Monografija „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688-2008" predstavljena je 23. listopada u franjevačkoj crkvi u Baču. Ovim predstavljanjem zaokružen je zajednički projekt „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688 - 2008", oko kojega su se okupili Šokci iz Bačke, Hrvatske, BiH i Mađarske.

Poslije misnog slavlja koje je predvodio gvardijan tuzlanskog franjevačkog samostana fra Zdravko Anđić, u crkvi je upriličeno i predstavljanje monografije, uz nastup Gradskog zbora „Neven" iz Bača. Predstavljena je i brošura „Tko su Šokci", autora fra Josipa Špehara.

„To pitanje ponajviše su mi postavljali oni koji se nazivaju tim imenom, osobito nakon što je u Baču Amaterska muzeološka sekcija objavila 'Bač - grad na Mostongi - IV. dio' pod pokroviteljstvom Izvršnog vijeća Vojvodine, gdje se navodi da nikakvih seoba Šokaca nije bilo, već da je to izmišljotina franjevaca", rekao je fra Josip.

Uz navođenje literature koja podupire njegove tvrdnje, zaključio je:

„Nikad se naziv Šokac nije smatrao za naciju, već se pod tim podrazumijeva zajedničko narječje - ikavica, običaji, mentalitet, kao nešto zajedničko unutar hrvatskog naroda. Svako isticanje Šokaca kao posebne etničke grupe je besmislica, jer bi to ustvari značilo njihovo nestajanje".

Prvi gost iz Tuzle i jedan od idejnih tvoraca projekta, fra Zdravko Anđić, istaknuo je veliki značaj „Tragova Šokaca", kako za Hrvate bačkog Podunavlja, tako i za Hrvate tuzlanske regije.

O povijesnim preduvjetima koji su doveli do migracija Hrvata s prostora Bosne Srebrene u bačko Podunavlje govorio je mr. Nikola Čiča. U ime bačkih Šokaca nazočnima se obratio i prof. Zvonko Tadijan.

„Stari pozdrav Faljen Isus i Marija, koji smo donijeli iz prapostojbine, održao nas je na prostorima bačkog Podunavlja kroz sva ova stoljeća. Promijenili smo nekoliko država, a da se nismo makli s mjesta. Parafrazirao bih već u nekoliko navrata istaknuto: drvo bez korijena ne može imati ni zdravih grana, ni plodova. Zahvaljujući našoj vjeri, jeziku, ikavici koja se i danas u našim selima aktivno govori, uspjeli smo opstati, uspjeli smo očuvati naš, kako nacionalni, tako i vjerski identitet. To je najbolja potvrda snage našeg narodnog bića, snage korijena koje smo ponijeli iz naše prapostojbine", rekao je prof. Tadijan, a predstavljanje je zaključila Stanka Čoban.

Predsjednica organizacijskog odbora „Tragova Šokaca od Gradovrha do Bača 1688 - 2008" Stanka Čoban prezadovoljna je urađenim, a razočarana kasnijim događanjima.

„U 2008. godini sve šokačke institucije kulture iz bačkog Podunavlja prihvatile su ideju našeg zajedničkog projekta. Bili smo uporni, radili smo puno, ali nam je i zadovoljstvo bilo veliko. Sve je počelo okruglim stolom u Tuzli, te godine je završeno adventskim koncertom u Vukovaru i danas, konačno, stavljamo točku na i. Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice pobrinulo se da sredstava za realizaciju projekta imamo dovoljno, Hrvatsko nacionalno vijeće je bilo generalni pokrovitelj, a dragocjena je bila i potpora općine Bač, Generalnog konzulata RH u Subotici, Hrvatske matice iseljenika Zagreb, Zajednice bačkih Hrvata iz Vinkovaca, Udruge građana 'Šokačka grana' iz Osijeka. NIU 'Hrvatska riječ', 'Zvuci bačke ravnice' radio-Bačke i Redakcija na hrvatskom jeziku RTV medijski su pokrili sve naše aktivnosti. Manifestacija je prošla, ali, zahvaljujući monografiji, nikada neće biti zaboravljena. A ono što ne možemo nigdje zapisati, a ne smijemo nikada zaboraviti, jest upravo ova veza s postojbinom naših predaka i što je možda još bitnije za očuvanje našeg identiteta na prostorima šokačkog Podunavlja, je naša međusobna povezanost, koja mi, najiskrenije, izgleda puno labavija nego te 2008. godine. Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu ove manifestacije u vrijeme kada su Šokci bili složni, kada su radili i slavili zajednički i u hrvatskoj zajednici se izborili za mjesto koje zaslužuju. Hoće li tako ostati, vrijeme će pokazati."

Tekst i fotografije: Ivan Andrašić