Ivana Rudić, Vanja Petrak, Nevena Balažević, Ana Ivković i Vedrana Cvijin, pet gimnazijalki koje pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, sudjelovale su u četrnaestodnevnom programu nevladine organizacije Otvorene perspektive iz Subotice, koji se od 7. do 21. rujna odvijao u Švicarskoj, poglavito u gradu Trogenu.

Otvorene perspektive, po riječima koordinatorice projekta mr. Verone Molnar, već sedam godina izvrsno surađuju s Pestalozzi fondacijom iz Trogena u Švicarskoj na programima vezanim uz interkulturnu komunikaciju, dječja prava, nenasilnu komunikaciju, rješavanje konflikata, edukaciju, riječju, projektima vezanim za srednjoškolce.

„Usporedo uz ove aktivnosti, ponuđena je i razmjena aktivnih srednjoškolaca, u čemu smo vidjeli mogućnost da se uključe i aktivni učenici na hrvatskom nastavnom jeziku, s obzirom da naši programi promoviraju multietničnost. Koristeći dugogodišnju suradnju s aktivistima Hrvatske čitaonice, zamolila sam da mi predlože svoje aktivne članove i sada sam jako zadovoljna odabirom jer su se djevojke pokazale kao vrlo komunikativne, pozitivne, pune ideja", kaže nakon povratka menadžerica Otvorenih perspektiva mr. Molnar.

Dojmove još slažu, ali gimnazijalke ističu zanimljiva i mnogobrojna putovanja, iskustva komunikacije. Ivana Rudić napominje kako su u četrnaest dana uspjeli obići gradove Švicarske, među kojima St. Gallen, Luzern, Zurich, Winterthur.

„Osim srednjoškolaca iz Subotice, s nama su bili i srednjoškolci iz Zrenjanina, Novog Bečeja i Sombora. Tjedan dana smo imali razmjenu s učenicima Gimnazije iz Basela", ističe Ivana i dodaje kako su svakodnevni imali radionice o interkulturalnosti, timskom radu, a napose diskusije koje su se nakon njih razvijale.

Djevojke su se prije putovanja pripremile za predstavljanje Subotice o čemu Nevena Balažević kaže:

„Iznimno mi je drago da sam imala priliku otići u Švicarsku i razmijeniti iskustva s mladim Švicarcima. Zabave nije nedostajalo. Dva tjedna su prošla nevjerojatno brzo. No, iznenadila me činjenica da Švicarci jako malo ili gotovo ništa ne znaju o našoj zemlji i kulturi. Potrudile smo se predstaviti im naše običaje i naš grad i zemlju, u nadi da će to pokazati kako smo i mi, kao i oni, mladi ljudi željni znanja, novih iskustava i izazova."

Švicarska je Anu Ivković očarala svojom prirodom i ljudima, što potvrđuje i Vedrana Cvijin koja ističe ljubaznost, tolerantnost i spremnost na pomoć domaćina. Vedrana je impresionirana kvalitetom školskog i državnog sustava, „čistoćom i uređenošću gradova i očuvanim zgradama" te se nada da će imati još prilike doživjeti slična iskustva.

Svoje dojmove zanimljivo je izrazila Vanja Petrak pretočivši ih u dnevnik koji bi, svojom literarnom vrijednošću mogao imati mjesta u književnosti.

„Hodaš, hodaš i hodaš. Znoj curi s tvojeg nasmijanog lica, no ti ga ne brišeš. Takt tvojih koraka zvuči pomalo umorno, ali ti ne staješ. Tako si zanesen u razgovor s Bogom. Što god Ga pitaš, On ti odgovara slikom. Nikad se nisi osjećao bliži Nebu. Srećeš ženu divna osmijeha i nazivaš joj Dobro jutro! na njemačkom. Zatim razgovarate o njezinu psu na jeziku na kojem znaš jedva sklopiti par rečenica. Ona te dobro razumije, pa ti ne osjećaš krivnju zbog loše gramatike, kao obično.

Ona odlazi, a ti, kao žedan dobivaš neobičnu želju da se vratiš u sobu, pod topli poplun. Hladno ti je. Poskakuješ po šljunkovitoj cesti i misliš kako je lako ići nizbrdo, ne zaboravljajući na trud i energiju koji su ti trebali da se uspneš."

Po povratku u Suboticu djevojke svjedoče o razlici između mjesta u kojem žive i onoga što su vidjele, upravo to ih motivira da i same pokušaju učiniti neke promjene u svojoj sredini jer znaju čemu treba stremiti. One su vidjele nešto bolje, doživjele i neku vrst promjene sustava vrijednosti te žele sebe staviti u proces izgradnje europskog društva.