Pozovite » (+381) (0)24 535-533

 

 Autor(i): dr. sc. Ladislav Heka

 Godina: 2013.

 Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 5: 25-64

 

Sažetak

Premda se danas nalaze u trima posebnim državama, Segedin, Subotica i Osijek bili su svojedobno pogranični gradovi Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Zbog svoga su zemljopisnoga položaja oni bili (i ostali) multikulturni i višenacionalni gradovi, u kojima su uslijed migracija osim Mađara živjeli i Hrvati (u Segedinu i Subotici pod nazivom Dalmatini), Nijemci te Srbi (u Segedinu i Subotici pod nazivom Raci), čineći četiri najveće etničke skupine u njima. Navedeni su gradovi imali sličnu prošlost, sva tri su bila više od jednoga stoljeća pod Osmanlijama, a i put do stjecanja statusa slobodnog i kraljevskog grada bio im je jednako težak i dugotrajan. Segedin je taj status stekao 21. svibnja 1721., Subotica 22. siječnja 1779., a Osijek tek 24. ožujka 1809. godine. Usto su sva tri grada platila stanoviti iznos na ime otkupa. Dobivene feudalne privilegije narečeni gradovi u biti su prakticirali samo do 1848. godine, ali su i nakon ukidanja feudalnog poretka nominalno zadržali svoj status čije je stvarno značenje postupno slabilo, dok nije i formalno ukinut 1945. godine. Stjecanje statusa slobodnog kraljevskog grada bilo je zamašnjak koji je pridonio političkom, gospodarskom i svekolikom inom razvitku Segedina, Subotice i Osijeka te predstavlja jedan od najznačajnijih događaja višestoljetne povijesti ovih triju gradova. Danas je Segedin treći po veličini grad u Mađarskoj, Osijek četvrti po značenju gospodarski, sveučilišni i kulturni centar Hrvatske, a Subotica je ostala stožerni grad u Bačkoj.

Ključne riječi: slobodni kraljevski grad, magistrat, communitas, privilegij, statut

 

 

Privitak:
Access this URL (/index.php/dokumenti/send/17-2013/973-heka2013r)Preuzmite dokument[326.11 KB]