Kada govorimo o narodnoj nošnji bunjevačkih Hrvata ponajprije moramo ukazati na poljodjelstvo i stočarstvo, koji se u ovim krajevima razvili u osnovne gospodarske grane. Primarne biljke od kojih su se proizvodile sirovine za izradu tkanina, a koje su se mogle uzgajati na plodnom prostoru panonske ravnice, bile su lan i konoplja (kudjelja). Do samoga kraja 19. stoljeća one su redovito uzgajane, a žene su po domaćinstvima izrađivale pređe i tkanine. Finija konoplja (muška biljka, tzv. bjelojka) koristila se za izradu tkanina za odjevne predmete, a grublja (ženska biljka, tzv. crnojka) za pletenje užadi, različitih pokrivala i vreća. Uz platnenu, bunjevački su Hrvati nosili i krznene i suknene odjevne predmete, npr. kraće i duže kapute, s rukavima i bez njih, te duge ogrtače tzv. opaklije.

Tkalja i prelja Manda Skenderović Lešina, 1920. g.
Fotografije iz zbirke Nestike Skenderovića Leše

Krajem 19. stoljeća, kada se javila mogućnost nabave tvorničkog platna od lana, konoplje, ali i pamuka, i Bunjevke napuštaju ručnu izradu pređe i tkanina. Od tada postupno zamire ovakva vrsta rukotvorina, osobito čunčanje. Vrsta je to finoga tkanja kojim su se izrađivale začunčanice. Služile su kao tkanina za izradu «bilih ruva divojačkih», rubaca, prekrivača za krevete i zastore. Začunčanice su se izrađivale na tananom platnu zvanom «tanki» u kojega su se brojanjem žica tijekom tkanja čunkom utkivali različiti motivi. Punijom «bijelom žicom» (bijeli konac) čunčali su se motivi poput geometrijskih figura, cvijeća, životinja i dr. Često se pored bijelog konca za čunčanje rabila i zlatna nit. Motivi začunčanica imaju i svoja imena: «kaloper», «orlaš», «šestoper», «tičice», «pivčići», «jelenče», «ljiljani», «limuni», «naranče», «jabuke», «vlaće», «vinčići», «grozdići», «perunike», «paunovo pero», «misec», «zvizde», «kolačići» i dr. O njihovoj je ljepoti pisao i Milko Cepelić u Subotičkoj Danici 1919. g.: «Začunčanice su tako nježne i otmjene da bi ih svaka carica na svojoj odjeći imala».

Usporedbom tkanina, izrade i naziva pojedinih dijelova odjeće može se uočiti povezanost bunjevačkih Hrvata s pučanstvom šireg hrvatskog područja, i to osobito u preplitanju glavnih osobitosti ruha panonskog i dinarskog područja.

Obitelj Pere Stantića.
Fotografija iz zbirke Ante Pokornika