Pozovite » (+381) (0)24 535-533

obljetnicamiroljuba2012-1Obilježavanje stoljetnih obljetnica rođenja hrvatskih velikana u Vojvodini nastavljeno je 11. lipnja 2012. godine misom i polaganjem vijenaca na spomenik Anti Evetoviću Miroljubu, bačkom i hrvatskom književniku, pjesniku, svećeniku, franjevcu, profesoru filozofije, kateheti, publicistu i javnom djelatniku. U subotičkoj katedrali bazilici sv. Terezije Avilske služena je sveta misa, prilikom koje je katedralni župnik Stjepan Beretić podsjetio da je Evetović djelovao na cijelom području Bačke koja se u njegovo vrijeme nalazila u okviru Austro-Ugarske Monarhije, te je istaknuo kako je Evetović bio„ prvi književnik bačkih Hrvata koji je pisao hrvatskim književnim jezikom".

Veliki hrvatski kipar i umjetnik Ivan Meštrović izradio je bistu pjesnika koja je postavljena 1936. godine, a uklonjena je početkom Drugoga svjetskog rata. Ponovno je vraćena na svoje mjesto devedesetih godina prošlog stoljeća. Vijence su na bistu položili izaslanici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskog nacionalnog vijeća i NIU „Hrvatska riječ".

U Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu „Vladimir Nazor" u petak, 15. lipnja 2012. godine, održana je književna večer u povodu obilježavanja 150. obljetnice rođenja pjesnika Ante Evetovića Miroljuba (1862. - 1921.). O ovom franjevcu, svećeniku, pjesniku, lektoru filozofije i crkvene povijesti govorio je vlč. dr. Marinko Stantić. O osnutku HKUD-a „Vladimir Nazor", koje je od 1936. do 1944. godine nosilo ime „Miroljub", govorio je predsjednik Društva Mata Matarić, a o listu „Miroljub", koji od 1998. godine izdaje „Nazor", urednik lista Alojzije Firanj.

miroljub ante evetovicGovoreći o životu i radu Ante Evetovića Miroljuba vlč. Stantić je istaknuo značajnu ulogu biskupa Ivana Antunovića koji mu je osigurao stipendiju za studij u Kalači kada je na uska vrata ušao u javnost. Zanimanje za književnost i tisak pokazao je još kao sjemeništarac. Mladi Evetović je u Kalači ostao do kraja školske 1880./81. godine, kada prelazi u redovnike, franjevce. Ušao je u franjevački red Provincije kapistran u Hrvatskoj i tu primio redovničko ime - Ante.

„Prošao je novicijat u Beču, daleko od svoje zemlje, pomalo nostalgičan, ali zainteresiran i inspiriran novim ambijentom u kojemu je počeo pisati stihove. Njegovi stihovi su utjeha za dušu, jer su posvećeni najvišim osobinama čovjeka - altruizmu i patriotizmu. Ante Evetović Miroljub bio je zanesen idejom biskupa Antunovića vezanom za inkulturaciju - spoj vjere i kulture. I on je bio inspiriran misionarskim duhom, ljudskom i religioznom promocijom, s jačanjem nacionalne svijesti svojih sunarodnjaka. Stoga je puno njegovih stihova inspirirano ljubavlju prema Bogu i vlastitom narodu. Opjevao je ljepotu prirode, svoje osjećaje i čežnje za boljim i ljepšim svijetom i sve ono što muči duh čovjeka. Njegovi su stihovi puni iskrenosti i nježnosti, mirne utjehe i stoga ih je narod rado čitao. Njegova poezija predstavljala je plemenitu snagu dušama ljudi, liječila ranjena srca i uveseljavala ljude u teškim trenucima. Evetović je bio svjestan situacije u kojoj je živio i u kojoj su živjeli njegovi sunarodnjaci. Zabrinut za budućnost svoga naroda i pun ljubavi za rodnu zemlju i svoje najdraže osjetio je da mora napraviti nešto više za svoj narod", kaže vlč. Stantić.

„Evetović je stupio u kontakt s velikim hrvatskim piscima toga vremena i tako je postao prvi književnik iz Bačke koji je surađivao s časopisima iz Zagreba. Svoj kreativni rad posvetio je bunjevačkim Hrvatima. Gvardijan franjevačkog samostana u Baji postao je sa samo 35 godina, no nije bio dugo na tom mjestu budući da je napustio franjevački red. Prišao je 1899. godine biskupijskim svećenicima i inauguriran je u biskupiju u Pečuhu, nakon čega je službovao u Harkanovcima i Valpovu, nadomak Osijeka. Obrazovan svećenik i poliglot kakav je bio Evetović želio je poučavati i uključiti se u udruge književnika. Ova ideja postala je stvarnost i 1909. godine Evetović je u Osijeku osnovao Klub hrvatskih književnika i pjesnika, a uz što je vezano i objavljivanje prve zbirke poezije 'Sretni i nujni časi'. Ovom zbirkom Evetović je postao cijenjen, popularnost mu je rasla i postao je autoritet u narodu. Stihovima je pokušavao ojačati, uzdignuti i oplemeniti duše vjernika, šaljući ih među vječne vrijednosti. Evetovićeva zbirka imala je uspjeha, pozitivno su je ocijenili ne samo hrvatski, nego i slovački, mađarski i njemački intelektualci. Štoviše, primao je puno pohvala za svoj rad", kazao je velečasni Stantić.

Evetović je bio svjestan da je osnova identiteta svakog naroda njegov materinski jezik koji u sebi sadržava i nacionalnu svjesnost. On je bio prvi pjesnik ovog područja, svjesno je služio svojemu narodu i tako je zaslužio biti ubrojen među najveće pjesnike bunjevačkih Hrvata. Bio je svjestan velikih problema koji su mučili njegov narod, no poetskom je riječju nalazio utjehu i ohrabrenje za sebe i narod.

obljetnicamiroljuba2012-2Obilježavanju 150. obljetnice rođenja Ante Evetovića Miroljuba bila je prigoda da se nešto kaže i o hrvatskom društvu „Miroljub" u Somboru. Predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor" Mata Matarić rekao je da su osnutku ovog društva prethodile nesuglasice u „Bunjevačkom kolu" jer hrvatski orijentirani članovi tog društva nisu bili više poželjni u „Bunjevačkom kolu" gdje su bili od njegova osnutka 1921. godine.

„Bili su poneseni nacionalnim duhom, omasovili su se i plašili su ih se oni koji su sebe zvali Bunjevcima. Postojale su šanse da Hrvati postanu u upravi brojniji, a 1932. godine kada su Hrvati i dobili većinu, čak je intervenirala policija kako bi navodno provjerila regularnost izbora koji su proglašeni nevažećim. Hrvati su poslije izbora, 1935. godine, bili pred alternativom - ostati u 'Bunjevačkom kolu' i pasivizirati se ili istupiti i osnovati zasebnu organizaciju. Prevagnulo je drugo razmišljanje i Antun Matarić i njegovi istomišljenici napustili su 'Bunjevačko kolo' i u prvo se vrijeme počeli okupljati u Domu 'Svete Cecilije', gdje je bilo sjedište Križarskoga bratstva. Osnivačka skupština je održana 1936. godine kada je osnovano Hrvatsko kulturno društvo 'Miroljub'. Društvo je konstituirano, ali je prigodom osnutka bilo stalnih smetnji, a razlog tomu bila je sumnja vlasti u patriotski stav Hrvata, jer kada je kralj Aleksandar 1929. godine uveo diktaturu, u 'Bunjevačkom kolu' je predloženo da se vladaru uputi telegram solidarnosti i izraza poštovanja. Tomu su se usprotivili budući čelnici 'Miroljuba' i predsjednik Hrvatske seljačke stranke, no telegram je ipak upućen", ukazao je Matarić na povijesne okolnosti koje su prethodile osnutku Hrvatskog društva „Miroljub".

Osnivačka skupština „Miroljuba" održana je u prosincu 1936. godine u Domu »Svete Cecilije«. Za predsjednika je izabran Antun Matarić, a ciljevi društva bili su dani u Pravilniku. Među tim ciljevima bila je izgradnja novog doma, osnivanje sekcija društva, ustrojavanje knjižnice i čitaonice, njegovanje i čuvanje tradicijskih običaja i nošnje, a svaki politički rad u društvu bio je zabranjen. Da bi se iskazao nacionalni duh i pripadnost hrvatskoj nacionalnosti Pravilnik je pisan na ijekavskom, što je bio prvi javni akt te vrste u Somboru.

„Poznato je da Bunjevci i Hrvati iz Sombora i okolnih salaša govore ikavicom. Odatle je potekla i ideja da se Miroljubom kao hrvatskim i bunjevačkim pjesnikom nazove društvo. Ante Evetović je pisao hrvatskim jezikom, koristeći u nekim djelima i bunjevačku ikavicu. Društvo je postalo sjedište i organizator aktivnosti somborskih Hrvata. Društvo je bilo važno i za djelovanje HSS-a. 'Miroljub' je pred Drugi svjetski rat s pristašama HSS-a imao oko 1.200 članova, među kojima je bilo oko 85 posto poljoprivrednika, a ostalo su bili službenici i zanatlije. 'Miroljub' je izrastao u društvenu organizaciju koja je u politički, nacionalni i kulturni život Sombora unijela mnogo novoga. Nametnulo se pitanje vlastitih društvenih prostorija 'Miroljuba', pa su dr. Fabijan Hajduković i dr. Grga Vuković dali po 60.000 dinara pozajmice kada je kupljenja zgrada u Maloj crkvenoj ulici i ona je postala poznata kao Hrvatski dom", rekao je Matarić.

Za počasnog predsjednika 3. je ožujka 1941. izabran župnik Antun Skenderović, a 3. listopada 1941. godine u Društvu je otkrivena slika Ante Evetovića Miroljuba, koja i danas stoji u velikoj dvorani Hrvatskoga doma. Tijekom okupacije Društvo je radilo svakodnevno, ali su uvjeti bili sve teži.

„Konačno, svibnja 1944. godine okupacijske vlasti su zabranile rad i 'Miroljub' je izbrisan iz registra, a imovina zapečaćena. Nakon oslobođenja, 2. lipnja 1945. godine, održana je obnoviteljska skupština Društva, a novo ime bilo je Hrvatski prosvjetni dom u Somboru. U svibnju 1948. godine Odlukom tadašnjega Narodnog odbora stara zgrada doma, mala ali funkcionalna, zamijenjena je za veću, ipak nefunkcionalnu zgradu negdašnje pivovare na Vijencu Radomira Putnika, gdje se Hrvatski dom nalazi do danas. Obnavljanje zgrade trajalo je narednih 17 godina. Konačno, 24. travnja 1949. Društvo uzima za svoj puni naziv Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Vladimir Nazor" Sombor.

Iako hrvatsko društvo u Somboru više ne nosi ime Miroljuba, list Društva nosi njegovo ime već 14 godina.

obljetnicamiroljuba2012-3„'Miroljub' je glasilo HKUD-a 'Vladimir Nazor' koji izlazi već 14 godina. List je pokrenula Sekcija za sakupljanje i njegovanje kulture Hrvata, Bunjevaca i Šokaca. Pročelnik sekcije bio je Josip Zvonko Pekanović. Početak je bio težak, ali je postojala velika želja da se pokrene list. Prvu redakciju činili su glavni i odgovorni urednik Josip Zvonko Pekanović, zamjenica Cecilija Miler, vlč. Franjo Ivanković, Zlata Pekanović, Ivan Kovač, Alojzije Firanj, Franjo Krajniger i Zoran Čota. Prvi broj je izašao za prelo 1998. godine i otada izlazi kontinuirano. Bilo je poteškoća u financijama koje su premošćivane izdavanjem dvobroja, ali nismo odustajali. U početku smo najveću pomoć imali od Katarine i Ervina Čelikovića i župnika Franje Ivankovića. Predsjednik HKUD-a 'Vladimir Nazor' Šima Raič i bivši ravnatelj NIU 'Hrvatska riječ' Zvonimir Perušić potpisali su sporazum o suradnji dviju institucija 2006. godine. U financijskom dijelu ovog sporazuma dogovorena je podjela troškova. Posljednji takav broj otisnut je u svibnju 2010. godine. 'Miroljub' je izvjesno razdoblje bio jedini hrvatski list u Vojvodini. Dostupan je u desetak hrvatskih udruga u Somboru, okolici i Podunavlju. Bavi se kulturom, radom amaterskih društava, piše o povijesti mjesta u kojima žive Hrvati, hrvatskim događajima, značajnim događajima u crkvi, HNV-u i najznačajnijim političkim događajima koji imaju značaja za hrvatsku zajednicu. Cilj lista je afirmacija i međusobno povezivanje Hrvata na ovim prostorima", kazao je urednik lista.

Večer posvećena Anti Evetoviću Miroljubu organizirana je u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini koju je pokrenuo Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s mjesnim udrugama kulture. Tijekom književne večeri čuli su se i stihovi Ante Evetovića Miroljuba koje su kazivali mlađi članovi HKUD-a „Vladimir Nazor", a zbor Društva izveo je Miroljubovu pjesmu „Jorgovane, jorgovane".

Tekst: Zlata Vasiljević
Fotografije: Ivan Horvat