj 1991-1995.“ (str. 61-70). Na koncu ovoga dijela objavljen je rad mediologa Dinka Gruhonjića iz Novoga Sada „Javno zagovaranje inicijative za formiranje REKOM-a: REKOM i političari“ (str. 71-80).

U drugom poglavlju, „Neka otvorena pitanja hrvatske zajednice u Srbiji“, objavljeno je pet radnji u kojima se tematizira društveni položaj i povijesno nasljeđe Hrvata u Srbiji. Prva je radnja ravnatelja Historijskog arhiva iz Subotice Stevana Mačkovića „Bački Bunjevci između Beograda i Zagreba (1918.-1941.)“ (srt. 81-95). U njoj su prikazane povijesne okolnosti koje su utjecale na procese i dinamiku nacionalne integracije bačkih Bunjevaca u suvremenu hrvatsku naciju, odnosno na njezinu nedovršenost u jednog dijela Bunjevaca, u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Važnim nam se čini istaknuti kako su modeli koji su postojali u naznačenom vremenu glede osnivanja paralelnih bunjevačkih društava i institucija financiranih od strane državnih i lokalnih vlasti, dakako identitetski suprotstavljenih hrvatskim, slični s onim današnjima.

Druga je radnja Tomislava Žigmanova, ravnatelja Zavoda za kulturu Hrvata u Vojvodini iz Subotice, pod naslovom „Politike Republike Srbije prema Hrvatima kroz prizmu izgradnje tzv. bunjevačke nacije“ (str. 96-113). U radu autor usporedo prati posljedice manjinskih politika u Republici Srbiji vođenih od konca 80-ih godina XX. stoljeća do danas prema Hrvatima u Vojvodini te proces, od strane države Srbije potican i podržavan, izgradnje tzv. bunjevačke nacije, pri čemu razlikuje nekoliko faza takvih politika.

Povjesničari Darko Gavrilović i Nemanja Dukić iz Novoga Sada zajednički potpisuju rad „Problemi tranzicije u Srbiji i položaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini“ (str. 115-132). U njemu su autori prikazali probleme tranzicije i demokratizacije u Srbiji u posljednjih 20-ak godina kroz prizmu društvenog položaja Hrvata u Vojvodini. Osim problema, naglašena su i pozitivna postignuća u rješavanju problema u ostvarivanju manjinskih prava kao i poboljšanju društvenog položaja, pri čemu se služe recentnom literaturom čiji su autori i vojvođanski Hrvati (S. Bačić, M. Bara, P. Vuković, T. Žigmanov).

Slaven Bačić zastupljen je s radom „Garantirano parlamentarno zastupništvo Hrvata u Republici Srbiji u svjetlu Sporazuma o zaštiti manjina između Hrvatske i Srbije“ (str. 133-145). U njemu autor analizira institut garantiranih zastupničkih mandata za manjine u srbijanskom pravnom sustavu, koji je jedan od najvažnijih političkih zahtjeva ovdašnjih Hrvata, budući da je on eksplicite naveden i u međudržavnom Sporazumu. Razloge njegova neimplementiranja, autor pronalazi „u slomu krhke reformne politike koalicije DOS na čelu s liberalnom strujom unutar Demokratske stranke i restauraciji konzervativnih i nacionalističkih političkih snaga predvođenih Demokratskom strankom Srbije tijekom 2004. godine“ (str. 145).

„Od nepriznavanja do ostvarivanja manjinskih prava: Hrvati u Srbiji nakon 2000. godine“ (str. 147-164), rad povjesničara Maria Bare, posljednji je u drugoj cjelini. U radu su izneseni osnovni podaci o društvenom položaju Hrvata u Srbiji, ukazano je na poteškoće u ostvarenju zakonom zajamčenih manjinskih prava, kao i opća slika o Hrvatima u Srbiji, koja još uvijek znade imati negativne značajke. Autor drži zabrinjavajućim što problema koji određuju društveni položaj Hrvata u Srbiji, osim na području zakonodavnih okvira, ima i u implementaciji prava koja su propisana zakonima.

Na koncu, treći dio, naslovljen „Neka otvorena pitanja srpske zajednice u Hrvatskoj“, sadržava radnje o aktualnoj tematici društvenog položaja Srba u Hrvatskoj. Sociolog Filip Škiljan autor je rada „Stambena problematika – studija slučaja Srbi u Hrvatskoj“ (str. 165-188), sociolog Drago Župarić-Iljić „Od očuvanja identiteta do asimilacije : aktualni položaj i integriranost srpske nacionalne manjine u Zagrebu“ (str. 189-207), Jelena Marić „Potrebe izbegličke populacije u Republici Srbiji – izazovi i perspektive“ (str. 209-219) i na koncu posljednji rad je Julije Švonje na temu „Upravljanje razvojem neformalnog obrazovanja srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj kao preduslov za regionalni razvoj i poboljšanje kvaliteta života svih državljana Republike Hrvatske“ (str. 223-236).

Zbornik još donosi i „Zaključke naučnika s petog jubilarnog međunarodnog naučnog skupa 'Hrvatsko-srpski odnosi : rešavanje otvorenih pitanja'“ na srpskom i engleskom jeziku (str. 237-243). Među zaključcima posebno je apostrofirano instrumentaliziranje u budućnosti „bilo koja od dvije manjine od strane matične države“, zatim „da se ne slijede negativni već pozitivni primjeri u rješavanju manjinskih pitanja, da hrvatska znanstvena zajednica pristupi objektivnom prikazivanju problema Srba u Hrvatskoj i da jednako postupa znanstvena zajednica u Srbiji u odnosu prema Hrvatima u toj zemlji“ (str. 238). Zaključke znanstvenika prate i zaključci političkih predstavnika Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske, u kojima je posebno naglašena potreba najviših predstavnika Republike Hrvatske i Republike Srbije da nastave unapređivati međusobne odnose i suradnju, te da isto trebaju nastaviti suradnju i predstavnici dviju manjinskih zajednica, što je konkretizirano dogovorom o zajedničkom sastanku tijekom jeseni 2012. u Zagrebu.

Skupa s Mariom Barom, koji je napisao izvješće s održanog skupa za tjednik „Hrvatsku riječ“ (br. 489, str. 8-9) možemo zaključiti sljedeće: za razliku od prijašnjih zbornika, ovaj posljednji po prvi puta ima ravnomjerniju zastupljenost u tematiziranju problema srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji. „U pitanjima bilateralnih odnosa dviju država, tako i u dosadašnjim skupovima o srpsko-hrvatskim odnosima, potrebe i interesi Hrvata u Republici Srbiji nisu bili uvijek prepoznati u zadovoljavajućoj mjeri. Jedan od mogućih razloga zašto je tomu tako je vjerojatno što srpsko pitanje u Republici Hrvatskoj ima daleko veću težinu negoli hrvatsko u Srbiji te je stoga medijski, znanstveno i politički bolje popraćeno. Daljnji razlozi se mogu tražiti u broju, političkoj organiziranosti, kompetenciji elita, ali se ne mogu zanemariti i dosadašnji propusti organizatora da upute pozive autorima koji su do sada već očitovali svoj znanstveni interes prema Hrvatima u Srbiji. To je za posljedicu imalo da su teme o njima bile podzastupljene, uz površan pristup i u nekim slučajevima i činjenične netočnosti“.

No, po svemu sudeći, to se počelo u značajnome mijenjati, vjerujemo na dobrobit Hrvata u Srbiji. Jedan od dokaza te i takve promjene jest i Zbornik kojega smo prikazali. Ono je posljedica razvoja kulturnih praksi u kulturnom prostoru Hrvata u Vojvodini, napose u području znanosti i zajedničkom djelovanju različitih subjekata na istome planu, tako da su Hrvati u Vojvodini sve manje predmet koji se prešućuje. Ponavljamo, to je posljedica planski vođenih nastojanja, napose u dijelu ostvarenja pojedinih dijelova kulturne politike, i to onoga koji se odnosi na područje znanosti.

Knjiga se može besplatno preuzeti ovdje.

Tekst: Tomislav Žigmanov