|
 Umjetnine poput slika i kipova iz razdoblja XVIII. stoljeća u vojvođanskim crkvama i samostanima u prilično su lošem stanju, građa o njima je neobrađena i nejedinstvena, a dobar dio slika i drugih artefakata je uništen. Ova umjetnička djela povezuju kulturu Vojvodine sa središnjom Europom gdje i pripadamo, istaknuo je doktorand Dušan Škorić na VIII. znanstvenom kolokviju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata održanom 27. svibnja 2010. godine, čija je tema bila «Barokno slikarstvo XVIII. stoljeća u samostanima i rimokatoličkim crkvama u Vojvodini».
Među umjetničkim djelima koja su zaboravljena u vojvođanskim crkvama i depoima ima i onih od veoma značajnih autora, navodi doktorand povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Dušan Škorić.
 «U tom materijalu ima iznimno važnih slikara koji važe za vrhunske i njihova su djela izložena u muzejima središnje Europe. Među njima su Troger, Leicher, Kremserchmidt i drugi. Očuvanjem ovih djela uvest ćemo baroknu kulturnu baštinu Vojvodine u Europu. To predstavlja fini prodor putem kulture i umjetnosti i mislim da će to imati veliki učinak prije svega u inozemstvu, ali i kod nas, onoliko koliko mi to želimo.»
Veliki problem predstavljaju i krađe ovih umjetnina. Ovo se jednako odnosi na pljačke u svim razdobljima od XVIII. stoljeća do danas, kaže Dušan Škorić. Osim toga, problem predstavlja i nedostatak odgovarajuće ili bilo kakve literature, jer to nitko nije izučavao na pravi, znanstveni način, kaže Škorić.
 «Materijal je u očajnom stanju. On se čuva po župnim dvorovima, sakristijama ili magazinima, bačen, a katkada na njemu žive ptice i slično. Sreća je što imam dobru suradnju sa Zsuzsannom Papp Korhecz, konzervatoricom u Gradskom muzeju u Subotici. Ona je konzervirala već oko 30 baroknih slika. Ali to nije dovoljno.»
Umjetnina poput slike sama po sebi ne predstavlja ništa ukoliko se ne znaju povijesne i društvene okolnosti u kojima je nastajala, kaže Dušan Škorić.
«Sav taj arhivski materijal morao bi se prevesti i objaviti i prezentirati javnosti. Doista me čudi inercija kojom je sve ovo izostavljeno. Postoje kronike samostana i župa pisane rukom, a za nekoliko stoljeća nije bilo čovjeka koji bi potrošio nekoliko mjeseci i preveo taj materijal s latinskog na hrvatski, srpski ili koji drugi živi jezik.»
 Doktorat Dušana Škorića će po završetku izaći u Zagrebu u obliku knjige, a dobro bi došla i jedna izložba jer bez vizualnog kontakta s javnošću, sav taj materijal neće nikada izaći iz opskurnosti.
Istraživanja vezana uz postojanje Katoličke crkve i njezina bogata nasljeđa, napose umjetničkoga, također spada u djelatnost Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Tako je u suradnji s doktorandom Dušanom Škorićem razvijen projekt pod nazivom «Barokno slikarstvo XVIII. stoljeća u samostanima i rimokatoličkim crkvama u Vojvodini», koji predstavlja ostvarivu obvezu prema katoličkoj umjetničkoj baštini u Vojvodini, točnije prema njezinom baroknom slikarstvu. (Siniša Jurić)
Tekst je preuzet s web portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
|
