Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Znanstveni skup ZG2012-1U Fakultetskoj vijećnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održan je od 20. do 23. studenoga 2012. godine, domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“ u organizaciji Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Skup je organiziran u sklopu znanstvenog projekta „Identitet i etnokulturno oblikovanje Bunjevaca“ voditeljice prof. dr. sc. Milane Černelić, a otvorili su ga 20. studenoga prof. dr. sc. Damir Boras, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doc. dr. sc. Tanja Bukovčan, pročelnica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, prof. dr. sc. Drago Roksandić, voditelj znanstvenog programa „Triplex Confinium“, prof. Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice i prof. dr. sc. Milana Černelić.

 

Znanstveni skup ZG2012-2Četverodnevni znanstveni skup „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“ održan je kroz deset sesija na kojima su razmatrane teme vezane za etničke identitete, istaknute pojedince, jezik i govor, te povijesne i etnološke teme, a posljednjeg dana skupa organiziran je i stručni izlet u Krasno i Senj.

Prvu sesiju koja se bavila povijesnim temama otvorila je dr. sc. Tea Mayhew sa svojim radom „Mletačko naseljavanje Morlaka u velebitsko Podgorje u drugoj polovici XVII. stoljeća“, nastavio je dr. sc. Drago Roksandić s temom „Ličko-krbavski Bunjevci u ‘dugom’ XVIII. stoljeću: od Vlaha-katolika do Hrvata“, dr. sc. Marko Šarić govorio je o „Seobi Bunjevaca u Podunavlje iz 1608. godine u svjetlu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (‘sürgün’)“, dok je Stevan Mačković govorio o „Utjecaju državne ideologije i prakse na subotičke Bunjevce (1918.–1941.)“.

„Našavši se u novoj južnoslavenskoj državnoj tvorevini, gdje su Srbi nastupali kao ratni pobjednici kojima pripada slava, ali i ratni plijen, a to su pored same vlasti u prvome redu bili upravo teritoriji odcijepljeni od Monarhije, u ovome slučaju Bačke, Banata, Srijema i Baranje, bunjevačkim Hrvatima odredit će u najvećoj mjeri potonju sudbinu upravo država, njena ideologija i praksa“, rekao je Mačković uz napomenu kako je to kod njih dovelo i do reakcije koja ih je podijelila na dva suprotstavljena pola. Jedan, koji je na polju nacionalnog osvješćivanja i samopotvrđivanja smatrao da su Bunjevci dio hrvatskog naroda, te se i na političkom planu borio u oporbenim redovima, i drugi, koji je stajao na stanovištu da su im Srbi bliži – time negirajući hrvatstvo Bunjevaca. „Ta je skupina mahom bila predvođena djelatnicima koji su izvlačili pogodnosti za sebe od bliskosti s beogradskim režimom, dok ih je on koristio za svoje ciljeve u obračunu s protivnicima. Između njih nalazila se velika skupina Bunjevaca koji nisu aktivnije sudjelovali u društvenom-političkom životu Subotice, suočavajući se s izazovima svakodnevice. Raznorodni i široki utjecaji, pritisci, kojima je država djelovala na novozauzetim teritorijima, pa tako i u Subotici, ostavili su duboke posljedice na proces nacionalnog sazrijevanja Bunjevaca, a ti tragovi sežu do danas“, zaključio je Mačković.

Znanstveni skup ZG2012-3Drugu sesiju o jeziku i govoru otvorila je doc. dr. sc. Sanja Vulić izlaganjem „Današnji govor Krivog Puta“ koje sadržava dijalektološku i sociolingvističku analizu govora Krivog Puta, ponajprije zaselka Veljun Primorski, na temelju terenskoga istraživanja provedenog u studenom 2010. Premda je u vrijeme terenskoga istraživanja taj zaselak imao samo šestero stalnih stanovnika (u dobi između 53 i 84 godine), autorica smatra kako je na temelju njihova govora moguće izvršiti jasnu jezičnu analizu. „Pokazalo se u kolikoj mjeri taj govor korespondira s glavninom govora štakavskog poddijalekta novoštokavskog ikavskog dijalekta kojem i sam pripada, a kao primjer mogu poslužiti istovjetni rijetki ekavizmi u inače dosljedno ikavskom govoru. Također se pokazalo u kolikoj je mjeri zastupljen utjecaj obližnjih čakavskih sustava i na kojim jezičnim razinama (npr. u kontaktnoj sinonimiji i općenito na leksičkoj razini, ali i u pojedinim oblicima imenica). Govor Krivog Puta usporedila je i s bunjevačkim govorima u Bačkoj koji, naravno, pripadaju istom dijalektu i poddijalektu. Međutim, i jedni i drugi govori bili su u novoj sredini izloženi utjecajima susjeda. Zato je pri istraživanju bunjevačkih govora bitan i sociolingvistički aspekt, ponajprije kao posljedica međudijalekatnih prožimanja“, rekla je dr. Vulić.

Dr. sc. Živko Gorjanac govorio je o „Nekim svojstvenostima bunjevačkih govora u Bajskom trokutu u Mađarskoj“, a Jelena Gazivoda o »Živku Mandiću i borbi za očuvanje hrvatskog jezika kroz javna glasila«.

Znanstveni skup ZG2012-4Treću sesiju o bunjevačkom identitetu otvorio je dr. sc. Slaven Bačić govoreći o „Suvremenoj srpskoj znanosti o Bunjevcima“ analizirajući pri tome radove srpskih znanstvenika, a pogotovo povjesničara, o Bunjevcima od 1980-ih godina do danas. „Ideološki promatrano, gotovo svi autori nastavljaju se na velikosrpsku ideološku matricu iz razdoblja između dvaju svjetskih ratova prema kojoj Bunjevci nisu Hrvati, već zaseban narod ili etnička skupina, da bi se priječilo integriranje vojvođanskih Bunjevaca u hrvatsku naciju“, rekao je dr. Bačić ustvrdivši kako sa stručne strane, radove karakterizira veoma slabo poznavanje povijesti Bunjevaca, naglašena jednostranost analiza i tumačenja, te prešućivanje neusporedivo brojnije literature o hrvatstvu Bunjevaca, te da je u njima osobito naglašeno politikantstvo kao posljedica činjenice da srpska znanost ima političku zadaću pružanja stručne potpore onim vojvođanskim Bunjevcima koji se ne smatraju Hrvatima, jer bez njih ova zajednica koja pretendira na nacionalnu i etničku samosvojnost, nema ni elementarnih kapaciteta za artikuliranje vlastitih nehrvatskih jezičnih, kulturnih i političkih programa.

O nijekanju hrvatstva Bunjevaca, u zborniku radova sa simpozija „O Bunjevcima“ govorio je Tomislav Žigmanov ustvrdivši kako je nijekanje hrvatskog podrijetla Bunjevaca aktualizirano u Srbiji koncem 80-ih godina XX. stoljeća te da je ovaj složeni proces do danas imao različitu dinamiku i intenzitet, a generirali su ga brojni subjekti i odvijao se na različite načine u brojnim područjima društvenog života.

Znanstveni skup ZG2012-5Mario Bara, znanstveni novak, govorio je o „Pseudoznanstvenom pristupu istraživanju identiteta bačkih Bunjevaca: primjer zbornika radova ‘Etnolingvistička i istorijska istraživanja o Bunjevcima’“ i naglasio kako su posljedice povijesnih okolnosti koje su utjecale na procese i dinamiku nacionalne integracije bačkih Bunjevaca u suvremenu hrvatsku naciju vidljive i u sadašnjosti. „Subetnička osnova u dijelu vojvođanskih Hrvata postala je polazna točka za obnovljeni projekt razbijanja njihove identitetske jezgre. Srbijanske državne, znanstvene i kulturne institucije od 1990-ih snažno podupiru rad Bunjevaca koji se ne smatraju Hrvatima, pri tome aktivno sudjelujući na oblikovanju tzv, ‘bunjevačke nacije’. Kako bi se ovim aktivnostima dao znanstveni legitimitet pokrenuti su i znanstveni skupovi koji tematiziraju podrijetlo i identitet Bunjevaca, a zbog nepostojanja znanstvenih resursa i stvaralačkih potencijala među dijelom bačkih Bunjevaca koji se ne smatraju Hrvatima, u tim aktivnostima značajnu ulogu imaju članovi srbijanskih znanstvenih i kulturnih institucija. Radnja se temelji na kritičkoj analizi radova objavljenih u Zborniku radova sa naučnog skupa ‘Etnolingvistička i istorijska istraživanja o Bunjevcima’ koji je izdala Matica srpska i NIU Bunjevački informativni centar“, zaključio je Bara.

Docent dr. sc. Petar Vuković izložio je svoj rad „Politika pamćenja u bačkih Bunjevaca ne-Hrvata“ ustvrdivši kako se u konstruktivističkim teorijama identitet smatra dubinski arbitrarnim i kontingentnim te definira kao subjektivno viđenje objektivnih kulturnih obilježja, koje je uvelike situacijski određeno i promjenljivo. Stabilnijim i čvršćim identitet postaje tek u zajednicama s razvijenom tradicijom, no i u njima ostaje krhak sve dok njegovi kulturni sadržaji nisu fiksirani u domeni politike te diseminirani u šire slojeve djelovanjem stabilnih institucija te manifestacijama tzv. Banalnog nacionalizma. Takvo ustaljivanje identiteta dobro je proučeno osobito u vezi s nastankom modernih nacija, no u novije vrijeme u sklopu onoga što neki autori nazivaju globalizacijom slični se procesi zbivaju i u mnogim manjim zajednicama diljem svijeta. Jedna je od njih i zajednica bačkih Bunjevaca koji se ne smatraju Hrvatima – i oni svoj kulturni identitet učvršćuju političkim djelovanjem, redefinirajući ga pritom u hodu i prilagođujući ga aktualnim okolnostima kako bi postigli političko priznanje i osigurali pogodnosti koje iz njega proizlaze. Iako se politički aktivizam zajednica toga tipa katkad izjednačuje s djelovanjem interesnih skupina, koje je motivirano u prvom redu „instrumentalnim dobrima“, ona su u znatnijoj mjeri dostupna samo vodećim pojedincima i mobilizacija šire zajednice bila bi nemoguća da se ne opire i o „vrijednosna dobra“, odnosno o kulturne sadržaje koji se predstavljaju kao okosnica identiteta vrijedna „očuvanja“. Predmet ovoga rada upravo je konstrukcija kulturnoga pamćenja u političkom djelovanju bačkih Bunjevaca koji se ne smatraju Hrvatima. Pristup se temelji na analizi materijala iz mjesečnika Bunjevačke novine, glavne periodične publikacije zajednice, te s mrežnoga mjesta www.bunjevci.net, na kojem se mogu naći mnogobrojne informacije o njezinom javnom životu. U žarištu su pozornosti pritom karakterističan izbor i specifična interpretacija kulturnih sadržaja oko kojih se konstruira kolektivni identitet.

Četvrta sesija se također bavila temama identiteta, a otvorili su je Mihovil Gotal i Kristina Vugdelija izlaganjem „Od rijeke Bune – društveno sjećanje o podrijetlu među hrvatskim Bunjevcima u Vojvodini“, doc. dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević i Tihana Rubić govorili su o „politikama pamćenja, kulturama sjećanja“ na primjeru Dužijance u Subotici, dr. sc. Jadranka Grbić-Jakopović izlagala je o „Jezično-govornoj situaciji i identitetu kod Bunjevaca u Mađarskoj“, dr. sc. Dinko Šokčević o „Slici Bunjevaca u djelima mađarskih autora u doba dualizma i između dva svjetska rata“, a dr. sc. Robert Skenderović govorio je „Bunjevačkom i dalmatinskom identitetu u ugarskom Podunavlju u razdoblju od XVII. do XIX. stoljeća«.

Znanstveni skup ZG2012-6Istaknuti pojedinci“ bila je tema pete sesije koju je otvorila umirovljena ekonomistica Ana Tomljenović govoreći o „Najistaknutijim Bunjevcima iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas“, dr. sc. Stjepan Blažetin izložio je rad „Sudbina bunjevačkih Hrvata u djelima Antuna Karagića“, dok je Silvester Balić govorio o „Poeziji Katice Sendrei i Katice Varga – kontinuitet bunjevačko-hrvatske književne tradicije u Mađarskoj nakon 1945“.

Šesta sesija obrađivala je etnološke teme, a otvorio ju je profesor emeritus dr. sc. Vitomir Belaj temom „Drevna mitska baština oko Svetoga brda“, dr. sc. Boris Olujić izložio je rad „Moja iskustva s Bunjevcima tijekom istraživanja povijesne baštine na prostoru Nacionalnog parka sjeverni Velebit (2006. - 2012.)“, Matija Dronjić upoznala nas je s „Primorskim Bunjevcima između planine i mora“, dok se dr. sc. Tihana Petrović Leš bavila „Odijevanjem u Lici, na primjeru obitelji Japunčić i Kovačević“.

U sklopu etnoloških tema sedme sesije mr. sc. Jasna Andrić izložila je rad „Kazivanja o imenu Bunjevci“, Mario Katić je govorio o „Običajima obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom kao pokazatelj migracije Vlaha-Bunjevaca u dalmatinskom zaleđu“, dok su dr. sc. Milana Černelić i Danijela Birt Katić obradili temu „Oblici zadružnog života u drugoj polovici 20. stoljeća u Kruševu i Medviđi (Bukovica)“.

Znanstveni skup ZG2012-7Osmu sesiju na kojoj je moderator bio Tomislav Žigmanov otvorila je Katarina Čeliković s „Analitičkim prikazom etnografskih sadržaja u ‘Subotičkoj Danici’“, nastavila je Dubravka Luić-Vudrag radom „Značaj i uloga pokretanja časopisa ‘Klasje naših ravni’ (Subotica, 1935. – Zagreb, 1944.)“, Ljubica Vuković Dulić govorila je o „Slikarstvu bunjevačkih žena u kontekstu naivne umjetnosti XX. stoljeća“, umirovljeni pravnik Naco Zelić predstavio je rad „Obiteljski nadimci Bačkih Bunjevaca kao značajka njihovog hrvatskog identiteta“, a Marinko Piuković je govorio o „Tradiciji i kulturi ‘utkanih’ u liku bandaša i bandašice“.

Devetu sesiju s etnološkim temama otvorila je prof. Biserka Jaramazović temom „Materice i Oce kod Hrvata- Bunjevaca: Etnološko istraživanje u subotičkom i somborskom kraju“, Marijeta Rajković-Iveta, Tea Gorup i Ana Klopotan govorile su o „Božićnim običajima podunavskih Hrvat Bunjevaca“, prof. Bojana Poljaković izlagala je na temu „Rodne uloge u tradicijskoj prehrani bačkih Hrvata Bunjevaca“, Kristina Pavlović govorila je o „Prehrani kod Hrvata Bunjevaca u Mađarskoj – što se u ‘bunjevačkom loncu’ promijenilo od prve polovice 20. stoljeća do danas“, dok je prof. Sonja Burčar obradila temu „Bački salaši - vrednovanje baštine u funkciji razvoja turizma“.

Znanstveni skup ZG2012-8aEtnološke teme bile su prisutne i na desetoj sesiji koju je otvorila magistra etnologije Renata Santo s temom „Da ne urekne! - Magijski postupci prevencije i liječenja djece kod Bunjevaca u Mađarskoj“, Antonija Prstačić govorila je o „Uskrsnim običajima Hrvata Bunjevaca u Mađarskoj“, Marta Fiolić o „Dječjoj kulturi u Bunjevaca – primjeri iz južne Mađarske“, Tea Krnjak o „Obiteljskom životu Bunjevaca u Mađarskoj“ i Kristina Bernik je zaključila skup sa radom „Kultura stanovanja u okolici Baje“.

Osim znanstvenih izlaganja na skupu „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“ otvorena je u auli nove knjižnice Filozofskog fakulteta izložba postavljena povodom 85. obljetnice Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, u sklopu koje je bila prikazana retrospektiva etnografskih filmova u autorstvu predavača i studenata Odsjeka.Znanstveni skup ZG2012-10

Tekst: Zlatko Žužić