Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Kolokvij Bojana2013-1Svakodnevna tradicijska prehrana bačkih Hrvata bila je tema XXV. znanstvenog kolokvija Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, održanog 11. travnja 2013. godine u tavankutskoj osnovnoj školi. Pozdravljajući skup, menadžerica za kulturu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković predstavila je temu kolokvija, uvodničarku mag. Bojanu Poljaković i dr. sc. Milanu Černelić, profesoricu na odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te istaknula značaj projekta kojim se nastavljaju istraživanja određenih tema iz prošlosti bačkih Hrvata.

O samome projektu Katarina Čeliković je rekla kako je terensko istraživanje Hrvata Bunjevaca koje provodi Odsjek za etnologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta u suradnji sa Zavodom nastavak istraživanja koja su kod nas započela 2011. godine. Zahvaljujući profesorici dr. sc. Milani Černelić, koja je prije desetak godina započela projekt „Identitet i etnokulturno oblikovanje Bunjevaca“, najprije u Senju, Lici i Dalmaciji, a prošle godine i u Mađarskoj, u nekoliko su navrata i Bunjevci u Bačkoj bili predmet istraživanja.

Kolokvij Bojana2013-2„Bunjevačka je tradicija bogata i kod nas još uvijek ima živih kazivača koji ju mogu prenijeti istraživačima, u čijim ćemo stručnim radovima vidjeti što je ono što povezuje sve bunjevačke grane, geografski razdvojene, ali identitetski vrlo svjesne. Raduje nas činjenica da se stručnjaci s fakulteta bave nama i da smo postali privlačna tema studentima, što do sada nije bio slučaj. Zavod se raduje i uključivanju mladih snaga u znanstvena istraživanja, napose kada su u pitanju studenti iz Vojvodine koji su tijekom studija u Hrvatskoj za svoja istraživanja uzeli zavičajne teme. U navedeno etnološko istraživanje uključila se i Subotičanka Bojana Poljaković koja je u temi prehrane napravila pionirske korake, s obzirom da do sada tradicijska prehrana nije bila tema stručnih istraživanja. Valja naglasiti kako je njezin rad još vrjedniji jer je osim Subotice i okolice u svoja istraživanja uključila Bunjevce u Lemešu, Somboru i okolici“, rekla je Katarina Čeliković.

O prehrani Hrvata-Bunjevaca odraslih na salašima u okolici Subotice i Sombora govorila je magistra etnologije i kulturne antropologije te portugalskog jezika i književnosti Bojana Poljaković, koja je svoju diplomsku radnju na studiju etnologije i kulturne antropologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, posvetila upravo ovoj temi.

Kolokvij Bojana2013-3Ona je tijekom 2011. godine provela samostalno terensko istraživanje kojim je bilo obuhvaćeno 27 ispitanika, dobi od 52 do 88 godina, koji su iznijeli svoja znanja, iskustva, ali i sjećanja kada je riječ o jelima koja su bila ili su još uvijek zastupljena na bunjevačkom jelovniku. Iz subotičkog okruženja kazivači su iz Starog Žednika, Novog Žednika, Đuđina, Mirgeša, Donjeg Tavankuta, Gornjeg Tavankuta, Pavlovca i Hrvatskog Majura, a iz somborskog kraja su s Nenadić salaša, Bezdanskog puta i iz Lemeša.

Cilj rada bio je na temelju prikupljenih podataka na terenu dati što detaljniji prikaz karakteristika svakodnevne tradicijske prehrane bačkih Bunjevaca, te komparacijom istaknuti sličnosti i razlike u prehrani Bunjevaca s područja Sombora i s područja Subotice od 1930-ih godina do danas. Predavačica je posebno ukazala na nastale promjene u prehrambenim navikama Bunjevaca, te naglasila koja su se svakodnevna tradicijska jela sačuvala na bunjevačkom jelovniku do današnjih dana.

No, nestankom salaša nestao je i domaći kruh, kao i još neka jela pripremana u tzv. parasničkim pećima, međutim, mnoga su se do danas zadržala u svakodnevnoj prehrani, rekla je Bojana Poljaković, navodeći koja su to tradicijska jela ostala tipična za subotički i somborski kraj:

Prisnac i tarana najčešće su se spominjala kao tipična bunjevačka jela u oba kraja, ali navedeni su još i krumpirača, skorupača, te nasuvo s krumpirom i mesa na čorbu. Međutim, neka su se stara jela prestala pripremati, kao što su domaći kruh, lepanja i suva pogača, a vrlo se rijetko danas pripremaju i papula, p(r)okljukuša i maslica.“

Kolokvij Bojana2013-4Hrvati pripremali su obroke od namirnica koje su poglavito sami proizvodili, a prema ovome istraživanju, brašno i krumpir bili su najzastupljeniji sastojci u većini jela. Iako u mnogim segmentima skromna, njihova svakodnevna prehrana ne može se okarakterizirati kao jednolična, istaknula je Bojana Poljaković:

„U pripremi hrane može se uočiti kreativnost ljudi, koji su nastojali maksimalno iskoristiti sve namirnice kojima su raspolagali. Mnogi kazivači su do danas zadržali isti način pripremanja hrane, odnosno, mnogi i danas uzgajaju žitarice i stoku, te sami pripremaju zimnicu, prave tjesteninu i održavaju svinjokolje. Pravilo da se za svaki dan kuha određena vrsta hrane održalo se do danas, sezonske namirnice sada se mogu koristiti tijekom cijele godine, a zahvaljujući napretku tehnologije, puno toga više se ne mora raditi ručno.“

Na koncu svog izlaganja, Bojana Poljaković je ukazala na činjenicu da prehrana pruža neiscrpne mogućnosti istraživanja, i to ne samo tradicijskih obilježja, nego i njezine primjenjivosti u suvremenim uvjetima života.

Budući da o prehrani bačkih Bunjevaca do sada nije bilo publikacija, dio diplomske radnje Bojane Poljaković, vezan uz bunjevačke prehrambene navike, koji je objavljen u najnovijem, četvrtom broju Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, pružit će detaljni prikaz ove zanimljive teme vezane uz svakodnevicu i običaje ovdašnjeg hrvatskog življa.

Priređeno prema tekstu Marije Matković i Ivice Dulića