Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Kolokvij Franjevacka knjiznica2015 1Nakon što su ljetos profesori i studenti Odjela za kulturologiju osječkog Sveučilišta započeli opsežan proces uređenja knjižnice franjevačkog samostana u Subotici, dosadašnji rezultati i planovi o nastavku suradnje predstavljeni su na znanstvenom kolokviju Zavoda, te prikazana jedna od dragocjenih starih i rijetkih knjiga iz ove knjižnice, djelo fra Mihajla Radnića iz 1683. godine.

Knjižnom blagu franjevačkog samostana u Subotici bio je posvećen XLI. znanstveni kolokvij Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata održan 19. listopada 2015. godine, a organiziran skupa s Franjevačkim samostanom, u kapeli Crne Gospe crkve sv. Mihovila. Bio je to sadržajan i zanimljiv skup na kojem su predstavljeni dosadašnji rezultati projekta uređenja ovdašnje samostanske knjižnice, koji provode stručnjaci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, te profesori i studenti Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer iz Osijeka, uz potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici.

Gvardijan samostana fra Zdenko Gruber, najavljujući nastavak projekta, konstatirao je kako se kulturno blago knjižnice ovim procesom otvara javnosti i široj zajednici, na nekoliko načina. Naime, osim što se fond knjiga samostana organizira i popisuje po knjižnim standardima, stare i rijetke knjige se katalogiziraju i katalozi su već i dostupni na internetskoj stranici Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Uvodničari na ovom susretu izrazili su želju i nadu i u skoro digitaliziranje vrijedne građe.

Kolokvij Franjevacka knjiznica2015 2Dr. sc. Marina Vinaj i dr. sc. Marija Erl-Šafar s osječkog Sveučilišta izložile su detalje o poslovima u knjižnici u Subotici realiziranim sa studentima od 13. srpnja do 8. kolovoza 2015. godine, u obliku stručne prakse. Riječ je o studentima treće godine preddiplomskog studija knjižničarstva Odjela za kulturologiju.

„Valjalo je upoznati fond, koji je uistinu sjajan, riječ je o zbirci od 10 tisuća knjiga, o krasnom fondu koji posjeduje knjige XVI., XVII., XVIII. stoljeća, kao i bogatu riznicu periodike, dakle časopisa i novina koji su ovdje kroz dugi niz godina primani. Zatim, tu je i bogata zbirka novije literature, knjižnica je širila svoj fond i širi ga i dandanas. Ono što je posebno vrijedno je zavičajna zbirka. Vrlo je vrijedna i glazbena ostavština koja ovdje postoji“, rekla je Vinaj.

Stručnjakinje iz Osijeka ukazale su i na poseban značaj starih knjiga s aspekta šireg kulturno-povijesnog konteksta, gdje svaka knjiga „priča jednu svoju priču“: „Riznica je prebogata. Kad imate priliku držati knjigu XVI. stoljeća, otkrivati rukopisne bilješke na marginama, ex libris, ukrase... uistinu tu knjigu više ne promatrate samo kao tiskovinu, nego kao rijedak, rekla bih muzeološki kulturološki predmet koji ima svoju dušu. Želja nam je od najstarijih i najljepših primjeraka otvoriti izložbu na kojoj bismo široj javnosti prikazali kako je uistinu riječ o blagu. Kad jednom spoznate što imate u svom fondu, kad otkrijete najvrednija književna djela, kulturno povijesna, glazbena, mogu se graditi iznimno vrijedne stručne i znanstvene priče.“ Na skupu je iznesen podatak kako je iz XVI. stoljeća u knjižnici otkriveno dvadesetak naslova, a iz XVII. stoljeća više od stotinu naslova.

Kolokvij Franjevacka knjiznica2015 3Ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov ukazao je na jedno od važnih otkrića tijekom uređenja samostanske knjižnice, pronalazak knjige fra Mihajla Radnića Pogargegne izpraznosti od sviyeta (Pogađenje ispraznosti od svijeta), koja je objavljena u Rimu 1683. godine. Mihovil (Mihajlo, Mijo) Radnić (Kalača, 1636. – Budim, 26. rujna 1707.) bio je franjevac provincije Bosne Srebrene. Studirao je u Rimu i ondje položio ispite za profesora filozofije i teologije. Obavljao je službe gvardijana u Olovu, tajnika provincije, kustoda, vizitatora vlastite provincije, provincijala i gvardijana u Budimu (1699. –1702.). „Ona, skupa s drugom Radnićevom knjigom – Razmiscljanja pribogomiona od ljubavi Boxje, objavljenom također u Rimu iste godine – stoji na početku književnosti na narodnom jeziku ovdašnjih Hrvata.“, naglasio je Žigmanov.

Radnićevu dijelu, knjizi Pogargegne izpraznosti od sviyeta, ali i vrlo temeljnom prikazu njegova života, tema kojima se bavio, jeziku kojim je pisao, načinu pisanja, pravopisu, porukama... bio je posvećen drugi dio kolokvija. Prikaz životopisa i analizu djela sačinio je prof. dr. sc. Franjo Emanuel Hoško, vrstan poznavatelj franjevačke povijesti, no bio je spriječen izlagati na skupu, te je njegova detaljna analiza „O pronađenoj knjizi franjevca Mihajla Radnića Pogargegne izpraznosti od sviyeta u knjižnici subotičkog Franjevačkog samostana2 ovdje pročitana. Mnoštvo novih i zanimljivih podataka za prisutne. Ovdje će tek malim dijelom biti preneseni.

Kolokvij Franjevacka knjiznica2015 4„Danas su poznate dvije Radnićeve tiskom objavljene knjige, i to: Razmiscljanja pribogomiona od ljubavi Boxje, (Rim, 1683.) i Pogargegne izpraznosti od sviyeta (Rim, 1683.). Prvo djelo je kompilacija iz S. Pisma i razlikih iskušanih naučitelja i pisaca, a u pisanju drugog djela Radnić je također koristio Sveto pismo, te latinske i talijanske pisce, osobito Ivana Gersona, Tomu Kempenca i Didaka Stellu, ali je dao maha i vlastitom razmišljanju. Možda je Radnićeva bibliografija i opsežnija, ali su i ove dvije knjige vrlo značajne u razvitku hrvatske književnosti. U njima je Radnić dao lijep prilog hrvatskoj knjizi onoga doba. On svoje knjige piše jezikom ‘slovinjskim bosanskim’, baš onako kako pišu i ostali franjevački pisci Bosne Srebrene onoga doba.

Ivan Kujundžić prosuđuje kako je ‘Radniću jezik... dosta čist... On u svojim djelima miješa ikavicu s ijekavicom...; Radnićeva djela nisu prazna’, već su i sadržajem bogata. Ona predstavljaju doprinos hrvatskoj književnosti u duhu katoličke obnove. Značajan su dokument književnog stvaralaštva na razmeđu XVII. i XVIII. stoljeća u skladu s književnim tradicijama franjevaca Bosne Srebrene, a osobito su vrijedna kao prve knjige koje su se širile u Slavoniji i među Hrvatima u Podunavlju neposredno poslije oslobođenja tih krajeva od turske vlasti. Sam Radnić u uvodnoj riječi ‘dobrostivom štiocu’ najprije objašnjava zašto objavljuje svoju knjigu. Na to ga je potaknulo to što je vidio ‘vrlo malo knjiga koje su u naš slovinski jezik pisane, a veliku potribu koju imaju toliki narodi koji našim jezikom govore’. Ta ‘velika potriba’ ne očituje se samo u malom broju knjiških naslova, već daleko više u nedostatku izloženih tema. Naravno, on želi zatomiti svojom knjigom prije svega taj tematski nedostatak, pa se nada kako će po objavljenju njegova djela ‘imati se veća obilnost utišenja duhovnije na ovome svitu, a pak uživa se (jednom) vičnja na nebu’.

Knjiga M. RadnicaTo je pravi razlog zašto piše i objavljuje svoju knjigu Pogargegne izpraznosti od sviyeta. Knjigu je razdijelio u tri dijela, a svaki od tih triju dijelova u sto ‘poglavlja’, zapravo u sto podnaslova. Istaknuti dijelovi knjige ne nose naslove, dok ta ‘poglavlja’ imaju naslove po kojima ih se može tematski podijeliti neke skupine. Radnić to ne čini, a istaknutim dijelovima knjige ne stavlja naslove. Po sadržaju ‘poglavlja’ se može naznačiti tematske naslove: prvi dio ukazuje i objašnjava samu pojavu ispraznosti, tj. ljudske taštine; u drugom pak dijelu raspravlja o varkama svjetovnosti, dok u trećem dijelu piše kako ispraznost ne zasićuje potrebe ljudske duše već sam Bog, pa je u tom dijelu knjige riječ o Božjoj ljubavi“, napisao je, između ostalog, prof. dr. sc. Franjo Emanuel Hoško.

Izvor: Hrvatska riječ (K. Korponaić)
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros
i Odjel za kulturologiju