Narod koji poštuje svoje velikane, koji ne zaboravlja svoju povijest, može računati na vlastitu opstojnost i u teškim vremenima globalizacije i u manjinskom položaju, izvan prostora države matičnog naroda kojemu pripada. Hrvatska je zajednica u Vojvodini tijekom povijesti iznjedrila brojne velikane koji su svojim djelovanjem, društvenim i crkvenim, ostavili neizbrisive tragove dajući primjer drugima kako se svjedoči odanost narodu, Crkvi i profesiji. A naša se veličina mjeri po tome koliko pamtimo i znamo cijeniti one koji su nesebično ugrađivali svoje živote i svoj rad u napredak društva i razvoj naroda kojem pripadaju.

Kako velikani duha i uma ne bi ostali tek u svojim djelima koja prečesto postaju eksponati, zaboravljeni ili povremeno stavljeni pred oči javnosti, važno je među novim generacijama obnoviti svijest o potrebi učenja vlastite povijesti i upoznavanja velikog lanca ljudi koji su svojedobno doista bili cijenjeni na područjima svojega rada i djelovanja, ne samo u našoj sredini, u svom zavičaju, već su postigli i svjetsku slavu. Onodobni uspješnici, u cijelom svijetu cijenjeni i slavljeni, u našem su kraju prečesto potpuno nepoznati. Hrvati u Vojvodini, s višestoljetnom poviješću, nalaze se u povijesnom trenutku ustrojavanja svojih vlastitih institucija, što onda znači da su dosad, živeći donedavno u zajedničkoj državi (Jugoslaviji), bili bez profesionalnih institucija u kojima se čuva kolektivno sjećanje. Za razliku od drugih nacionalnih manjina (primjerice Mađara, Slovaka, Rusina, Rumunja i dr.), koje imaju razvijene institucije, Hrvati tek odnedavno počinju sustavno raditi na svom kulturnom, povijesnom i društvenom memoriranju, osnivanjem od strane države/pokrajine institucija (Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, osnovan 2008., obrazovanje na hrvatskom, 2002. ). Upravo su ovakve institucije preduvjet za izlazak iz neformalnih folkloriziranih načina bavljenja vlastitom kulturom i poviješću. Budući da su manjinske zajednice, u čemu je hrvatska kao nova manjina u lošijem položaju od svih postojećih, lišene pomoći državnih institucija, one se moraju okrenuti ustrojavanju kulturnih „mehanizama" i svojevrsnoj „prosvjetiteljskoj" akciji kojima će se približiti bogata kulturna povijest.

Kako nam se ne bi „dogodila" stara, istinita izreka, da narod koji zaboravlja prošlost nema ni svoje budućnosti i brzo nestaje u globalnoj i lokalnoj asimilaciji, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata pokrenuo je 2010. godine izradu baze s podacima o hrvatskim velikanima u Vojvodini. Ona zasad sadrži oko 150 imena, više i manje poznatih osoba, a iz koje je razvidno kako je početak 20. stoljeća bilo doba rađanja značajnog broja naših velikana. Doba dvaju svjetskih ratova nije uništilo hrvatski narod, niti kontinuitet njegova postojanja na prostorima današnje Vojvodine. Kraj 19. i početak 20. stoljeća iznjedrili su velikane čiji su povijesni doprinosi veći od ovog prostora. Cilj nam je sada obnoviti sjećanje na njih obilježavanjem godišnjica njihova rođenja, ili smrti, osvijestiti njihovu i našu zajedničku nacionalnu pripadnost - bunjevačkom i šokačkom rodu, a hrvatskom narodu. Iako je i do sada bilo obilježavanja godišnjica nekih ličnosti, često se ono odigravalo u „mjesnim", odnosno lokalnim prostorima čime smo ostali bez više nego važnog osjećaja zajedništva i pripadnosti istom narodu, istoj povijesti i kulturi.

U želji da se dostojno odužimo svojim predšasnicima, nezaobilaznima kada je u pitanju izgradnja kulturne povijesti Hrvata u Vojvodini, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata usustavljuje rad na obilježavanju obljetnica događaja i velikana s ciljem svjedočenja da smo zajednica ponosna na vlastitu povijest i velikane koji su ju obilježili. Mladim generacijama tako nudimo uzore koje mogu nasljedovati i na koje mogu biti ponosni.

Godina 2012. je godina u kojoj obilježavamo više stoljetnih obljetnica rođenja velikana knjige i riječi, umjetnosti općenito. Tako ćemo obilježiti stotu obljetnicu rođenja književnika i bibliografa Ivana Kujundžića, književnika i sakupljača narodne književnosti Balinta Vujkova, književnika Ante Jakšića, fra Stjepana Beata Bukinca, kiparice Ane Bešlić, a proći će i 150 godina od rođenja pjesnika Ante Evetovića Miroljuba.

Godine rođenja spomenutih velikana bit će izazov i dobar povod hrvatskoj zajednici za zajedničko okupljanje i pristupanje stvaranju okvira za kvalitetan pristup obilježavanju godišnjica uz što sadržajniji program, te uz sudjelovanje što većeg broja sudionika sa cijelog prostora Vojvodine.

U nastavku nudimo kratka biografska podsjećanja na najznačajnije vojvođanske Hrvate čije ćemo godišnjice proslaviti 2012. godine. Neke od biografskih bilješki ustupilo je uredništvo Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, na čemu im zahvaljujemo.