Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Izdvajamo

Na svom redovitom radnom susretu, održanom 30. studenoga 2019. godine u Stanišiću, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskoga nacionalnog vijeća, predstavnici hrvatskih udruga kulture u... detaljnije...

Opsegom do sada najveći, a sadržajem to i potvrđuje, deseti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskan je krajem studenoga 2019. godine. Na 624... detaljnije...

U sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u listopadu 2019., povodom XVIII. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, objavljena je... detaljnije...

Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...

Početkom kolovoza 2019. godine iz tiska je izišla četvrta knjiga Izabranih djela Miroslava Slavka Mađera, prirediteljice dr.sc. Hrvojke Mihanović Salopek, a u zajedničkoj nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak... detaljnije...

Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...

U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja pjesnika Jakova Kopilovića (9. VII. 1918. – 18. XI. 1996.), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je krajem studenoga 2018. na svom internetskom... detaljnije...

Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...

U okviru obilježavanja 145. obljetnice rođenja velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša, sredinom lipnja, iz tiska je izašla Matoševa drama Malo pa ništa u nakladi Društva hrvatskih književnika... detaljnije...

Podrijetlo obitelji, rođenje, djetinjstvo, rana mladost i školovanje

Prvo spominjanje obitelji Jelačić može se dovesti u svezu sa srednjovjekovnom Bosnom. Povijesni podaci spominju Stanoja Jelačića 1381. godine kao službenika bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da su ovi Jelačići izravni preci slavnoga hrvatskoga bana. Obitelj Jelačić je svoju službu domovini započela još u vrijeme Frankopana-Slunjskih. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci. U XVI. stoljeću u Psunju se pojavljuju obitelji Jelačića, ali se dolaskom Turaka one sele u Liku, Turopolje i dalje. U Lici kod Gospića se nalazi znamenito utvrđenje Bužimski, čije ime se dodaje kao pridjevak obitelji Jelačić. Ono se prvi put spominje u svezi s jednim Jelačićem početkom XVI. stoljeća. U XVII. stoljeću su živjela znamenita braća Jelačići: Janko i Stjepan. Stjepan, pradjed hrvatskoga bana Josipa Jelačića, bio je podžupan Zagrebačke županije, podban i podzapovjednik Banske krajine u razdoblju od 1695. do 1710. godine. Prvi je počeo rabiti pridjevak Bužimski uz svoje prezime. Franjo Jelačić (1746.-1810.), otac slavnog hrvatskog bana, iz kurilovačke loze plemićke obitelji Jelačić, bio je vojnik i časnik Habsburške monarhije koji se istaknuo na bojištima diljem Europe u vrijeme takozvanih Napoleonovih ratova koncem XVIII. i početkom XIX. stoljeća. Majka Josipa Jelačića zvala se Ana, rođena Portner.

Josip Jelačić je rođen u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine, u vrijeme kada je njegov otac Franjo bio na vrhuncu zapažene vojne karijere i kao podmaršal od 1800. godine zapovijedao krajiškom divizijom u Petrovaradinu. Istoga dana, 16. X., novorođeni Josip bio je kršten u župnoj crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu, koju su podigli isusovci stoljeće ranije. U maticama krštenih iste župe upisan je u godini 1801. pod rednim brojem 2, na stranici 312, a pod imenom JOSEPCHUS GEORGIUS FRANCISCUS JELLACHICH, kao legitimni sin oca: „Illustrissimus Dr. FRANCISCUS Liber Paro JELACHICH de Buzin Insignis Ord.: Maria Theresia Militaris Campi Marschalus Cocumtenens" i majke: ANNA e Liberis Baronihus PORTNER de hafflein conthorabis ejus". Kum na krštenju malom Josipu je bio: „Excellentissimus D.D: GEORGIUS DE GYNEL: Paro, Eques Ordinis S. Elisabetha et S. S. Stephani generalis Campi Marschalus Cocumtenens ac Comendans combinionorum militarindans Conthorale D: Claranta de LOVASZ", krstio ga je upravitelj župe dr. Damianus Nützl.

Rano djetinjstvo maloga Josipa, kojeg su odmila zvali Pepi, obilježile su selidbe. Franjo Jelačić je služio u Petrovaradinu i u Karlovcu, a poslije nepravednog umirovljenja, 1805. godine se povukao u kuću na zagrebačkom Gornjem gradu. Obitelj je često boravila i u obiteljskom ljetnikovcu, skromnom drvenom dvoru u Kurilovcu. U osmoj godini Josip je započeo svoje školovanje u Theresianumu, bečkoj akademiji, najelitnijoj plemićkoj školi u cijeloj Monarhiji. Primljen je milošću samoga cara Franje I., tijekom školovanja pokazivao je veliko zanimanje za vojništvo, zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Bio je jedan od najboljih pitomaca Theresianuma. Bio je vješt mačevalac, odlični strijelac i spretni jahač. Na početku svog boravka u Beču mali Josip je imao susret koji je pamtio cijeli život. Osobno je upoznao slavnoga vojskovođu i cara, Francuza Napoleona Bonapartea. Dok je Napoleon u velebnom dvorcu Schönbrunn obavljao smotru tri carske straže, jedan zarobljeni austrijski general dobio je dopuštenje predstaviti Josipa caru, jer je ime Josipova oca bilo dobro poznato francuskim generalima. Bonaparte je dječaka pogladio po kosi i lagano ga potegao za uho.