U sklopu trodnevnice, uoči posvete temeljito obnovljene crkve sv. Ilije, u Bođanima je nakon svete mise 28. listopada, održana književna večer. Program je osmislio i vodio Josip Dumendžić Meštar, pjesnik iz Bođana, koji je interpretirao nekoliko duhovnih pjesama iz svojega poetskog opusa. Tema književne večeri bila je „Duhovni lik dr. Josipa Andrića", a izložio ju je Zvonimir Pelajić, uz odabrane stihove duhovne lirike u interpretaciji Tonke Šimić, voditeljice literarnog odjela HKUPD-a „Matoš" iz Plavne. U programu je svoje pjesme recitirala učenica šestog razreda osnovne škole Emilija Kovač iz Bođana.

„Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te" (Sir. 4.28), bilo je geslo predavanja o duhovnom liku dr. Josipa Andrića. Boraveći u ovome kraju dr. Andrić je imao običaj govoriti: „Nemoj nikada reći ono što nije!", a cijeli je život posvetio borbi za istinu, te je ovo bio zgodan uvod za osvjetljavanje duhovnoga lika ovoga velikana koji je bio aktivan na mnogim područjima i služio vlastitome narodu, ostavljajući pritom sebe po strani.

Andrić je bio glazbenik, književnik, javni i kulturni djelatnik, novinar, urednik Književnog društva sv. Jeronima, organizator i, prije svega, uzorni kršćanin i vjernik. Govoreći o svojoj literarnoj orijentaciji, Andrić je sam ustvrdio: „U mom književnom i publicističkom radu posebna su ljubav Sveta Zemlja, Slovačka, Irska i moja rodna Bačka", a poznato je da je njegova književna produkcija bila okrenuta ponajviše seoskim temama.

U predavanju su osvijetljena tri aspekta Andrićeva djelovanja - rad dr. Andrića na duhovnom polju, dr. Andrić kao urednik jeronimskih izdanja, te Andrićeva uloga u širenju kulta bl. Nikole Tavelića. U okviru ove teme publika je imala prigodu čuti gotovo nepoznate stihove u ovome kraju Jakova Kopilovića, Augusta Đarmatija, stihove Andrića, te ulomak iz pozdravnoga govora pokojnog slikara Josipa Benaka iz Bođana na Simpoziju o dr. Josipu Andriću, 1969. godine, koje je recitirala i čitala Tonka Šimić.

Voditelj književne večeri Josip Dumendžić je ljubav prema svome zavičaju i vjeri kojoj pripada iskazao recitiranjem nekoliko svojih pjesama na ikavici: „Hrvatski velikani", „Feniks ptica (Vukovaru)", „Ostani mi ponosita (Vajskoj)", „Negdi u nutrini srca", „Dok sam kadar", „Suza zahvalnica (U povodu Velike Gospe)", „Jezik materinji", „Traćimo svoje ime", te „Dragi zvonik", pjesma koja se publici najviše dopala, a posvećena je crkvi u Bođanima.

Trodnevnicu pod nazivom „Obnovimo našu živu Crkvu, obnovimo svoja srca" vodio je gost iz Zagreba p. Mirko Nikolić. Prvoga je dana priređena Biblijska večer, a završne je večeri održan koncert komornog zbora „Zvony" iz Selenče. Domaći župnik, vlč. Josip Kujundžić, izrazio je zadovoljstvo književnom večeri kao i popratnim događajima, a samim načinom organiziranja i pripreme za posvetu crkve pokazao je lijep primjer kako se vjera, duhovnost i kultura prožimaju, te uzajamno obogaćuju vjerski i duhovni život mještana u malim župnim zajednicama. Pater Nikolić je bio ugodno iznenađen bogatim i sadržajnim programom, te je na koncu književne večeri naglasio: „Kao što je bilo i u crkvi lijepo, tako se i ovdje ljepota nastavila kulturnim programom. Kao urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina želio bih da se u njemu objavi reportaža ili bar neki od zanimljivih priloga s ove večeri."

Budući da je već iza nas Međunarodni beogradski sajam knjiga s krilaticom „Knjige spajaju ljude", a da je Mjesec hrvatske knjige još u tijeku, književna je večer u Bođanima svojevrsni prilog ovim manifestacijama. Ovakve duhovno-poetske večeri mogle bi privući ne samo vjernike, nego i šire slojeve čitatelja i ljubitelja književnosti.

„Za pohvalu je što hrvatske institucije, pa i Crkva, uočavaju krizu čitanja i duhovnosti i što ovaj problem rješavaju na najbolji način", kazala je sudionica programa Tonka Šimić te dodala: „Na našim udrugama je velika zadaća educiranja i animiranja članstva i stvaranja čitateljske publike. Knjige hrvatskih autora trebaju dospjeti i u ruke pripadnika drugih naroda i vjera. Za mene su ovakve večeri vrlo zanimljive i višestruko korisne".

Ovome možemo dodati da puna vjeronaučna dvorana svjedoči mogućnostima ostvarenja ovakvih ideja, a otvaranje crkve za kulturne događaje u malim sredinama i njezina misija inkulturacije dobar su putokaz za obnovu duhovnih vrijednosti, a samim tim i vraćanju knjizi i čitanju.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić