„Veze bačkih Šokaca sa Šokcima Srijema, Bosanske Posavine i Srednje Bosne" bila je tema Tribine koja je 6. kolovoza održana u Franjevačkom samostanu u Baču.

Koristeći građu raznih autora - Matije Evetovića, Ante Sekulića, Sanje Vulić, Marka Samarđžije, Josipa Forjana i drugih, Bukvin je obuhvatio sve dodirne točke Hrvata Bačke s Hrvatima Slavonije, Baranje, Srijema, Bosanske Posavine i Srednje Bosne.Od zajedničkog subetničkog, a u prvom redu nacionalnog hrvatskog podrijetla, preko ikavskog govora, pa sve do istih elemenata u tradicijskom odijevanju u ovim krajevima.

Predavač je podsjetio na pisanje Matije Evetovića kako su „Bunjevci i Šokci došli u ove krajeve iz hrvatskih zemalja. Došli su pod vodstvom franjevaca kao katolici i kao Hrvati" te potvrdio da je svakome jasno i potpuno dokazano da su Šokci u nacionalnom smislu Hrvati, iako ima nekih „patentiranih historičara i političara koji tvrde protivno". O vjerskoj pripadnosti Bačke u vrijeme Turaka piše dr. Sekulić u svome radu "Bačka i Srijem u izvješćima Matije Benlića i Bartola Kašića", gdje je vidljivo da je i u vrijeme vladavine Turaka na ovom prostoru živio katolički puk i to isti onaj hrvatski, koji je od turskog zauzeća Bosne iz iste iseljavao već skoro dva stoljeća od Benlićeva pohoda Bačkoj, kada je on pohodio svoje sunarodnjake." Bukvin se dotaknuo i ikavice koji je uz maternji, hrvatski jezik, zajednički govor svih Šokaca.

„Zasigurno ste uočili da je ovaj rad pisan ikavicom uz skoro sva poštivanja tog našeg tj. mog šokačkog govornog okružja koje se sve više gubi, ali sam to napravio namjerno da upozorim na to da je i ikavski govor taj koji nas čini onim što jesmo i povezuje u isti, hrvatski narod. Ali je isti u velikoj opasnosti da nestane u novim globalizacijskim procesima. Sanja Vulić o ikavici ili tzv. „slavonskom dijalektu" piše „da se taj dijalekt nipošto ne odnosi samo na teritorij Slavonije nego obuhvaća srodne hrvatske arhaične štokavske govore na prostoru Panonije (Posavina, Predavač se osvrnuo i na zajedničku nit koja „spaja sve Hrvate Šokce i daje im zajedničku etno sliku - a to je narodna nošnja", za koju je Josip Forjan u svom radu „Tradicijsko odijevanje Hrvata Šokaca u Srijemu i Bačkoj" ustanovio velike sličnosti.

Bukvin je na kraju zaključio: "Ne samo da su se veze Hrvata iz Bačke s Hrvatima u međurječju Save i Dunava svodile na ovdje opisano, već je postojala i veoma jaka veza po književnoj strani o čemu piše pok. Juraj Lončarević. Kada govori o Josipu Andriću koji je u Bukinu rođen a odrastao u Moroviću i ostalim književnicima kao o Matošu i još ponekim iz te plejade, autor citira Isu Velikanovića koji kaže 'S Bačkim Hrvatima - Bunjevcima i Šokcima, mi i jesmo isto. Ikavsko narječje, običaji i pjesme, značaj, oblik glave, sve isto'."

A da budemo svi isti i jedinstveni, da znamo što smo, koji nam je materinski jezik i u koju Crkvu idemo, moramo se IZJASNITI HRABRO na predstojećem popisu pučanstva početkom listopada, rekao je između ostalog direktor NIU „"Hrvatska riječ Ivan Karan, obraćajuće se nazočnima na Tribini. Potom su pročitane pjesme pučkog pjesnika i voditelja dramskog odjela kao i pisca i redatelja drama, Ivana Andrašića iz Sonte, čije su pjesme pisane ikavicom i potvrdile riječi predavača.

Citirajući fra Josipa Špehara, „Nikada se naziv Šokac nije smatrao za naciju već se podrazumijeva pod tim zajedničko narječje - ikavica, običaji, mentalitet kao nešto zajedničko unutar hrvatskog naroda. Svako isticanje Šokaca kao posebne etničke grupe je besmislica - nulla nullisima - nitko i ništa. Izdvajanje Šokaca kao posebne grupe znači njihovo nestajanje", u ime organizatora predsjednica UG "Tragovi Šokaca" Stanka Čoban, završila je ovu zanimljivu tribinu.

Ivica Ćosić Bukvin iz Vrbanje, istaknuti je politički i kulturni djelatnik svog kraja. Uz aktivnosti na polju etnologije i folklora, amaterski proučava povijest Vrbanje, a prikupljene dokumente objavio je u oko 18 knjiga, među kojima je i „Šokci u Spačvansko-Bosutkom međurječju" koju je prije četiri godine predstavio i u Baču. Član je Udruge povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema" i još mnogih kulturnih institucija Vrbanje i Vinkovaca.

Tekst i fotografije: S. Č.