|
 U Subotici je 6. svibnja 2011. godine preminuo istaknuti subotički keramičar Ivan Jandrić. Ivan Jandrić rođen je u Velikoj Trnovitici 1931. godine. Roditelji su mu se, dok je bio dječak, doselili iz Hrvatske u Suboticu. Školu za primijenjenu umjetnost, keramički odsjek završio je u Novom Sadu 1954. Radio je u školi kao likovni pedagog, a zatim do odlaska u mirovinu, kao suradnik za kulturu na Radničkom sveučilištu u Subotici. Bio je član Grupe šestorice koju je Stipan Šabić (1928.-2003.) osnovao u Tavankutu 1961. Na početku je pretežito slikao, ali se od sredine 60-tih godina trajno posvetio keramici.
 U ranim figurativnim i animalističkim keramičkim formama već je bilo došlo do izražaja njegovo skulptorsko razmišljanje prožeto diskretnim humorom. Od 1968., kada je nastupio na I. trijenalu keramike u Subotici, promijenio je svoj izraz i tematiku djela, te se istaknuo kao suvremen autor izrazite osobnosti, originalnog stila i smjelih tehnoloških realizacija. Na ovoj jugoslavenskoj manifestaciji izlagao je više od tri desetljeća i primio nekoliko nagrada.
Od sredine 70-tih, narednih je desetak godina stvarao djela s kojima je postizao uspjehe i koja su ostala trajna prepoznatljivost ovog autora u svijetu suvremene keramike. Isprva su ona imala hiperrealistične, a zatim u obimnom ciklusu „Vrt čudnog raslinja" nadrealističke odlike s motivima čudnovatih plodova u konstantnim transformacijama.
 U maštovitim keramikama dinamičnih formi, i samo Jandriću specifičnih glazura, ovog stilski i tematski jedinstvenog opusa, metaforički je opredmetio cikluse rađanja, sazrijevanja i umiranja kao iskonskih nedokučivosti života. Likovna kritika je tada pravovremeno prepoznala Jandrićevo djelo kao vrhunac njegovog umjetničkog rada. Sredinom 80-tih počeo je izgrađivati ciklus „Svijet raslinja", keramike svojevrsnih okamenjenih plodova monumentalnih formata i rustičnih površina koje je početkom 90-tih u „Posljedicama razvoja" nadopunjavao ekološkim sadržajima.
Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama koje su predstavljale vojvođansku primijenjenu umjetnost u zemlji, ali i u Madžarskoj, Austriji i Hrvatskoj. Samostalne izložbe priređene su mu u Novom Sadu, Subotici, Segedinu, Zagrebu, Bjelovaru, Osijeku i Beogradu, a retrospektiva mu je održana 2004. u Modernoj galeriji Likovni susret Subotica kada je ovoj ustanovi donirao veći broj svojih djela.
 Po pozivu je izlagao na velikim svjetskim izložbama suvremene keramike: 1972. u Faenzi (Italija), 1978. Vallauriseu (Francuska), 1987. Obidosu (Portugal) i 1984. u Zagrebu. Stvarao je u keramičkim kolonijama i simpozijima u Malom Iđošu, Resenu, Aranđelovcu, Našicama, Cazinu, Zagrebu, Obidosu i Kecskemétu.
Veliku zidnu keramičku kompoziciju i dvije manje postavio je 1978. u auli i prostorijama Otvorenog sveučilišta u Subotici.
Primio je više nagrada, a u Subotici su mu dodijeljene Nagrada «Dr. Ferenc Bodrogvári» 1982., Listopadska nagrada 1987. i Posebno priznanje Moderne galerije Likovni susret i Grada Subotice 2009. godine.
Priredila: Ljiljana Dulić Mészáros
Fotografije: www.subotica.info
|
