Drugi broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata pojavio se pred čitateljima početkom 2011. godine. Na 376 stranica, Godišnjak donosi 12 znanstvenih i stručnih radnji, koje za glavnu temu imaju neki aspekt društvenog života Hrvata u Vojvodini, i to bilo u povijesti bilo u sadašnjosti, te dvije radnje u kojima se prezentira, opisuje i tumači povijesna građa od značaja za mjesnu povijest ovdašnjih Hrvata. Posebno ističemo činjenicu da se sve radnje, osim jedne, po prvi puta objavljuju u 2. broju Godišnjaka.

Sadržaj Godišnjaka podijeljen je u osam cjelina, pri čemu su kriteriji podjele bili znanstvene discipline. Riječ je o društvenim i humanističkim znanostima koje su od značaja za očuvanje i razvoj nacionalne svijesti i identiteta. Osim, dakako, povijesti, ovdje se još računa i na jezikoslovne znanosti, zatim etnologiju, demografiju, sociologiju, kulturologiju, filozofiju i sl.

Pri tomu, uredništvo je svjesno nastojalo radovima ravnomjerno „pokriti" i subetničku raznolikost Hrvata u Vojvodini i teritorijalnu raspodijeljenost, kako bi se izbjegla dominacija pojedinih subetničkih skupina ili teritorijalnih cjelina. U tom smislu, 2. broj Godišnjaka sadrži radnje i o bunjevačkim i o srijemskim Hrvatima, zatim one koje su više od značaja za bačke Hrvate, kao i one koje mogu biti više interesantne Hrvatima u Srijemu, dok jedan broj radnji uračunava i tematizira Hrvate u Vojvodini kao cjelinu, to jest kao relativno samostalni socijalno-kulturni fenomen.

Najviše radnji - četiri - objavljeno je u prvome odjeljku „Povijesne znanosti - prostor, procesi, događaji", koju otvara članak mr. sc. Dominika Demana Jakov Markijski u srednjovjekovnoj Ugarskoj (str. 9-31). Slijede zatim radnje dr. sc. Roberta Skenderovića Podrijetlo Bunjevaca i migracije iz Hercegovine u Podunavlje tijekom XVII. stoljeća - nove interpretacije povijesnih izvora (str. 33-45) i prof. Ankice Landeke Knjižnica isusovačke misije iz Petrovaradina (str. 47-63) te posljednja povijesna radnja dr. sc. Slavena Bačića Nacionalno-integracijski procesi Bunjevaca u Bačkoj i ugarskom Podunavlju (str. 65-76). Pri tomu, raspored radnji je sačinjen tako da prate povijesno vrijeme o kojima se piše: u prvoj se tematiziraju prilike u prvoj polovici XV. stoljeća, posljednja seže i do u suvremenost.

U drugoj cjelini - „Jezikoslovlje" - objavljena je samo jedna radnja, po temi vjerojatno najaktualnija, i to dr. sc. Petra Vukovića Kako skrbiti za hrvatski jezik u Vojvodini? (str. 79-103), a u trećoj cjelini - „Etnologija", pak, dvije: dr. sc. Milane Černelić Velika familija Dulić na Đurđinu (str. 107-139) i dr. sc. Jasne Čapo Žmegač Dvadeset godina poslije - preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj (str. 141-154). U četvrtom odjeljku „Sociologija, demografija, kulturologija" Godišnjaka objavljene su tri radnje. Prva je prof. Maria Bare Sudjelovanje Hrvata u saveznoj kolonizaciji Vojvodine 1945.-1948. (str. 157-187), zatim prof. Drage Župarić-Iljić Percepcija prekogranične suradnje s Republikom Hrvatskom među nacionalnomanjinskim organizacijama Hrvata u Srbiji (str. 189-208) te prof. Katarine Čeliković Kulturna scena Hrvata u Vojvodini - osnovni podaci o institucijama i vrsti kulturnih praksa (str. 209-222).

Peta - „Filozofija i povijest filozofije", i šesta cjelina - „Bibliografije" sadrže po jednu radnju: dr. sc. Franjo Emanuel Hoško piše na temu Filozofsko učilište u Baji u XVIII. stoljeću (1725.-1783.) (str. 225-250), a prof. Tomislav Žigmanov i prof. Mario Bara zajednički potpisuju radnju Prinosi za bibliografiju radova o vojvođanskim Hrvatima od 1990. do 2008. - članci i radnje u časopisima, zbornicima i godišnjacima (str. 253-280). U sedmom dijelu - „Povijesna građa", u Godišnjaku su objavljene dvije radnje s, kako je rečeno, povijesnom građom od značaja za mjesnu hrvatsku povijest: prof. Stevan Mačković autor je Kataloga analitičkog inventara odjeljenja Senata, Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920. Grada Subotice (str. 283-322), a prof. Đuro Rajković priredio je Prepisku Stanislava Prepreka s Albom Vidakovićem (str. 323-340), dva, vjerojatno, najznačajnija hrvatska skladatelja iz Vojvodine u XX. stoljeću.

Na koncu, Godišnjak u osmoj cjelini „Prikazi knjiga" (str. 343-367) donosi i recenzije i prikaze svih publicističkih i znanstvenih djela o Hrvatima u Vojvodini, objavljenih tijekom 2009. godine. Time smo svjesno htjeli napraviti kratki vodič o vrstama, naravima i sadržajima knjiga objavljenih u godini prije izlaska Godišnjaka, koje za glavnu temu imaju Hrvate u Vojvodini. Ovakvu praksu, inače, kanimo nastaviti i dalje. Riječ je, naime, o osam naslova, od kojih je čak sedam objavljeno u Vojvodini, što je pokazatelj rasta naklade djela znanstvenih i publicističkih sadržaja.

Knjigu dr. sc. Sanje Vulić Vitezovi hrvatskog jezika u Bačkoj prikazala je dr. sc. Jasna Melvinger; Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, sv. IX. (H), ur. Slaven Bačić, glavni urednik Hrvatske enciklopedije dr. sc. Slaven Ravlić; zbornik Serbo-Croat Relations: Political Cooperation and National Minorities - Hrvatsko-srpski odnosi: politička saradnja i nacionalne manjine, ur. Darko Gavrilović, prof. Tomislav Žigmanov; djelo Ilije Žarkovića Zaboravljeni rječnik - govor golubinačkog kraja dr. sc. Petar Vuković; knjigu Josipa Temunovića Bilježnica za povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata prof. Mario Bara; monografiju Maria Bare i Tomislava Žigmanova Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti - osnovne činjenice prof. Ivana Andrić Penava; i na koncu knjigu Nace Zelića Publikacije bačkih Hrvata - popis izdanja od 1901. do 2007. prikazala je prof. Katarina Čeliković.

Autorski, pak, promatrano, tekstove u 2. broju Godišnjaka potpisuje ukupno 17 osoba iz Vojvodine i Hrvatske, od kojih jedan broj pripada skupini najeminentnijih znanstvenika koji pišu na teme vojvođanskih Hrvata (npr. Franjo Emanuel Hoško, Jasna Čapo Žmegač i Milana Černelić), a jedan značajan broj čine respektabilni autori mlađe generacije (Petar Vuković, Mario Bara, Dominik Deman, Drago Župarić-Iljić). Na taj način, čini se, dobili smo i više nego poželjnu autorsku reprezentaciju znanstvenika.

Objavljeni sadržaj 2. broja Godišnjaka i ovakav uređivački koncept posljedica je planskog djelovanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u području znanosti. Ono je od početka uračunavalo okupljanje oko programskih aktivnosti Zavoda predstavnika znanstvene elite, koji su do sada u svojemu znanstvenom i/ili istraživačkom radu već očitovali interes za pitanja Hrvata u Vojvodini, zatim njihovo uključivanje u planski pristup novim istraživanjima povijesti i sadašnjosti Hrvata u Vojvodini te postupno radno povezivanje u realizaciji znanstvenih istraživanja. Na taj način, vjerujemo, u prostoru kulturnih praksi vojvođanskih Hrvata područje znanosti postaje ne samo vidljivije nego dobiva vlastitu čvršću profilaciju.

Tomislav Žigmanov, glavni i odgovorni urednik
Godišnjaka za znanstvena istraživanja
Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata