Pozovite » (+381) (0)24 535-533

 

 Autor(i): Darko Baštovanović

 Godina: 2017.

 Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 9: 143-176

 

Sažetak

Hrvatska nacionalna manjina u Republici Srbiji predstavlja novu nacionalnu zajednicu koja je status manjinske zajednice stekla tek nakon listopadskih promjena 2000. godine. I dalje se nalazi u procesu izgradnje svojih institucija, manjinske infrastrukture i kapaciteta. Za razliku od nekih drugih, takozvanih tradicionalnih manjina koje su svoje institucije gradile još za vrijeme socijalističkog sustava samoupravljanja, hrvatskoj manjini dio tih prava dugo je bio uskraćen. Glavna vanjskopolitička odrednica svih srbijanskih vlada, od listopadskih promjena pa do danas ostaje, bar deklarativno, posvećenost procesu europskih integracija, te u konačnici i punopravno članstvo u velikoj europskoj obitelji. Unutar ovoga procesa stalni i djelatni rad na unaprjeđivanju ljudskih i manjinskih prava nešto je što je sama EU apostrofirala kao najznačajnije. S jedne strane postojeći europski standardi koji su usustavljeni od strane EU i za koje europske institucije (Vijeće Europe, OESS) očekuju od novih kandidatica da ih prihvate i adekvatno primjenjuju, temeljeni su na liberalnom konceptu odnosa spram različitosti, krećući se od tolerancije do politike prihvaćanja različitosti. Iako bi se od Srbije kao nove kandidatice i buduće članice očekivalo da kroz svoje zakonodavstvo prihvaća liberalne osnove multikulturalizma na kojima su temeljeni europski standardi, u stvarnosti se provodi svojevrsni projekt asimilacije koji u potpunosti ignorira legitimne zahtjeve predstavnika manjinskih zajednica. Ono što je u Srbiji svojevrsni fenomen u odnosu na neke druge zemlje jest to što od strane manjinskih predstavnika dolazi do zahtjeva za izgradnjom sustava koji bi, temeljen na integrativnim multikulturalnim osnovama, išao u smjeru integracije manjina u društveni i politički sustav, dok srbijanska država, s druge strane, promovira koncept getoizacije i pukog toleriranja nacionalnih manjina. Izazovi kao što su katastrofalna demografska slika, miješanje države u identitetska pitanja, neintegriranost u društveno-politički sustav, veliko siromaštvo, etnička distanca i predodžbe, samo su neki s kojima se suočavaju Hrvati u Srbiji. Na koncu, i pitanje odnosa domicilne i matične države kao svojevrsni kompleksni faktor i cjelokupni srbijansko-hrvatski odnosi dodatno usložnjavaju položaj hrvatske manjine unutar Srbije kao društva zakašnjele tranzicije.

Ključne riječi: nacionalne manjine, Hrvati, Hrvatska, Srbija, Europska unija, Vijeće Europe, OESS, multikulturalizam

 

Cjeloviti tekst radnje bit će dostupan nakon objave sljedećeg broja Godišnjaka.