Piše: Mario Bara

Uvod

Hrvati u Vojvodini predstavljaju relativno heterogenu manjinsku zajednicu koja zbog različitih povijesnih okolnosti područje današnje Vojvodine nastanjuje u različitim razdobljima, najčešće pod subetničkim imenima, s relativno distinktivnim dijalektološkim značajkama, iako su većinom prevladavali novoštokavski ikavci. Tomu pridonosi i činjenica da su bili sudionici zasebnih povijesnih procesa integracije, kako u suvremenu hrvatsku naciju, tako i unutar sebe.

Najstarija hrvatska zajednica na području Vojvodine jesu Hrvati u Srijemu koji nastanjuju od doseljenja slavenskih plemena u Podunavlje. U ranom srednjem vijeku Srijem je povremeno u sastavu hrvatske države, tj. prijelazno područje s nestalnom granicom i poprište sukoba s Bugarima. Područjem je, prema navodu u Supetarskom kartularu, upravljao ban Srijema (banus Sremi), jedan od sedam banova u Hrvatskom Kraljevstvu. Stanovništvo u to vrijeme nosi slavensko ime S(c)lavi (obično identificirano pod užim regionalnim imenom, tj. etnonimom) i kao takvo sudjeluje u procesu stapanja s ranijim populacijama u formiranju jedne šire zajednice koja će sebe u kasnijim stoljećima definirati pod hrvatskim imenom. Za hrvatske skupine u Srijemu u srednjem vijeku će se pored slavenskog imena sve češće koristiti ime Dalmatinci (npr. bizantski kroničar Kinnamos) i Iliri kao sinonim za Hrvate, što je bio slučaj i s ostalim hrvatskim skupinama u Podunavlju. U predosmanlijskom razdoblju, veći dio Srijema nalazi se u sastavu Vukovske županije čije su granice na istok sezale preko Fruške gore na Savu do Laćarka i Martinaca. Županija je bila gusto naseljena s nizom utvrda naselja i posjeda. Područjem su upravljali hrvatski velikaši, zatim feudalci porijeklom iz raznih europskih zemalja i srpski despoti koji su imali u posjedima dijelove Srijema kao feudalna lena ugarskih vladara.