Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Povijesni prikaz

Groktalice su pjesme, prema povijesnim izvorima, koje su nastale u vrijeme seoba Bunjevaca iz zapadne Bosne i Dalmatinske Zagore bježeći od Turaka u 17. stoljeću na prostor južne Panonske nizine, a prenošene su usmenom predajom. Kasnije su ove pjesme pjevane na prelima, u svatovima, djeci kod kuće, na „divanu“ i sličnim prilikama.

Prva zabilježena groktalica je „Pisma od davnašnjeg turskog rata“ iz 1809. godine, a tekstovi najvećeg broja groktalica zabilježeni su između 1884. i 1910. godine.

Groktalice su u davnini pjevali muškarci, međutim, u drugoj polovici 19. stoljeća su pjevanje groktalica preuzele žene.

Nema poznatih podataka o utjecajima na pjevanje groktalica u Bačkoj, ali su one utjecale na pojavu i razvitak bunjevačkih žalosnih kraljičkih pjesama.

Postoje tekstualni zapisi tekstova pjesama koje su zabilježili Blaško Rajić, Ive Prćić, Milivoje V. Knežević, Vuk Karadžić.

 

Prilog:

Audio zapis:

Tijana Stanković – Falila se lipa Mandalina

 

Opis dobra

Pod pojmom „groktalica“ se podrazumijeva način priopćavanja narodne pjesme, pjevanje bunjevačkih epskih deseteračkih pjesama – groktalica – osobitom tehnikom pjevanja koja se u literaturi opisuje kao „uzimanje dubokog glasa iz grla“. Pjeva se bez pratnje instrumenata, a tekst pjesme je uglavnom na bunjevačkoj ikavici.

Groktalice su etnomuzikološko blago i po svojoj vrijednosti su dio ne samo hrvatske, već i svjetske kulturne baštine.

 

Nositelji dobra

Nositelji materijalnog dobra su Hrvatska čitaonica iz Subotice, a nositelj može biti Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Matija Gubec“ iz Tavankuta, te Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo“ iz Subotice, kao i druga kulturno-umjetnička društva iz Subotice i okolice.

Upis se želi zbog toga što su groktalice (što je sveobuhvatni pojam za tehniku pjevanja, način tvorbe melodijske linije i epske deseteračke pjesme usmene bunjevačke književnosti) najstarije, a neistraženo kulturno dobro bunjevačkih Hrvata u Vojvodini, potom zbog specifične tehnike pjevanja koja se danas gotovo izgubila.

Funkcija zaštite ovog dobra je posvješćivanje vlastite kulturne vrijednosti Hrvata Bunjevaca u Vojvodini te obnavljanje jedinstvene tehnike pjevanja, kao i promicanja ovog, jednog od najznačajnijih brendova kulture Hrvata Bunjevaca u Bačkoj.

 

Današnje stanje

Danas bunjevačke groktalice pjeva tek nekoliko djevojaka.

Koliko je poznato, postoji samo jedan stariji tonski zapis pjevanja groktalica, te onaj vrlo kratki u filmu Ive Škrabala „Slamarke divojke“.

Adriana Mitreski izvela je na 9. Danima Balinta Vujkova 2010. godine staru bunjevačku narodnu pjesmu „groktalicu“ ili „groktušu“, što je plod započetog etnomuzikološkog istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata koji nastoji skupiti ove skoro zaboravljene stare pjesme.

Za daljnje prenošenje ovog kulturnog dobra je izravno zainteresirana cijela hrvatska zajednica u Vojvodini, hrvatske kulturno umjetničke udruge, a neizravno sve glazbene škole u kojima se u okviru etno pjevanja uči pjevati neke vrste groktalica.

Zainteresirana je i fonijatrija kao medicinska grana kao i stručna etnomuzikološka javnost.

 

Održivost dobra i njegovo prenošenje

– Na temelju postojećih tonskih, notnih i tekstualnih zapisa može se pokrenuti škola groktanja te naučiti djevojke i žene pjevati tom tehnikom.

Znanstveno to jest fonijatrijski istražiti tehniku pjevanja.

– Postojeće melodije groktalica obraditi etnomuzikološki

– Tekstove stotinjak za sada poznatih groktalica obraditi jezično, lingvistički

– Načiniti tonski zapis pjevanja groktalica nakon što su polaznice škole pjevanja naučile pjevati groktalice i objaviti CD

– Objaviti sve poznate tekstove groktalica s prikladnim stručnim recenzijama i znanstvenim radovima

– Istražiti do sada neistraženu privatnu zbirku notnih i tonskih zapisa bunjevačkih narodnih pisama pokojnog sakupljača Bele Tikvickog

– Uspostaviti suradnju s etnomuzikološkim odsjekom u Muzičkoj školi Subotica u cilju učenja ove tradicijske tehnike izvornog bunjevačkog pjevanja

U cilju upoznavanja i učenja groktalica aktivno se mogu uključiti u učenje sva kulturno umjetnička društva Hrvata Bunjevaca u Vojvodini i/ili Bačkoj čime će se osigurati širenje i dalje prenošenje

Najveće prepreke za osiguranje održivosti ovog dobra su nepostojanje jasnog praktičnog znanja o tehnici pjevanja bunjevačkih groktalica, te nepostojanje organiziranog načina učenja ovih pjesama.