Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Književnik Milovan Miković na više je načina obilježio jednu značajnu epohu u književnom životu Subotice, i premda je osjetno prisutan, nema potrebu sebe posebice promovirati, istaknula je profesorica književnosti Judith Plankos, govoreći na književnoj večeri posvećenoj Milovanu Mikoviću, održanoj 2. prosinca 2011. O pjesniku, publicistu, istraživaču i dugogodišnjem uredniku većeg broja književnih časopisa, govorio je i njegov kolega književnik Zvonko Sarić.

Tekstualna potraga Milovana Mikovića za njega je putovanje prema kraju noći i traganje za tračkom svjetla. I bez obzira na sve tamne teme o kojima među ostalim govori, ipak se u djelima Milovana Mikovića osjeća težnja prema svjetlosti. Zvonko Sarić još ističe i Milovanovu volju za pomoći mladima koji se žele otisnuti vodama književnosti, što je i sam iskusio.

„Milovan je dao priliku jednom mladom čovjeku pokušati krenuti u odabranom pravcu. Moja prva knjiga objavljena je skupa s još tri, čijim je autorima, mladim piscima, Miković dao priliku objaviti svoje prve knjige. To je po mom mišljenju doista jako bitno. Milovan je davao priliku mladim autorima objavljivati djela, a vrijeme će na koncu pokazati hoće li od toga biti književnost ili neće."

Judith Plankos izdvojila je značajku Milovana Miovića, da on definitivno u svojim djelima provjerava vlastite granice.

„Uz takvu nagovijest, u njegovu cjelokupnu stvaralaštvu osjeća se malo gorčine, koja je motivirana različitim, katkada jasnim, a katkada teže uhvatljivim razlozima. Moglo bi se reći da piše poeziju u kojoj se neprekidno, prema nekakvom unutarnjem ritmu smjenjuju tragovi zlokobne stvarnosti. U proznom stvaranju ta ogorčenost dobiva eksplicitne forme, samim time što je izazivana manje-više dnevnim zbivanjima i potrebom da ponešto od svega toga ostane zabilježeno, dok je u poeziji, sasvim, ponekad do neprepoznavanja preoblikovana pa se više daje naslutiti, nego što bi bila lako uočljiva."

Profesorica Plankos je bila inicijatorica književne večeri posvećene Milovanu Mikoviću, smatrajući da zaslužuje barem toliko, jer je, kako kaže, jedan od onih kome je dovoljna nagrada za vlastiti rad tiskanje knjige i časopisa čiji je urednik.

Prve pjesme Miković je stvorio i objelodanio 1965., a pjesničke, prozne tekstove i kritiku objavljuje u književnoj periodici od 1967. godine. Prvu knjigu, pjesničku zbirku „Ispitivanje izdaje" objavio je 1989. godine, i od tada do danas je, sveukupno s ponovljenim izdanjima, objavio 22 knjige.

Nepatvorenost koju je izražavao u sve novim i novim mislima prenosio je u pisana djela temeljno, bez žurbe, kaže Milovan Miković.

„Nastojao sam pružiti čitateljima doista poeziju, ili doista prozu, ili doista esej. Nikako nečije prepakirane ideje ili zamisli o tome kako bismo trebali živjeti. To je bio jedan od razloga zbog kojih sam se ustručavao brzo objaviti ono što sam napisao. Pravi stvaralac, po mom sudu, i kada je već jako, jako zreo i ostvaren, neprestano je u poziciji zbunjenosti, propitivanja, provjere i samo-provjere. On ne može ne propitivati, jer ako je siguran, onda je sasvim sigurno i mrtav."

Danas, više od 45 godina nakon prvoga objavljenog književnog djela, osobito su zapažene njegove pjesničke zbirke „Avaške godine" i „Slušaj: zemlja riječi" te knjige eseja „Život i smrt u gradu" i „Iznad žita nebo".

Poznavatelji književnih i kulturnih prilika u Bačkoj cijene Milovana Mikovića, ne samo kao književnika, nego i kao vrsnoga književnog i kazališnog kritičara, te kao urednika nakladničke djelatnosti u NIU „Hrvatska riječ".

Osim uredničkog angažmana u književnom časopisu „Rukovet", aktualni je urednik „Klasja naših ravni", časopisa subotičkog ogranka „Matice hrvatske". Značajni su i Mikovićevi književnopovijesni pregledi o periodici i književnoj djelatnosti Hrvata u Bačkoj, osobito o proznoj djelatnosti. Zbog svoje plodne djelatnosti postao je član Društva hrvatskih književnika.

Tekst: Siniša Jurić