Pojedine temeljne postavke kvantne fizike, kao i druge napredne znanstvene teorije, koje su stoljećima kasnije otkrivane i dokazivane, a neke još uvijek ne mogu dokazati, osmislio je i predočio, nitko drugi, već Ruđer Bošković, hrvatski znanstvenik iz 18. stoljeća. Ove su činjenice predočene tijekom predavanja koje je 18. studenog u čitaonici subotičke Gradske knjižnice održao prof. dr. Stipe Kutleša. Ono je nosilo naslov „Ruđer Bošković - izazov i današnjoj suvremenosti".

Predavanje je održano u povodu obilježavanja 300 godina od rođenja velikog hrvatskog znanstvenika i filozofa, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Subotici i Gradske knjižnice.

Niska znanstvena razina društva u razdoblju u kojem je Ruđer Bošković živio kao i ondašnji način razmišljanja, prouzročili su da se spomenuta značajna znanstvena promišljanja utemelje na filozofiji, stoga je on jedinstvena poveznica dviju, u načelu, nespojivih krajnosti - filozofije i znanosti.

Njegovu je znanost nemoguće odvojiti od filozofije, kaže profesor Stipe Kutleša.

„Njegove su ideje potekle iz metafizike, tj. filozofije. Njegova teorija prirodne filozofije ono je što doista nalazimo u suvremenoj fizici mikrosvijeta. O Boškoviću se često govori kao o preteči nekih novijih teorija poput Teorije relativnosti, Kvantne ili Teorije kvarkova. Do ideja koje su danas najaktualnije u znanosti, Bošković je davno došao, dakako na sasvim drukčiji način i bez ikakvih pomagala i pokusa, jer u to doba to nije bilo na raspolaganju. Stvorio je spekulativno-filozofsku teoriju iz koje je izveo i danas aktualne zaključke i zato se u današnje vrijeme više cijeni nego u svoje doba."

Ruđer Bošković je, među ostalim, bio prvi koji je tvrdio da tijela nemaju iste dimenzije kada stoje ili kada se kreću. To je stoljeće i pol kasnije dokazao Albert Einstein svojom Teorijom relativnosti.

Bošković je sam rekao da je „dosljednim umovanjem" došao do rezultata koji su i njemu samom bili čudni, ali i njegovim suvremenicima. Dakako, bez mogućnosti dokazivanja ovih teorija, one su lako bile odbacivane, kaže prof. Kutleša.

„Njegove teorije tada nisu bile prihvaćene. Bile su kritizirane kao nemoguće i besmislene. Tek kasnije, nakon skoro dva stoljeća, znanost je, i to je doista čudno, pokazala da njegova, primjerice krivulja sila, nevjerojatno precizno odgovara onome što se danas može vidjeti u mikro svijetu, nuklearnoj fizici i tomu slično."

Za Boškovića se tvrdi da je podrijetlom i Hrvat, ali i Srbin, osim što su ga kao svojega prihvatili i Talijani, i Francuzi, kao uostalom i cijeli ondašnji svijet. Prof. Stipe Kutleša za program Uredništva na hrvatskom Radio Subotice iznosi sljedeće:

„Ističem da postoji dokument u kojem se navodi da je Bošković, izjašnjavajući se o jeziku kojim govori, rekao da je to 'lingua croatica'. U to vrijeme općeprihvaćeno je bilo da je jezik dubrovačkog kraja bio ilirski. Iz raspoloživih dokumenata vidi se da Ruđer Bošković nikada sebe nije dovodio u relaciju sa srpskim narodom."

Osim znanošću i filozofijom, Ruđer Bošković se bavio i diplomacijom, poezijom i prozom, ali je bio i svećenik isusovačkog reda. Ubraja se među najistaknutije svjetske znanstvenike svoga vremena. Rođen je 1711. godine u Dubrovniku.

Spomenik velikom hrvatskom geniju podigao je on sam, s više od 75 knjiga kapitalnih radova iz matematike, mehanike, astronomije, optike, filozofije i književnosti. Ipak, Bošković je ljudska djela smatrao trošnim i prolaznim, a najveći užitak je osjećao u pomaganju bližnjim i potrebitim. Njegovim imenom nazvana su razna društva, edicije, ulice i trgovi, institucije, a među ostalim i Institut za nuklearnu fiziku u Zagrebu.

Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Siniša Jurić i Hrvatska riječ