Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Izdvajamo

Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...

Početkom kolovoza 2019. godine iz tiska je izišla četvrta knjiga Izabranih djela Miroslava Slavka Mađera, prirediteljice dr.sc. Hrvojke Mihanović Salopek, a u zajedničkoj nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak... detaljnije...

Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...

Dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2018. godinu donosi bogat sadržaj, a izlazi u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ. Časopis... detaljnije...

U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja pjesnika Jakova Kopilovića (9. VII. 1918. – 18. XI. 1996.), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je krajem studenoga 2018. na svom internetskom... detaljnije...

U sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u listopadu 2018., povodom XVII. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, objavljena je... detaljnije...

Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...

U okviru obilježavanja 145. obljetnice rođenja velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša, sredinom lipnja, iz tiska je izašla Matoševa drama Malo pa ništa u nakladi Društva hrvatskih književnika... detaljnije...

U nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje sredinom siječnja iz tiska je izišla knjiga dr... detaljnije...

1. Ukaz na povijest radi razumijevanja sadašnjosti

Premda imaju nekoliko regionalnih i subetničkih imena (npr. Bunjevci i Šokci), Hrvati u Vojvodini su, gledano mjerilima znanstvenih kriterija, integralni dio hrvatskoga naroda, koji kao autohton narod živi u vojvođanskim dijelovima Srijema, Bačke i Banata. Povijesno promatrano, ovo je hrvatsko stanovništvo u većini dugostoljetno domicilno, a nastalo je kao rezultat složenih migracijskih procesa tijekom povijesti: u različitim su razdobljima, zbog različitih razloga i s različitih područja današnjih država Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvati naseljavali područje Bačke, Srijema i, u manjem broju, Banata, te od toga vremena žive i postoje kao istočni, rubni dio hrvatskoga etničkoga prostora.

U tom kontekstu povijesnih čimbenika, valja reći i sljedeće: bunjevački Hrvati, najvećim dijelom su podrijetlom iz zapadne Hercegovine, a pod vodstvom franjevaca kao vojni graničari naseljavaju prostor sjevera Bačke (Subotica i Sombor s okolicom) koncem XVII. stoljeća, nakon protjerivanja Turaka s ovog prostora. Danas je ova skupina najbrojnija među vojvođanskim Hrvatima. S druge strane, nekako u isto vrijeme, zbog teških uvjeta života u Bosni i pojačane islamizacije kršćana, šokački Hrvati, također predvođeni franjevačkim redovnicima, doseljavaju se u srednji dio ugarskog Podunavlja (jugozapadna i zapadna Bačka), te u zapadni dio Srijema. Nekako u isto vrijeme imamo migraciju Hrvata iz Pokuplja ka Banatu, gdje se nastanjuju u mjestima Boka, Neuzina i Perlez, a nešto kasnije Hrvati se naseljavaju u Starčevo i Opovo. S treće strane, Hrvati u Srijemu su „najautohtoniji" - njihova prisutnost na ovom prostoru kontinuirano traje još od dolaska Južnih Slavena.

No, važno je istaknuti i to da se tijekom povijesti integracija Hrvata s ovih istočnih rubnih dijelova hrvatskog etničkog prostora, u suvremenu hrvatsku naciju, odvija na različite načine i sa stanovitim zakašnjenjima, ali se potpuno realizira na području ondašnjih hrvatskih županija (današnji dio Srijema), dok je u Bačkoj i Banatu, kao dijelovima nekadašnje Ugarske, taj proces bio složen i nedovršen, što se u nekim dijelovima i danas primjećuje - jači je subetnički identitet ili je asimilacija završena. Naime, zbog opterećenosti hrvatsko-mađarskih odnosa u Austro-ugarskoj, Hrvati u Bačkoj u nacionalni preporod u drugoj polovici XIX. stoljeća ulaze s regionalnim imenima (Bunjevci i Šokci), vlastite institucije teško osnivaju i njima pridijevaju također regionalna imena (npr. "Bunjevačko-šokačke novine"), a i sadržaje nacionalnoga identiteta ne mogu uvijek u cijelosti upražnjavati. Slična je situacija bila i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca - integracija u hrvatsku naciju Bunjevaca i Šokaca iz Bačke često je otežavana, osim asimilacijskim od strane države vođenim politikama, isticanjem i forsiranjem spomenutih subetničkih identiteta, što je rezultiralo njihovim zadržavanjem sve do danas.

Tek nakon Drugog svjetskog rata, nova komunistička vlast nakratko ukida ovaj proces i, naravno, u okviru vlastitog ideološkog sustava stvara hrvatske manjinske institucije i radi na ostvarivanju manjinskih prava: u Subotici se osniva Hrvatsko narodno kazalište s operom i baletom, počinje izlaziti tjednik „Hrvatska riječ", počinju s radom prve kulturne udruge u naseljima gdje žive Hrvati, hrvatski jezik je ponovno, istina na kratko, uveden u neke škole... Pa ipak, sva ta dostignuća naglo nestaju administrativno-političkom zabranom iz 1956. godine u vrijeme zalaganja za politiku „socijalističkog jugoslavenstva" - sve institucije gube hrvatski predznak, a mnoge čak i prestaju postojati. To će se u nekim segmentima, osobito na planu kulture, kao neposredna posljedica Hrvatskoga proljeća, reafirmirati tek koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina XX. stoljeća. No, isto će se, kao što je poznato, nedugo nakon toga završiti slomom, a veliki broj hrvatskih intelektualaca iz Vojvodine, osobito iz Subotice, bit će sklonjen na društvenu marginu, a jedan dio njih trajno će napustiti ovo područje preseljenjem u Hrvatsku, poglavito u Zagreb.

I sljedeći kuriozitet iz suvremene povijesti čini nam se značajnim za napomenuti: raspadom bivše SFRJ, Hrvati iz vojvođanskog dijela Srijema po prvi puta su u svojoj povijesti dospjeli u položaj nacionalne manjine. S druge strane, sve su etničke skupine vojvođanskih Hrvata, dakle i Hrvati u Bačkoj i Banatu, po prvi puta u svojoj povijesti odvojeni državnom granicom od svoga matičnoga naroda. To je za sve njih bilo jedno posve novo povijesno iskustvo: stavilo ih je pred nove izazove - samostalni rad na izgradnji vlastite budućnosti, bez značajnije pomoći i uopće mogućnosti oslanjanja na resurse matične države.