Piše: Dario Španović

Djevojačka vrata svakom otvorena

Tradicionalno sklapanje braka čine tri veće cjeline: predsvadbeni običaji, običaji na dan svadbe i običaji poslije svadbe

Svadba, rođenje i smrt oduvijek su predstavljali najznačajnije trenutke u životu ne samo ljudske jedinke već i čitave obitelji. Svadba predstavlja najveći i najkompleksniji događaj u obitelji, stoga se svadba morala obaviti po strogo ustaljenom redu društvene zajednice. Po mišljenju pojedinih etnologa, samo sklapanje braka imalo je prvenstveno kolektivan karakter i prije se može okarakterizirati kao ostvarivanje srodničkih veza između dviju obiteljskih zajednica nego veza između dviju jedinki.

Tradicionalno sklapanje braka čine tri veće cjeline: predsvadbeni običaji, običaji na dan svadbe i običaji poslije svadbe. Sve tri cjeline svadbenih običaja izvode se po strogo utvrđenom scenariju i sa strogo određenim svadbenim časnicima. Stari svadbeni običaji zadržali su se do Drugog svjetskog rata, nakon čega dolazi do napuštanja nekih običaja prvenstveno zbog promjene načina života posebice u gradovima. Svadbeni običaji na selima dulje su se zadržali, no nakon 70-ih godina i tu dolazi do »preskakanja« i izostavljanja običaja.

Prosidba

Prosidba predstavlja prvi od predsvadbenih običaja. U prosidbu se išlo nenajavljeno jer su »djevojačka vrata svakom otvorena«, a u prosidbu je obično išao mladoženjin otac. Po dolasku u djevojčinu kuću prosac je obavještavao domaćine zbog kojeg je razloga došao. Ako je odgovarala obitelj koja je došla prositi djevojku, odnosno ako su djevojka i njena obitelj pristali, prosidba je uspješna. Nakon uspješne prosidbe mladoženjin otac je darivao jabukom ili manjom svotom novca djevojku što je značilo da je djevojka »kaparisana«, odnosno isprošena. U slučaju da se obitelji nisu poznavale ili se željela prositi djevojka iz drugog mjesta, za prosidbu je angažiran muškarac ili žena koji su poznavali tu obitelj, takve osobe su se u Srijemu zvale »provodadžije«.

U prosidbu se uglavnom odlazilo četvrtkom, subotom ili nedjeljom, dok su se ostali dani smatrani nepovoljnim. Jedan od običaja prilikom prošnje je da provodadžija ulazna vrata zatvori leđima što se smatralo zaštitom od mogućih uroka i sretnim obavljanjem prosidbe. Uspješnost prosidbe, osobito kada je djevojčina obitelj bila imućnija, u velikoj je mjeri ovisila o vještini provodadžije. Provodadžija je često, da bi postigao uspješnu prosidbu, morao nekoliko puta posjećivati djevojčinu kuću i preuveličavati bogatstvo i sposobnosti mladoženje. Za uspješnu prosidbu i sklapanje braka provodadžija je nagrađivan od strane obiju obitelji.

Gledanje kuće

Nakon što je obavljena prosidba ugovaralo se »gledanje kuće«. Gledanje kuće se obavljalo ako se obitelji nisu poznavale ili su bile iz drugog mjesta, jer su roditelji željeli znati u kakvu kuću im odlazi kćerka. U »zagledače« su išli nevjestini roditelji s nekom starijom osobom iz bliže obitelji. U gledanje kuće se odlazilo fijakerom, što svečanijim i bolje ukrašenim sa što boljim konjima, jer se trebalo prikazati bogatstvo nevjestine kuće. Pri dolasku u kuću konji nisu isprezani iz fijakera sve dok se ne pogleda kuća i imanje budućeg mladoženje. Ako imanje i kuća nisu odgovarali iz bilo kog razloga, govorili su: »Niste spram nas« i odlazili su bez posluženja. U slučaju da kuća i imanje odgovaraju konji su isprezani iz fijakera, prihvaćalo se posluženje i ostajalo do kasno navečer.

Jabuka - prsten

Nakon što je prosidba i gledanje kuće okončano u sljedeća dva do tri tjedna dolazilo se na »jabuku«. Jabuka je održavana subotom ili nedjeljom i obično se dolazilo na ručak ili večeru. Na jabuku su dolazili mladoženjini roditelji i bliža starija rodbina. Mladoženjini roditelji su obvezno donosili dar - jabuku u koju se stavljao dukat. Uz jabuku se donosila i »prstenska pogača«, odnosno pogača od rastezanog tijesta prelivena šećerom i orasima. Na pogaču se stavljao manji dar, uglavnom odjeća u koju se mlada oblačila i u kojoj je posluživala goste. Osim jabuke s dukatima i pogače, mladoženjini roditelji su donosili korpu s kolačima i pečeno prase koje je bilo ukrašeno voćem i »listićima«, tj. tijestom pečenim na masti.

Uobičajeno je bilo da se o jabuci obavi »prstenovanje«. Čin prstenovanja je obavljao svećenik koji je im je izmijenjao burme. Od jabuke do vjenčanja moralo je proći najmanje tri tjedna jer je svećenik tri puta morao u crkvi najaviti vjenčanje. Poslije jabuke mladoženjina majka je svakog tjedna obilazila djevojku i donosila joj pogaču i kolače.

Ugovor

Tjedan dana poslije jabuke održavan je sastanak mladoženjinih i mladinih roditelja, tzv. »ugovor«. Tu su se točno precizirale obveze jedne i druge strane: koliko će svadbara primiti nevjestina kuća nakon vjenčanja, broj gostiju, koliko koja obitelj daje hrane i pića za svadbu. Prilikom ovog susreta često se dogovarao i miraz koji će mlada ponijeti u novu kuću.