Pozovite » (+381) (0)24 535-533

kolokvij bereg 001Jedno od najstarijih naselja na teritoriju Grada Sombora je Bereg. Naselje pod imenom Bereg prvi puta se spominje 1319. godine, kao naseobina u Bodroškoj županiji i to kao posjed čiji je vlasnik bio Imre Bécsei. Od tog prvog pisanog traga Berega počinje povijest ovog mjesta duga sedam stoljeća. Veliki dio te povijesti ispisali su Hrvati iz šokačke skupine koji su i dalje, usprkos razdobljima koja im nisu bila naklonjena, većinsko stanovništvo u Beregu.

Naseobina s 11 kuća

Poslije prvog pisanog traga Berega iz 1319. godine ovo naselje ponovno se spominje 1368. godine, zatim 1464., 1472., 1482. i 1503. godine.
„U Beregu je 1570. godine bilo 11 kuća, a gotovo stoljeće kasnije ili preciznije 1649. godine bilo je deset katoličkih kuća. Ovo je značajan podatak, jer je upravo tijekom tog razdoblja došlo do mnogih promjena u Bačkoj, jer su mnoga sela u vrijeme turske okupacije u Bačkoj opustjela. Bereg se održao. U to vrijeme, a podatak je iz 1650. godine, selo je Kaločkoj nadbiskupiji plaćalo na ime poreza 14 forinti i par čizama. Bereg nije imao svoju crkvu već se na bogosluženje išlo u Santovo. Te veze Santova i Berega mogu se tako pratiti od turskih vremena pa sve do današnjih dana. Kada u Beregu više nije bilo turskih gospodara, selo je napokon dobilo svoju crkvu i novo stanovništvo. U selu je 1690. godine bilo 11 obitelji, 1714. godine 12 kuća. Taj broj će rasti i do 1900. – te godine Bereg će brojati 2.850 stanovnika“, kazao je povjesničar Vladimir Nimčević na LX. znanstvenom kolokviju ZKVH-a Bereg – 700 godina kontinuiteta (1319.–2019.) održanom u Beregu.
Skoro jedino stanovništvo do konca XVIII. stoljeća u Beregu su bili Hrvati iz šokačke skupine. Prema Nimčevićevim riječima krajem XVIII. stoljeća doseljavaju se Nijemci, Mađari i Židovi.
„Bereg napokon dobiva i svoju crkvu. Crkva sv. Mihovila sagrađena je 1743. godine, a svoj današnji oblik dobila je 1786. godine. Katolička škola počela je raditi već 1753. godine. Može se reći da se u to vrijeme vodilo računa o pravima nemađarskog stanovništva, jer je osim mađarskog jezika u nastavi korišten i hrvatski jezik. To je u to vrijeme bio veliki iskorak“, kazao je Nimčević.
Kako se moglo čuti, prijelaz između XIX. i XX. stoljeća razdoblje je u kome se u Beregu spominju prvi intelektualci. Neki nisu bili iz Berega, ali su djelujući u toj sredini radili za korist tog mjesta. Između ostalog župnik u Beregu bio je i Lajčo Budanović.

Prvo šokačko prelo

„Poslije 1918. godine počinje novo razdoblje u povijesti Berega. Veliko šokačko prelo organizirano je 1919. godine. Prelo je održano i 1920. i na tom prelu sakupljeno je 208 kruna za potporu listu Neven. U tom poslijeratnom razdoblju Berežani su tražili i da se susjedno Santovo, koje je razgraničenjem ostalo u Mađarskoj, pripoji Jugoslaviji. Međuratno razdoblje bilo je vrijeme u kome je Bereg bio izložen različitim asimilacijskim i ekonomskim pritiscima, ali je bilo i onih koji su se tome protivili, prije svih Matija Kolar, Marin Dekić, Marin Radičev i Ante Jakšić. Tijekom Drugog svjetskog rata Bačka je postala dio područja okupiranog od Mađarske, ali usprkos tome Šokci u Beregu su se održali. Poslije rata došle su nove promjene, opet na štetu Šokaca. U agrarnoj reformi oduzimana im je zemlja, u selo su doseljene 44 obitelji iz Like i Bosne, što je dovelo do promjena u etničkom sastavu. Ali zahvaljujući Šokcima Bereg u kontinuitetu postoji sedam stoljeća. Šokci na ove prostore nisu doseljeni, oni su se sami doselili, a to doseljavanje trajalo je stoljećima. Za razliku od kolonizacija u XX. stoljeću koje su bile nagle i koje su negativno utjecale na dalji razvoj Vojvodine“, zaključio je Nimčević.

Mikini dani

U 700 godina dugoj povijesti Berega bilo je ljudi čiji je rad ostavio traga u vjerskom, prosvjetnom, glazbenom ili kulturnom životu ne samo Berega već i šire zajednice. Jedan od njih je i Mika Ivošev Kuzma (1901. – 1959.), glazbenik u čiju čast se u Beregu održavaju Mikini dani. Ove godine Mikini dani bili su dio proslave 700 godina od prvog spominjanja Berega. Program proslave počeo je u crkvi sv. Mihovila, gdje je održana misa zahvalnica za uspješno okončanu žetvu. Taj običaj zahvale Bogu u Beregu svetkuju od 1999. godine, a podsjećanje je to na nekadašnje obiteljske zahvale kojima su vrijedni kosci zahvaljivali Bogu na uspješno okončanoj žetvi i na novom berićetnom rodu žita. Trudili su se kosci da posljednji snop žita padne oko podne kada se oglašavaju crkvena zvona. Kosci bi kleknuli na koljena u krug oko snopa žita i izmolili Anđeoski pozdrav. Glavni kosac ili gazda uzimao je u ruku taj snop žita, digao ga u vis i svi skupa izgovorili su Jezus, odnosno Isus. Gazdarica je kod kuće čekala kosce na kapiji i svetila ih svetom vodom. Domaćini su primali posljednji pokošeni snop žita, poslužili ručak, a kod bogatijih bila je tu i glazba pa se veselilo za završenu žetvu. Tako je u Beregu bilo do 60-ih godina prošlog stoljeća, a sada na taj običaj još podsjeća misa zahvalnica na koju se nose snopovi žita i saćurice sa zemljom i žitom. Nakon mise, na otvorenoj pozornici priređen je program ovogodišnjih Mikinih dana. Iako je 90-ih godina, kada su održani prvi Mikini dani, ovo sjećanje na Miku Ivoševa zamišljeno kao smotra tamburaša, godinama je u programu sve manje tamburaša, a više pjevačkih i igračkih skupina. Tako je bilo i ove godine, a osim domaćina, u programu su sudjelovali gosti iz Hrvatske i Sombora.
„Veze s Beregom uspostavili smo prije godinu i pol dana kada je do nas iz Berega stigao podatak da su Berežani podrijetlom iz Klisa. Prvo smo mi bili gosti na Velikom šokačkom prelu u Beregu, zatim su oni bili naši gosti na snimanju emisije Lijepom našom, a evo sada nas ponovno u Beregu. Nadamo se daljnjoj kulturnoj suradnji, suradnji na očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Nama je cilj raditi na našoj lokalnoj povijesti, jer je Klis desetljećima bio zanemaren, a kroz te teme svakako da će biti mjesta i za nekadašnje Klišane koji su doselili u Bereg“, kazao je načelnik Općine Klis Jakov Vetma.
Bereg je danas mjesto s manje od tisuću stanovnika; procjene su da u selu ima oko 800-900 ljudi, ali i u tako malim sredinama može se opstati prije svega zalaganjem pojedinaca.
Oj, Beregu, selo moje malo, hrvatsko si bilo i ostalo, bećarac je koji se pjeva u Beregu, mjestu u kome su stoljeća povijesti ispisali Hrvati iz šokačke skupine.
„Bereg je nastao od doista male skupine ljudi. Nažalost, ni danas ih nije mnogo više, ali moramo biti svjesni da pojedinci grade kulturu, pojedinci stvaraju prošlost. Isto tako zajednice, ma kako bile male, ukoliko su svjesne svoje prošlosti, imaju budućnost. Bereg i sada ima te pojedince koji mogu zaštititi od zaborava ono što im je ostavljeno. Vidjeli smo danas ne samo nošnju već i iskru u očima ovih ljudi i to je vjera za budućnost“, kazala je manadžerica za kulturu ZKVH-a Katarina Čeliković.
„Za nas je ovo značajna obljetnica, jer 700 godina postojanja mogu obilježiti samo rijetka mjesta na teritoriju Grada Sombora. Na inicijativu samih mještana Berega i same crkve pomogli smo obnovu crkve sv. Mihovila, pomogli smo Mikine dane, a centralna manifestacija proslave 700. obljetnice Berega je za mjesec dana. U tu proslavu bit će uključeni svi mještani, udruge“, kazala je gradonačelnica Sombora Dušanka Golubović.
U programu Mikinih dana sudjelovali su KUD Zagorci iz Beljevine, KUD Cret iz Creta Bizovačkog, KUD Pekovčani iz Novih Perkovaca i HKUD Vladimir Nazor iz Sombora.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)