|
 Čitanjem poezije, čovjek razvija smisao za lijepo i tako se otvara prema svakoj vrsti ljepote i užitka, a jedan takav primjer je i nova knjiga poezije Mirka Kopunovića pod nazivom «Nad raspuklinom ćutnje», u nakladi Hrvatskog akademskog društva. Knjiga je sinoć predstavljena u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, a o knjizi su govorili recenzentica Snežana Ilić i publicist Tomislav Žigmanov.
Kako je istaknula Snežana Ilić, u Mirkovim pjesmama čitamo kako u njima on čezne za puninom, za mirom, plesom i radošću i strašću, ali kako doći do svega toga ne otkrivajući se previše, i samom sebi ostaje neizrečen i nerazjašnjen do kraja, a kamoli drugome čovjeku. Čini se da Mirko, kao prototip ovdašnjeg čovjeka čezne za izlaskom iz introvertnosti, za potpunom individualizacijom.
 Mirkove pjesme odlikuje... «... Krajnje suspregnuta emotivnost. U pjesmama se rijetko sreću izljevi snažnijeg osjećanja, emocije su krajnje prigušene. Ako je Mirko prototip bačkog Hrvata, onda vidimo tog čovjeka ukorijenjenog u ovdašnju bogatu zemlju, samozatajnog. A opet, kao i svaki čovjek pod nebeskim svodom on je nemiran i želi biti prepoznat i voljen kao jedinstveno biće. U toj raspuklini između crnice i čežnje za prepoznavanjem nastaju Mirkove pjesme», rekla je Snežana Ilić. (Cjelovito izlaganje Snežane Ilić možete preuzeti ovdje.)
Jedna od suštinskih značajki umjetnosti je i da mora ostvariti kontakt, komunicirati s ljudima, dotaknuti ih, istaknuo je Tomislav Žigmanov.
 «Ovdašnji čovjek, to znamo, neće biti previše ekspresivan, previše navalentan, diskursi mu neće biti dugi, bogati, barokni. Govorit će se malo, bitno, snažno, sa strane, čak i tiho. I onda zapravo vidimo da kroz Mirkovo pjesništvo imamo jednu vrstu iskaza šireg osjećanja ne samo prostora u kojem živimo nego i osjećanja života. Zato je Mirkovo pjesništvo čitateljima blisko, ono je komunikativno.»
Poezija Mirka Kopunovića je upravo zbog toga efektna jer se, barem kada se radi o čitateljima našega podneblja, oni odmah u njoj prepoznaju, dodao je Žigmanov.
 Nadahnuće za pjesme autor Mirko Kopunović vidi u svijetu oko sebe.
«Svatko od nas ima tih nadahnuća. Pored rijeke, pored žene, pored drveta i kaldrme, kad padneš, kada se digneš, ona su uvijek tu. Jedino ih treba zapisati i reći i na neki način oblikovati kako bi to i drugi spoznali.»
«Nad raspuklinom ćutnje» naslov je koji se može čak i dvojako shvatiti, kaže autor.
«Meni se činilo jako dobrim da knjigu baš ovako nazovem. Jer možemo nazvati ćutnjom ili šutnjom i trenutke kada svi osjetimo da su nas dostigle nekakve raspukline. Mislim da su one sadržane u ovih pedesetak pjesama.»
Knjiga pjesama Mirka Kopunovića može se nabaviti u prostorijama NIU «Hrvatska riječ» i u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Na koncu večeri, Mirko Kopunović, te svestrani umjetnik i prevoditelj Kopunovićevih knjiga na mađarski i njemački jezik Matija Molcer pročitali su nekoliko odabranih pjesama na hrvatskom, odnosno, mađarskom i njemačkom jeziku.
Knjiga sadrži 44 pjesme podijeljene u tri poetske cjeline: «Nemiri tišine», «Zaspale ptice nebo sanjaju» i «Bačka zemlja rađa». Naslovnicu i likovne ilustracije uradio je akademski slikar Ivan Balažević.
Siniša Jurić
Napomena: tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
|
