Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Milanski edikt II. tribina-1Koliko je suvremena tema tolerancije pokazali su predavači prof. dr. László Németh, biskup zrenjaninski, tajnik Međunarodne biskupske konferencije Svetog Ćirila i Metoda i prof. dr. Đuro Šušnjić, sociolog iz Beograda na drugoj tribini u okviru ciklusa „Izazovi Milanskog edikta danas“ održanoj 4. travnja 2013. godine u Pastoralnom centru Augustinianum u Subotici, koju su organizirali Subotička biskupija, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Otvoreno sveučilište.

Biskup Németh je podsjetio kako je glavna značajka Milanskog edikta bila u tome što je kršćanstvu, ali i svim drugim religijama, omogućio pravni položaj jedan položaju starorimskih vjerskih učenja i praksi. Svima je podarena sloboda ispovijedanja vjere bez posljedica za civilni status i temeljna prava. Uz to se vežu pojmovi kao što su sloboda, savjest i tolerancija. Tolerancija se uobičajeno određuje kao svjesna odluka da se prihvaća i ne sprječava govor ili djelovanje koje nije svojstveno za sve subjekte jedne društveno-političke zajednice ili religijske grupe, zbog respektiranja autonomije onih koji su drukčije orijentirani. Sloboda i tolerancija susreću se u svakodnevnom životu. Djelomično i zahvaljujući principu tolerancije, svatko u društvu ima zagarantiranu slobodu, što je temeljno načelo zapadne civilizacije. Međutim, rekao je biskup Német, sloboda i tolerancija ne moraju uvijek ići ruku pod ruku i među tim principima može doći do velikih napetosti. Zato je za ravnotežu između slobode i tolerancije veoma važna uloga savjesti. Drugi vatikanski koncil opširno opisuje savjest kao objektivni zakon, koji ne stvara sam čovjek, on je dar Božji. U zaključku, biskup Német je naglasio ulogu dijaloga među različitim akterima društva, religijskih zajednica. Drugi vatikanski koncil je prihvatio princip dijaloga kao jedan od najvažnijih temelja suživota u pluralističkom svijetu različitih religija, društvenih vrjednota, grupacija i svjetonazora. U ovom svijetu, koji postaje sve zamršeniji, gdje se mijenjaju politički i ekonomsku sustavi, koji su vodili svijet u posljednjih sedamdesetak godina, tolerancija je itekako aktualna. Ona je jedan od temeljnih principa i vrijednosti ne samo zapadne civilizacije, nego bi trebala biti graditeljicom jedne sigurnije i bolje budućnosti cijele ljudske obitelji, zaključio je predavač.

Govoreći o situaciji u Vojvodini, biskup Német je rekao kako tolerancija u svakodnevnom suživotu različitih religija postoji, iako to nije na onoj razini kakva je postojala prije raspada Jugoslavije: „Ta životna tolerancija, ja bih rekao tolerancija na prvoj razini, zaista postoji, ali ne kao što je nekada postojala, jer je tada država, pod čijom je kontrolom bila i religija, nastojala očuvati suradnju među glavnim crkvama. U međuvremenu je rat donio druge probleme koji još nisu razriješeni, ima još svježih rana, i sve to naravno utječe i na ekumenizam... Moglo bi se reći da je na najvišoj razini suradnja među crkvama odlična – tu su međusobni posjeti, čestitke za blagdane, predsjednik, primjerice, posjećuje katoličkog nadbiskupa, odlazi na mise za Uskrs i Božić, izmjenjuju se čestitke s vladikama – ali mislim da je to previše formalno da bi moglo riješiti neke otvorene probleme. S druge strane, na onoj srednjoj razini, koja bi trebala biti temelj teološkog razgovora, i suradnje na socijalnom planu – znamo da je Srbija pritisnuta teškim siromaštvom – tu nema gotovo nikakve suradnje, i to je slaba točka“, kaže biskup Német.

Milanski edikt II. tribina-2Sociolog profesor Đuro Šušnjić je primjerima pokazao kako u svim velikim religijama postoje univerzalni temelji i vrjednote među kojima su tolerancija, pravda, ljubav, mir – te postavio pitanje otkuda onda sukobi ako sve religije zastupaju iste vrijednosti. Sukobi i netrpeljivost dolaze iz religijske ideologije, kada se vjera stavlja u službu ograničenih interesa. Kada dođe do govora mržnje, treba tražiti rješenje u toleranciji: Ako ne mogu jedni s drugima, mogu jedni pokraj drugih, a ne moraju jedni protiv drugih. Čovjek je tolerantan tek kada nešto usvoji od drugog čovjeka koji se s njim ne slaže, tvrdi dr. Šušnjić. Vrijednost tolerancije je u uskoj vezi s dijalogom kultura uopće, a antropološka istraživanja pokazuju da sve kulture velikom većinom posuđuju iz drugih kultura. Posuđivanje je tradicija, pri čemu se se ne gubi na vrijednosti kada dijeliš nešto s drugima. Na žalost, ljudi su danas bliskiji stvarima te ekonomija brzo prolazi ali su udaljeni jedni od drugih. Tolerancija pak nije tek podnošenje nekoga već to znači nositi drugoga u sebi, saviti gnijezdo u njegovoj duši i produbiti sebe njegovim iskustvima, rekao je prof. Šušnjić.

„Često se ističe kako je naš narod pobožan, ali to nije istina, jer ta pobožnost nema duboke korijene ni u pojedinačnoj duši ni u kolektivnoj svijesti. Mnogo je poganstva u vjeri koju demonstrira naš vjernik – naši ljudi ne žive po kršćanskim već plemenskim normama. Uzvišene kršćanske vrijednosti jednostavno nisu dio te vjere. Suočeni smo s eksplozijom poganske i magijske svijesti i religioznosti. Mi imamo kršćanstvo, ali nemamo kršćane, jer naši vjernici ne poštuju ni elementarne vrijednosti koje nalaže kršćanstvo, poput onoga „ne laži“ i „ne ubijaj“.

Možda mi još uvijek nismo ni svjesni okova kao što su stereotipi, predrasude, tradicionalizam, nacionalizam, autoritarni mentalitet, antiintelektualizam i jezični obrasci. Mi nismo svjesni ni toga koliko je naš jezik zatrovan politikom. Na našem jeziku se još može samo lagati. A u političkom životu to je i ostvareno“, navodi profesor Šušnjić.

Naše vrijeme je vrijeme netrpeljivosti koje je vidljivo ne samo u sve češćim grafitima, nego i u istraživanjima među beogradskim srednjoškolcima koja su pokazala da 65 posto njihovih vršnjaka ne mogu smisliti nikakav odnos s Albancima, 48 posto ih mrzi Rome, 43 posto ne podnosi Hrvate, a 40 posto ima odbojan stav prema Židovima. Prof. Šušnjić smatra kako se ovakav stav ne može pripisati religiji, koja se temelji na ljubavi, toleranciji, istini i pravdi, već je to posljedica ideologije koja je tu djecu zapljusnula u obitelji, vršnjačkim skupinama, medijima i od političara.

Moderator tribine, vlč. Dragan Muharem je zaključio kako je tolerancija vrlina koja je stasala u religijama, s čime se složio i drugi uvodničar, prof. Šušnjić rekavši kako je važno znati da u razmišljanjima nema granica, ali ih uma u ponašanjima odnosno u činu. Voditi tolerantan razgovor o svakom pitanju znači ugrađivati osobne i posebne interese u opće dobro.

Tekst: Katarina Čeliković