Ispis
Hitovi: 1459

Etnolozi Bac2016 1Studenti Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta iz Zagreba obavili su terenska istraživanja tradicijske baštine šokačkih Hrvata u Sonti, Baču, Vajskoj, Bođanima i Plavni. Istraživanje se provodilo i u Monoštoru, a po prvi puta i u Santovu (Mađarska). U pet dana boravka u Podunavlju, od 11. do 15. travnja 2016. godine, dvadesetak studenata bilo je smješteno u etno kući Didina kuća u Baču. Ovaj dio istraživanja započet je prošle godine u sklopu sveukupnih istraživanja tradicije šokačkih i bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, započetih 2011. godine pod mentorstvom profesorice dr. sc. Milane Černelić i u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Studenti su istraživanja u navedenom dijelu šokačkog Podunavlja provodili prošle godine, a ponovni boravak na ovim prostorima iskoristili su za nove razgovore s kazivačima, kako bi dopunili ili utvrdili već provedena istraživanja. Na ovaj način studenti s jedne strane stječu istraživačku praksu, a s druge, sve istraženo je vrlo korisno za zajednicu koju istražuju. U ovoj turi istraživanja naglasak je bio na tradicijskoj arhitekturi, etnomedicini, posmrtnim običajima, dječjim igrama, migracijama, glazbi, narodnim vjerovanjima, tradicijskoj prehrani, vodama i šumama, te ophodu kraljica. Etnomedicinu su istraživale Željka Ezgeta i Helena Polšek, vjerovanja Felina Bolanča, društvene aspekte glazbe Karlo Srdoč, dječje igre Anamarija Blažinić i Tin Meze, migracije Lucija Bukovčan i posmrtne običaje Branimir Cvrtila.

Istražena je i skupina Šokaca u Santovu jer ona pripada istom prostoru, ali ih razdvaja državna granica. „Oni jesu jedna skupina, ali će sasvim sigurno biti razlika među njima. O tome ćemo pouzdano moći govoriti kada završimo istraživanje“, kaže profesorica Černelić.

„Domaćini i kazivači bili su vrlo predusretljivi, a u razgovorima sa studentima pokazali su vrlo zavidnu razinu poznavanja vlastite prošlosti. Mislim da je ova grupa bila puno ozbiljnija, pitanja su im bila konkretnija i upijali su svaku riječ. Generalno, mislim da je ovo istraživanje zakasnilo desetak godina, bar što se tiče Bača. No, u svakom slučaju vrlo je korisno, jer će na ovaj način dosta toga ostati zapisano i sačuvano i poslije nas“, kaže Stanka Čoban.

„Ova je suradnja rezultirala ozbiljnim znanstvenim publikacijama o bačkim Hrvatima Bunjevcima, što nam je cilj učiniti i s Hrvatima u Podunavlju i u Srijemu. Od neprocjenjive je važnosti ovo istraživanje koje provodimo u kontinuitetu već šestu godinu, jer se od zaborava čuva autohtona tradicijska kultura Hrvata na čemu smo iznimno zahvalni svim našim suradnicima na terenu, kao i kazivačima koji su odvojili vrijeme za studente, dali osobne arhive i aktivno sudjelovali u zapisima naše kulture. Ovo je istraživanje potaknulo i mnoge udruge na oživljavanje nekih običaja, pa je stoga još vrjednije. Iako smo šokačku tradiciju već ranije istraživali, uključivanje Hrvata u Santovu je ključno u povezivanju podunavskih Šokaca. Zahvaljujući prof. Černelić povijesno zajedničko nasljeđe je u Santovu objedinjeno, a to će biti vidljivo i u monografiji na koju računamo nakon još jednog kontrolnog istraživanja u sada posjećenim mjestima. Nakon istraživanja i zapisivanja tradicijske kulture Bunjevaca i Šokaca, u planu je i terensko istraživanje hrvatske tradicije u Srijemu, kako bismo zabilježili ono što još živi među našim Hrvatima, a od neprocjenjive je važnosti i možda je ovo posljednji trenutak za ovaj pothvat jer je sve manje onih koji pamte nekadašnji način života“, kaže menadžerica za kulturu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković.

Po riječima studenata, na terenu su prikupili puno materijala, koje u narednom razdoblju treba sistematizirati.

Etnolozi Bac2016 2„Prezadovoljan sam odnosom kazivača, kako prema meni tako i prema vlastitoj tradicijskoj baštini. Šteta je što priče koje sam čuo na terenu nisu nigdje zabilježene, jer mislim da biološkim nestankom starijih generacija dolaze u opasnost od zaborava“, kaže student Karlo Srdoč.

Nakon okončanih istraživanja studenti su bili puni lijepih dojmova, što i ne čudi s obzirom na srdačne susrete s kazivačima. „Boravili smo u Baču, a zbog gostoprimstva naših domaćina osjećali smo se kao kod kuće, ništa nam nije nedostajalo. Daleko najbolji dojam ostavila je obilna prehrana rađena po domaćim receptima, svakoga dana za ručak i večeru smo bili iznenađeni nečim novim što nas je ostavilo sitim i zapanjenim“, kaže student Tin Meze.

„Već pri samom dolasku osjećali smo se vrlo prihvaćeno. Svi mještani s kojima smo došli ikako u kontakte trudili su se da nam ništa ne nedostaje tako da smo se vratili s isključivo dobrim iskustvima. Doživjeti mjesto pomogla nam je i tradicionalna prehrana, što nas je na neki način približilo osjećaju kako je to biti Monoštorac. Također su svi bili vrlo pristupačni i pomagali nam u svakom trenutku, od smjernica kako se snaći po mjestu do kazivanja na temu naših istraživanja“, kaže Christina Jukić.

„U ime studenata, svojih kolega koji su također boravili u Santovu, mogu reći da smo izrazito zadovoljni gostoprimstvom naših domaćina i ovom prilikom im svima od srca zahvaljujemo i nadamo se da je i njima, koliko je i nama, bilo lijepo i ugodno. Svi mještani koje smo susreli su jako susretljivi i srdačni. Također smo na pozitivan način ostali iznenađeni kako svatko svakoga u Santovu pozdravlja. Tako su i nas pa smo se mi brzo prilagodili, te također pozdravljali svakoga na koga smo naišli“, kaže Ivan Golubić.

Neke odabrane teme, koje bi bilo zgodno istražiti na tom području, studentima je predložila profesorica Černelić, a neke teme odabrali su sami. To je sve ovisilo o njihovim interesima za istraživanje običaja u pogledu tradicionalne etnologije. „Meni je kao voditeljici istraživanja drago što smo povezali studentsku terensku praksu s ovim istraživanjima, jer na taj način studenti, osim što stječu iskustva terenskoga istraživanja, objavljivanjem rezultata svojih istraživanja doprinose očuvanju saznanja o tradicijskoj baštini Hrvata i njihovom identitetu, a takva istraživanja zasigurno doprinose i jačanju identiteta vojvođanskih Hrvata“, kaže profesorica Černelić.
 

A teme koje su studenti istraživali bile su raznolike i praktički su obuhvatile sve segmente života, a od kazivača studenti su doznali mnogo toga zanimljivoga.

„Ophodi ‘kraljica’, gospodarsko i tradicionalno iskorištavanje šuma, aspekt tradicijske glazbe u svakodnevici te tradicionalna prehrana teme su koje smo istraživali u Monoštoru. Ovaj široki spektar interesa pomogao nam je doživjeti i proživjeti Monoštor kroz više pogleda. Teme smo izabrali uz pomoć profesorice Milane Černelić, koja nas je usmjerila u onom smjeru koji je nas osobno zanimao. Kazivači su nam gotovo u potpunosti bili unaprijed dogovoreni, zahvaljujući Sonji Periškić, tako da smo uvijek razgovarali s ljudima koji puno znaju o našoj temi. Zaključak koji bismo mogli ovako grubo izvući je da su se gotovo sve ove teme još očuvale u hrvatskim zajednicama u kojima smo boravili, a ‘kraljice’, koje su pomalo pale u zaborav, se pokušavaju obnoviti upravo kako se taj običaj ne bi potpuno zaboravio«, riječi su studentice Christine.

Studenti koji su radili istraživanje u Santovu odabrali su nekoliko različitih tema. „Svi mi smo istraživali različite teme. Od dječjih igara, tradicijske prehrane, narodne medicine, pa sve do pogrebnih običaja. Budući smo prvi puta došli u Santovo, kazivači su nam već bili spremni i pripremljeni od našeg domaćina, kojem se također ovim putem zahvaljujemo na velikom trudu i pomoći. Naravno, usput smo uspjeli kroz razgovor sa stanovnicima Santova i sami sa strane s njima popričati. Neki od njih su nas uputili i na druge kazivače (njihove poznanike, prijatelje…). Sada, koliko su se koji običaji i prakse očuvale, ne mogu govoriti u ime svih mojih kolega, no što se tiče moje teme, pogrebnih običaja, mogu reći da se skoro u potpunosti izgubio taj običaj. Svega jedna ili dvije prakse su se sačuvale do danas. No, to se naravno nije dogodilo ljudskim nemarom prema vlastitim običajima i njihovim zaboravom, nego jednostavnom razvitkom, unaprjeđenjem i modernizacijom. Pogrebni običaji su prije postojali u obliku da se pokojnika čuvalo u kući, sve do pogreba, pa ga se nosilo na groblje i tako dalje. No, danas je stvar potpuno drugačija, jer postoje pogrebna poduzeća i službe, koje pokojnika preuzmu k sebi i sami ga prevoze do groblja. Što se tiče tradicijske prehrane, koju je istraživala kolegica Lucijana i kolega iz Poljske Maksymilian, kažu da se tradicijska prehrana djelomično očuvala, te da među stanovništvom ne postoji svijest o hrani kao tradiciji. Iako je to danas česta pojava, na ovom području ne postoji nijedan sajam ili festival tradicijske prehrane, koji u neku ruku pokazuje da ne postoji ta neka svijest o hrani kao izvoru tradicije“, kaže Ivan.

Nakon okončanih istraživanja studenti još zbiraju svoje dojmove, a svi oni kada smo ih pitali što je ostavilo najveći dojam na njih kažu otvorenost mještana. „Osobno, najviše me se dojmila otvorenost mještana te njihova skromnost. Svaki intervju završavao bi riječima – Ja sam Vama rekao/la sve što znam, znam da nije puno, ali nadam se da će pomoći. U svakom trenutku osjećala sam se prihvaćeno i nadasve ugodno, te veliko hvala na gostoljubivosti koju su pokazali“, dojmovi su koje iz Monoštora nosi Christine.

Sličan odgovor dobili smo i od Ivana. „Mogu reći da nam se sve u paketu zapravo sviđalo, svi dojmovi su se nekako stopili u jedno veoma lijepo i pozitivno iskustvo boravka na terenu i etnografskog istraživanja, a to iskustvo je nama izrazito bitno, kao dio naše buduće struke. Nekima je to bilo čak i prvo terensko istraživanje, tako da nam je izrazito drago da je prošlo lijepo, što se tiče posla a i što se tiče slobodnog vremena i druženja s mještanima.“

A na terenska istraživanja studenti su došli s osnovnim informacijama o mjestima u kojima su radili istraživanje. „Na teren smo došli s malo predznanja, nismo znali što bismo očekivali, no tako smo i više naučili. Upoznali smo se s mnoštvom ljudi, te proširili svoje vidike“, iznosi nam Christina. „Naravno, nismo stigli skroz nespremni, jer prije svakog odlaska na teren, mi moramo prvo proučiti kamo idemo i ipak se barem malo informirati. Kako je danas skoro sve dostupno preko interneta, proučili smo malo koje se zanimljivosti kriju u Santovu i okolici, naravno i o samoj hrvatskoj školi u Santovu. A što se tiče pripreme za naše teme istraživanja, morali smo proučiti literaturu da uopće znamo o čemu ćemo razgovarati s našim kazivačima i morali smo suziti informacije na neke kulturne prakse i običaje s područja na koje dolazimo. Kao i uvijek, mnogo toga smo zapravo naučili dolaskom u Santovo i kroz razgovor s kazivačima, što nismo mogli vidjeti ni u knjigama ni na internetu, te smo na pruženim informacijama jako zahvalni“, priča nam Ivan.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivan Andrašić, Zlata Vasiljević)

 

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Sunday 20th of October 2019 12:49:53 PM