Pozovite » (+381) (0)24 535-533

41. Zagrebački književni razgovori plakat DHKDruštvo hrvatskih književnika 8. je i 9. listopada 2020. organiziralo Zagrebačke književne razgovore – jednu od najdugovječnijih književnih manifestacija u Republici Hrvatskoj. Riječ je o kultnom književnom susretanju, kako su naveli organizatori, utemeljenom koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća, koje u Zagrebu ugošćuje ugledne pisce, jezikoslovce, književne kritičare, prevoditelje i kulturologe iz zemlje i svijeta. „Objavljivanjem osobito zapaženih predavanja i tekstova, koje je na Zagrebačkim književnim razgovorima do sada izložilo gotovo tisuću  sudionika, ostvaruje se dvojaka uloga ove manifestacije: potiče se književni govor, ali i pisano pamćenje. Izložena predavanja i tekstovi objavljuje i periodika DHK-a (časopisi „Republika“ i „Most“) čime se stječe uvid u razvoj promišljanja književnosti, a Zagrebački književni razgovori kao i Društvo hrvatskih književnika postavljaju temelje za nova kulturološka istraživanja“, istaknuli su iz DHK-a u najavi ovogodišnjih Razgovora.

„U godini izazova kakvima su pandemija uzrokovana COVID-19 te nizovi potresa u gradu Zagrebu ovogodišnji Zagrebački književni razgovori naslovljeni su Književnost i pamćenje. Nazivom se simbolički poziva na promišljanje 2020. godine kao godine u kojoj je kultura pomicala granice svoga uobičajenog djelovanja, a naslovnicom programske publikacije na pamćenje razornog djelovanja potresa i štete nastale u prostorima DHK-a.“ Unatoč brojnim izazovima 41. Zagrebački književni razgovori održani su u obnovljenim prostorima DHK-a, a sudjelovalo je 12 sudionika iz zemlje i inozemstva. Među njima je bio i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, koji je izlagao na temu Sadržaji sjećanja na Domovinski rat u književnosti Hrvata u Vojvodini.

U sažetku svojega izlaganja Žigmanov je, među ostalim, napisao sljedeće „Domovinski rat ostavio je brojne, mahom negativne, posljedice u društvenom životu Hrvata u Vojvodini. O tome se u znanstvenim i publicističkim radnjama pisalo, no i u tim područjima kulture još uvijek izostaju cjeloviti prikazi i svestranija tematiziranja. S druge strane, jedan dio iskustava Hrvata u Vojvodini za vrijeme Domovinskog rata prenijet je i u prostor mjesne hrvatske književnosti, i to one reprezentativne i umjetnički relevantne. Tko je sve pisao i što na ovu temu, gdje su djela objavljena i kada, koje su sadržajne sastavnice književnih djela prikazat će se detaljnije u eseju“.