Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Svetište Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu u subotu, 3. rujna, bilo je domaćin drugog ovogodišnjeg radnog susreta predstavnika hrvatskih kulturnih udruga u Vojvodini, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog nacionalnog vijeća. Ovaj sastanak predstavlja edukacijski program koji je zamišljen kao neka vrsta prinosa na podizanju kapaciteta unutar hrvatskih udruga kulture kada je u pitanju trajno očuvanje arhivskog gradiva koje se stvara s ciljem stvaranja drugačije prakse nego do sada u pogledu postojeće situacije koja govori da dosta stvari nije sačuvano. Seminar se sastojao iz dva dijela, prvog koji se odvijao u obliku arhivsko-bibliografskog seminara i drugog koji je ponio naziv „Izazovi hrvatske zajednice pred popis pučanstva u Republici Srbiji u listopadu 2011. godine".


Na samom početku, podržavajući ovakvu akciju i ukazujući na bitnost samih izloženih tema nazočnima se kao domaćin Svetišta obratio vlč. Stjepan Barišić. Također se osvrnuo i na popis koji predstoji potičući na zajedništvo i ukazujući na to koliko je zajedništvo potrebno jer u protivnome će ovo HRabro teško izaći na površinu.

O zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturskog gradiva u pismohranama udruga kao važnom čimbeniku i pokazatelju postojanja i rada govorio je Stevan Mačković, ravnatelj Historijskog arhiva u Subotici. Predavač je nastojao kroz primjere ukazati kako je bitno sačuvati trag o postojanju jer rad i djelovanje udruga su dokaz njihovog stvaranja i to treba biti svjedodžba njihova rada. On je pojasnio nazočnima što je to arhivska građa, kakve vrste postoje, kako ona nastaje, što je uredsko poslovanje kao i što je bezvrijedan registraturski materijal i uputio ih i na arhive koji postoje i djeluju na teritoriju Vojvodine kako bi jednog dana i građa naših udruga završila u njima.

{xtypo_rounded_right2}O svojim dojmovima kao zastupnik udruge „Zora" iz Vajske, Željko Pakledinac rekao je „Mislim da su ovakvi seminari i radni sastanci važni i s aspekta boljeg upoznavanja i komuniciranja između udruga, a i da bi se došlo do novih saznanja. Ova današnja tema arhiva i čuvanja onoga što imamo u udrugama svakako je korisna i može dosta pomoći kako samim udrugama, tako i cjelokupnoj zajednici da ono što radimo i čime se bavimo ostane sačuvano. U slučaju da toga nema, da ne postoji trag onda ne možemo pričati o povijesti i događajima koji su ostali iza nas... Što se tiče drugog djela seminara i popisa, pred nama je najvažniji zadatak. Za nešto manje od mjesec dana očekuje nas popis stanovništva i mislim da su i ovaj današnji seminar kao i prethodna večer i predstavljanje knjige Tomislava Žigmanova u Subotici, i manifestacije koje udruge organiziraju, upravo mjesta gdje treba uputiti jasnu poruku tko smo, što smo i kome pripadamo. I kao zastupnik udruge i kao tajnik HNV-a gdje god sam nazočan govorim o tome da straha nema. Mislim da problem nije u onom dijelu naše zajednice koji se jasno izjasnio, ali sam uvjeren da u onom broju ljudi koji su se po posljednjem popisu izjasnili kao Jugoslaveni ima i znatan broj pripadnika naše zajednice. Ovaj popis je uvodnica za izbore sljedeće godine. Ustav i zakon nam daju prava, mi ih samo trebamo iskoristiti."{/xtypo_rounded_right2}

Govoreći o bitnosti ovakvih predavanja, okupljanja i izravnog sudjelovanja sudionika Stevan Mačković je rekao da je „cilj ovakvih predavanja s ovakvom temom vrlo je jasan. Otvaraju se pitanja koja trebaju negdje ostati u mislima svih onih koji rade u udrugama da oni rade danas ali da tragovi tog našeg postojanja trebaju ostati i za buduće generacije. To je ono prvo i osnovno, kao što su ostali vrlo mali djelići iz nekih dalekih, minulih vremena. Vrlo smo sretni ako pronađemo nešto, ponosito pokazujemo tragove našeg trajanja i postojanja na ovim prostorima. Upravo zbog toga danas trebamo razmišljati u istom tonu kako bi ostavljali tragove za neka buduća vremena, buduća pokoljenja kao i da smo bili ovdje, opstajemo i ostat ćemo ovdje."

tekije 2U drugom djelu seminara pod nazivom „Bibliografska praksa praćenja aktivnosti udruga", prof. Katarina Čeliković, ispred Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, govorila je kako memorirati ono što udruge stvaraju ukazujući na činjenicu da u udrugama postoji potreba za bibliografskim praćenjem aktivnosti i da je potrebno pristupiti kontinuiranoj izradi bibliografskih članaka čiji je cilj stvaranje svojevrsne kronologije koja ima povijesni kako mjesni tako i nacionalni značaj.

Katarina Čeliković, nastojeći približiti važnost teme koju je predstavila, istaknula je važnost aktiviranja udruga na ovom pitanju.

„Nakon trogodišnjeg rada Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, proučavajući samo stanje unutar udruga, kapacitete, opremu, kadrovske potencijale ali naravno i rezultat svoga rada došli smo do toga da je potrebno osposobiti predsjednike ili tajnike udruga za bilježenje onih manifestacija i aktivnosti koje su proizvedene ali su zabilježene u različitim medijima. Naravno mi mislimo na tiskane medije u Republici Srbiji ali i izvan, u Republici Hrvatskoj, i na ono što je zabilježeno a što su proizvodi naših udruga kao subjekata kulture. S tim u svezi smatramo da je jako važno memoriranje onoga što su stvarali kako bi jednog dana ta vrsta memorije ili kronologije koja će biti zabilježena njihovim praćenjem bila povijesni podatak koji će svjedočiti o osobama, o mjestima, događajima, manifestacijama. Vjerujemo kako bismo mogli pomoći ovim udrugama da na jedan tzv. poluprofesionalni način bilježe događaje i da nakon toga pomoću različitih vrsta bibliografskog bilježenja, pravljenjem registara, mogu zabilježiti svoje postojanje. Na taj način vremenom će moći i sami sebi pomoći kako bi mogli pratiti što je do sada urađeno i što bi još mogli uraditi. Ova vrsta memoriranja i stvaranja bibliografske pismohrane pretpostavlja angažiranje barem jednog pojedinca unutar udruge koji će redovito pratiti naše medije na hrvatskom jeziku ali isto tako pokušati nametnuti rad svojih udruga i drugim medijima kako bi tada udruge bile prisutne u javnosti. Samim tim smatramo da bi udruge dobile jedan pozitivan prikaz svoga rada i još veću motivaciju za više angažiranja na kulturnim područjima", rekla je Katarina Čeliković.

tekije 3Drugi dio radnog susreta bio je posvećen trenutačno najvažnijem pitanju, a to je popis stanovništva kao i tome kako ohrabriti građane hrvatske nacionalnosti u Republici Srbiji da se nacionalno izjasne kao Hrvati, da im je materinji jezik hrvatski a vjeroispovijest katolička. Govoreći o prilikama u Srbiji, definirajući ciljne skupine, ističući subjektivne značajke hrvatske zajednice, metode djelovanja, Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata nastojao je istaknuti sve aktivnosti i njihov redoslijed kako bi se pronijela poruka da nismo bez korijena, da imamo bogatu baštinu i poznajemo svoju povijest. On je ukazao i predstavnicima udruga  da su oni nositelji određenih odgovornosti unutar tih udruga i što oni mogu uraditi i kako se uključiti u aktivnosti.

tekije 4„Svaka organizirana skupina Hrvata koji su okupljeni oko nekih inicijativa kojima cilj očuvanje hrvatske kulture ili artikuliranje određene vrste interesa hrvatske zajednice mislim da može naći svoje mjesto unutar akcije za ohrabrivanje građana hrvatske nacionalnosti pred predstojeći popis. To je pokazala i ova sjednica bez obzira na određenu vrstu nedovoljno jasnih mjesta, uloga i onoga što bi hrvatske udruge kulture trebalo na tom planu raditi ja sam siguran da svako može biti konstantan u diseminaciji poruka, u stvaranju određenih kulturnih sadržaja koji bi išli u funkciji stvaranja jedne pozitivne klime gdje bi se onda kroz određenu vrstu sadržaja na tim manifestacijama mogle poslati poruke onima koji te manifestacije posjećuju. Drugim riječima, svako tko želi naći svoje mjesto i doprinijeti ovoj velikoj aktivnosti može pronaći svoje mjesto i dati svoj doprinos da krajnji ishod svega bude pozitivan." rekao je Žigmanov.

Jedna od mlađih sudionica, članica UO HKPD „Tomislav"iz Golubinaca, Anita Žanić istaknula kako ova udruga radi aktivno i redovito arhivira sve u svezi sa svojim radom. „Došla sam na ovaj seminar kako bismo popratili i uvidjeli kako dalje arhivirati jer mislim da je arhiva, arhivska građa svakog društva veoma važna jer mnogo govori o njegovoj prošlosti i mislim da je to jedini izvor o tome kao i da je to obveza svakog društva za neke buduće naraštaje... Glede predstojećeg popisa moram istaknuti kako se naše društvo na poziv hrvatske zajednice dosta angažiralo, naši članovi su izabrani za instruktore i popisivače. U Golubincima trenutačno ima oko 800 Hrvata, nekada smo činili polovicu stanovništva, danas je to dosta manje ali smo uvijek bili među onim mjestima u kojima su se ljudi izjašnjavali o svojoj pripadnosti i nisu to skrivali." rekla je Anita.

Seminaru su nazočili predstavnici udruga iz Novog Sada, Petrovaradina, Golubinaca, Srijemske Mitrovice, Plavne, Bača, Sombora, Sonte, Bačkog Brega, Zemuna, Subotice, Vajske, Rume, Ljutova, Lemeša, neki od njih su i aktivno sudjelovali i dali svoje primjere ili pokazali kako se radi kod njih, a svakako su svi otišli bogatiji za jedno iskustvo više koje ukoliko primijene može dati rezultate.

Seminar je kroz oba dijela pronio jednu važnu poruku, moramo raditi, surađivati, voditi računa o onome što radimo i stvaramo kako bismo opstali i drugima ostavili dokaze o našem radu kao i dali poticaj za njihov rad, ali isto tako da bismo koristili svoja prava i ubuduće moramo se izjasniti bez straha i samim tim potvrditi da podržavamo sve akcije naših hrvatskih institucija glede popisa, kako sav uložen napor i trud ne bi bio uzaludan.

Tekst: Ankica Jukić-Mandić
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros