Nikola Kujundžić (Subotica, 9. veljače 1861. - Bajmok, 22. siječnja 1906.) bio je bački hrvatski književnik, pjesnik i kulturni djelatnik.

Potječe iz ugledne subotičke obitelji. U rodnom mjestu završio je srednju školu i još kao đak istaknuo se u radu „Pučke kasine". Prekinuvši studij filozofije u Budimpešti, prelazi na bogosloviju u Kalači, gdje je službovao kao svećenik.

Nikola Kujundžić poznat je po preljskim pjesama, napose po pjesmi Kolo igra, koju je napisao za Veliko bunjevačko prelo 1879. u Subotici, a koja je uglazbljena i postala „himna" potonjih prela.

U književnosti se javio 1879. rodoljubnim stihovima, stekavši brzu slavu, postavši najpoznatijim pjesnikom svoga kraja. Njegove pjesme i danas se pamte i često pjevaju. Njegovo rodoljublje ima manifestativni karakter nacionalnih budnica.

Pisao je i epske pjesme (Dvi mlade Algaševe, Tarkeman, Alaga, Prkos), ali nisu doživjele popularnost preljskih pjesama. Većina pjesama objavljena je u „Danici" i „Nevenu", kao i u zbirci Pisme preljske (1893).

Zastupljen je u antologijama poezije i proze bunjevačkih Hrvata Geze Kikića (Zagreb, Matica hrvatska, 1971.).