Ispis
Hitovi: 2890

O Hrvatima u Vojvodini pisano je dosta u prošlosti, međutim, uglavnom parcijalno. Naime, posebno su istraživani Hrvati u Bačkoj, posebno u Srijemu, dok su oni u Banatu ostali gotovo nezapaženi i izvan interesa hrvatske i šire znanstvene javnosti. Razlog svakako treba tražiti u različitoj teritorijalnoj pripadnosti Bačke, Banata i Srijema u prošlosti. Društveni razvoj pod nekoliko političkih suvereniteta u prošlosti, nerijetko i međusobno suprotstavljenih, utjecao je tako na stupanj izgrađenosti nacionalne svijesti Hrvata u pojedinim dijelovima Vojvodine i na njihovu regionalnu podvojenost. Prva sinteza o Hrvatima na području Vojvodine nastala je prije 80 godina (Petar Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930.), ali ona je uključila baranjske Hrvate dok je izostavila srijemske. U vrijeme nastanka Pekićeve knjige Vojvodina, pod kojom se najčešće podrazumijevao teritorij Bačke, Baranje i Banata, nije postojala kao političko-teritorijalna jedinica. Tek nakon Drugoga svjetskog rata formira se autonomna Vojvodina u sastavu Srbije pa se o Hrvatima u Vojvodini kao cjelini može govoriti od tog razdoblja. Zbog povijesnih i suvremenih društveno-političkih okolnosti još uvijek je slaba integracija u sklopu zajednice pa se većina Hrvata u Vojvodini lakše prepoznaje pod regionalnim imenima negoli pod pojmom „vojvođanski Hrvati".

Knjiga „Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti: osnovne činjenice" (Subotica, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, 2009.) dvojice autora - Marija Bare i Tomislava Žigmanova, koju ovdje prikazujemo, podijeljena je u četiri dijela. U prvom autori daju pregled povijesti Hrvata od srednjega vijeka do kraja 1980-ih i raspada Jugoslavije. Ističu se migracije hrvatskih skupina pod subetničkim imenima (Bunjevci, Šokci, Dalmatinci, Karaševci i dr.) u Podunavlje, te autohtonost Hrvata u Srijemu od naseljavanja Slavena. Posebna pozornost usmjerena je na preporodna gibanja, društveni i gospodarski položaj te demografski razvoj. Drugi dio tematizira suvremeni položaj hrvatske manjine u Vojvodini od raspada SFRJ do današnjih dana. Razdoblje u kojem su postali od konstitutivnog naroda u bivšoj državnoj zajednici do službeno priznane manjine (2002.) analizira se s obzirom na brojnost i druge demografske značajke, egzodus iz Srijema i dijela Bačke, zakonsku regulativu i (ne)ostvarivanje manjinskih prava. Važan dio posvećen je pitanjima problema, obujma i kvalitete prava koja su počeli uživati (političko organiziranje i javna predstavljenost, informiranje i obrazovanje na materinskom jeziku i dr.). Dva dijela knjige o povijesti i sadašnjosti prate kratke biografije deset zaslužnih Hrvata u Vojvodini iz različitih domena društvenog djelovanja - književnici, svećenici, političari, znanstvenici od XVIII. stoljeća do danas. Izabrana bibliografija knjiga i članaka o Hrvatima u Vojvodini čini treći dio knjige, s namjerom autora „da se svaki znatiželjnik može dodatno informirati i upoznati s njihovim povijesnim trajanjem i sadašnjim trenutkom". Na samom kraju, dan je popis svih hrvatskih institucija i organizacija s osnovnim podacima.

Iako je djelo pisano znanstveno popularnim stilom ono popunjava veliku prazninu koja je postojala o povijesti, podrijetlu, udjelu Hrvata u različitim područjima društvenog života te aktualnom trenutku njihova društveno-političkog organiziranja i ostvarivanja manjinskih prava. Ono je svojevrsni kompendij o Hrvatima u Vojvodini i podjednako je namijenjeno pripadnicima hrvatske manjine u Vojvodini kao i svima drugima koji se žele na objektivan način informirati o njima.

Napisala: Viktorija Škorućak

Tekst je preuzet iz mjesečne revije Hrvatske matice iseljenika „Matica", broj 3, ožujak 2010. godine.

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Tuesday 25th of February 2020 10:44:45 AM