Pozovite » (+381) (0)24 535-533

knjizevnici u tavankutu 2012-1Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s HKPD-om „Matija Gubec" iz Tavankuta organizirao je natječaj za književnike koji žele u mirnom ozračju ovog sela na sjeveru Bačke dovršiti svoja nova djela i daleko od gradske vreve radno provesti odmor u trajanju od tjedan dana, od 17. do 23. rujna 2012. godine. Pjesnici Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović odabrani su od strane povjerenstva za prve poslenike pisane riječi koji su dobili hvale vrijednu prigodu, tjedan dana kreativno djelati i stanovati u novoadaptiranom i za potrebe seoskog turizma uređenom prostoru kuće u centru Tavankuta, koju je Društvu darovao Branko Horvat.

Posjetili smo ih i za potrebe ove prigodne reportaže zabilježili neke detalje koji su činili njihov radni dan.

vojo sekelj u tavankutu 2012„Prijavio sam se na natječaj u namjeri da ovdje u ugodnom ambijentu, kojeg su nam osigurali naši marljivi domaćini, finaliziram rad na mojoj novoj zbirci pjesama koja još uvijek nosi radni naziv 'Životopis moje sjene'. Ta moja sjena me prati cijeloga života, a sada sam je odlučio sačuvati kroz svoju liriku u 120 pjesama, od ukupno 150 napisanih u ovom ciklusu. Ovaj tavankutski tjedan pomoći će mi u sređivanju, dotjerivanju i konačnom odabiru pjesama koje će se naći u najvjerojatnije istoimenoj zbirci. Posao uopće nije lagan, jer lako je pisati, a iznimno teško poslije nešto odbaciti.

Ovdje mi je zbilja lijepo, za ovih nekoliko dana, koliko smo već ovdje, potpuno sam se adaptirao na novu sredinu, jutros sam bio i na misi u ovdašnjoj crkvi i mogu kazati kako sam u potpunosti zadovoljan osiguranim uvjetima od strane naših domaćina. Volio bih da ovaj projekt zaživi i dalje, te da u budućnosti ovakav radni tjedan bude dostupan i drugim književnicima iz naše hrvatske zajednice. Osobito onim mlađima", ukratko nam je iznio svoje dojmove Vojislav Sekelj i na kraju izrecitirao jedan stih iz buduće zbirke pjesama „Životopis moje sjene":

Čovjek bez otežale sjene
tek je bljuvotina
raspukle zemlje na mjesecu
a sve to obučeno, uvijeno u celofan
između svjetla i tame.

Nakon tri zapažene zbirke pjesama Mirko Kopunović je odlučio „proširiti" literarni izraz i tavankutski tjedan iskoristiti za dovršetak buduće zbirke pripovijetki „Mrvljenje mrve neba".

knjizevnici u tavankutu 2012-2„Mir, tišina i idilični seoski ambijent, uz veliku ljubaznost i gostoprimstvo naših domaćina, u velikoj mjeri mi gode u završnim radovima na sređivanju pripovijetki koje će se naći u mojoj novoj knjizi. Pripovijetke govore o našim ljudima iz vojvođanske ravnice, njihovim životnim pričama i sudbinama, ima tu malo ljubavi, rata i još mnogo toga, što će se vidjeti kada budu zaživjele na tiskanim stranicama. Rad na prozi je u mnogome drukčiji od poetskog stvaralaštva, jer proza traži mnogo više discipline i rada na njoj. Pjesma i stih su plod trenutka, a pripovijetka traži mnogo veći angažman. Upravo zbog toga bi, također, pohvalio naše domaćine u Tavankutu , jer su nam osigurali odlične uvjete za nesmetani rad i ovdje zbilja možemo potpuno rasterećeni od svakodnevnih egzistencijalnih briga posvetiti se u punoj mjeri književnom radu, zbog kojeg smo se i obojica prijavili na natječaj koji je raspisao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Zanimljivo je, kako smo u ovih tjedan dana i mi na određeni način postali dio seoske svakodnevice, svjedočeći svakodnevnim aktivnostima, radovima u polju, ali i društvenim događajima. Naš susret s djecom iz OŠ 'Matija Gubec' ostat će mi u posebno lijepom sjećanju, jer je to bio izravni susret u kojemu je književnost zaživjela na objema stranama. Isprva smo mi njima recitirali naše stihove, a potom su djeca recitirala nama. Siguran sam kako će se i među njima, u budućnosti, naći još neki poslenik književne riječi, možda inspiriran i našim skromnim, literarnim utjecajem", rekao nam je subotički književnik Mirko Kopunović, koji je u Tavankutu dovršio svoju prvu zbirku pripovijetki „Mrvljenje mrve neba" iz koje ekskluzivno objavljujemo nekoliko redaka iz pripovijetke „Golubovi":

„Uzrujan je sjeo na hoklicu. Teško je disao - astma ga je mučila. Drhtao je - od hladnoće i muke koja ga je obuzimala. Pogriješio je, ogriješio se o susjeda Kalmana, čovjeka koji mu je uvijek pomagao kad zatreba. Kad nikog drugog nema, on je tu bespogovorno, a i riječ mu zna reći, razgovora pružiti, razgaliti, riječ koja mu sve više fali, koje od bližnjih nema. Je li baš toliko prevladao, zaslijepio ga instinkt da je morao lagati braneći neobranjivo, zlo koje je njegov unuk učinio. Gdje je granica na koju čovjek mora stati, pronaći ju, istinu potražiti? Pravedan biti, zlo osuditi, pobijediti?"

Član Upravnog odbora HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta Ivica Dulić bio je cijeloga tjedna u ulozi domaćina književnicima Vojislavu Sekelju i Mirku Kopunoviću.

„Svakoga dana sam, ponajviše tijekom prijepodnevnih sati skrbio o svim potrebnim detaljima u vezi sa što boljim i ugodnijim boravkom naših uvaženih gostiju. Ovo je tek početak kulturnog projekta koji realiziramo u suradnji s ZKVH-om, a Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović su prvi književnici koje smo ugostili u našim renoviranim prostorijama, koje u budućnosti namjeravamo iskoristiti za razvoj turističke ponude seoskog turizma. Svaku pohvalu, ali i kritiku, shvatiti ćemo kao poticaj za daljnje poboljšanje kvalitete naših usluga i turističke ponude Tavankuta", kaže Ivica Dulić.

Pratimo suvremene trendove
„Zavod je ovaj program realizirao s ciljem poticanja suvremenog književnog stvaralaštva na hrvatskom jeziku u Vojvodini i to na način da djelatno pomognemo, stvaranjem primjerenih uvjeta rada, na završavanju novih književnih djela. Konkretno, za dvojicu književnika osigurali smo u novim prostorijama HKPD-a 'Matija Gubec' sve preduvjete za nesmetani rad - smještaj i prehranu, a tu su i prostori za rad, te računalo i internetska veza. Naravno, time smo pomogli i samom Društvu na afirmaciji njihovih napora na planu etno i agroturizma, a mjesno književno stvaralaštvo i ovdašnji hrvatski književnici približeni su i tavankutskoj djeci koja pohađaju nastavu na hrvatskom, što također nije čest slučaj. Riječju, postali smo ovim programom dionici onih praksi koje imaju razvijeniji kulturni prostori. Budući da se pokazalo i korisnim i uspješnim, kanimo i dogodine raspisati natječaj za završavanje književnih rukopisa", pojasnio je glavne detalje u svezi s ovim projektom ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.

Završetak svog radnog boravka književnici Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović obilježili su predstavljanjem svojih novih djela na književnoj večeri priređenoj u nedjelju, 23. rujna, u prostoru Galerije HKPD „Matija Gubec" u Tavankutu. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov je u uvodnom obraćanju pojasnio osnovne značajke ovoga projekta.

knjizevnici u tavankutu 2012-3„Ideja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata je bila da uđemo u krug onih praksi koje su raširene u kulturnim prostorima razvijenijih nacionalnih zajednica, a ta praksa kazuje da oni koji se bave književnošću ne bi trebali smatrati svoj više nego hvale vrijedan napor samo dijelom njihovih vlastitih životnih misija, nego i krugovi društvene zajednice, u ovom slučaju hrvatske manjinske zajednice, trebaju davati priznanje tome i stvarati pretpostavke da se njihovi napori u književnom stvaralaštvu smatraju društveno poželjnim i korisnim."

Uime domaćina par riječi o budućim planovima i proširenju djelatnosti HKPD-a „Matija Gubec" iznio je predsjednik društva Ladislav Suknović.

„Sve ovo je samo nadogradnja naših napora da proširimo našu osnovnu djelatnost i u tom kontekstu je i priča o boravku naših pjesnika daleko značajnija, jer su i djeca iz naše osnovne škole mogla pratiti i vidjeti taj književni, stvaralački moment, boraveći skupa s njima u radnoj atmosferi. Kao što su mogli i svi mještani našega sela, koji su to poželjeli, navratiti do prostorija našeg društva, a isto tako i naši dragi gosti koji su tijekom svog boravka imali prilike upoznati se s Tavankutom i njegovim žiteljima. Vjerujem kako će njihov boravak ovdje djelovati na njihov stvaralački potencijal, u što ćemo se uskoro moći i uvjeriti kroz njihova nova djela. Izuzetno mi je drago što je putem ovoga projekta i ovaj naš prenamijenjeni prostor na svojevrstan način oplemenjen, započinjući svoju novu namjenu i za slične, buduće projekte".

Jedan od književnika, koji su radno proveli tjedan u Tavankutu, Mirko Kopunović je istaknuo kako se u Tavankutu osjećao kao kod kuće. „Moram reći kako nam Tavankut nije nepoznat, ali nismo nikada imali prigodu doživjeti ovakvo iskustvo tijekom kojeg smo imali prilike boraviti u njemu, razgovarati s ljudima, s djecom iz ovdašnje osnovne škole. Ovdje sam se osjećao kao kod svoje kuće, a to je nešto najljepše, i mogu reći kako je sve to donijelo mnogo dobroga", kazao je Kopunović.

knjizevnici u tavankutu 2012-4U srijedu, 19. rujna, u vrtu tavankutske Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame održan je javni sat hrvatskoga jezika i književnosti za učenike Osnovne škole „Matija Gubec" i to za sve odjele koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Bila je to prigoda da se učenici upoznaju i porazgovaraju s dvojicom pisaca o tomu kako pisci pišu, koje ih teme zaokupljaju, gdje pronalaze inspiraciju za pisanje svojih pjesama i ostalih književnih djela te pišu li i poeziju za djecu. Nakon kratkog razgovora, oba su književnika pročitala nekoliko svojih pjesama, a zauzvrat je nekoliko „hrabrijih" učenica i učenika piscima izrecitiralo pjesme koje vole. Mali recitatori nagrađeni su prigodnim darom - knjigom. Satu su prisustvovale i njihove učiteljice, nastavnice te ravnateljica tavankutske škole. Ugodno je druženje završeno fotografiranjem djece s piscima te s nadom da će se ovakvi sati književnosti češće održavati u Tavankutu.(V. Č.)

knjizevnici u tavankutu 2012-5

Tekst i fotografije: Dražen Prćić