Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Jadranka Damjanov2Povjesničarka umjetnosti, likovna pedagoginja, književnica, prevoditeljica Jadranka Damjanov preminula je u petak, 13. svibnja u Zagrebu u 83. godini. Kći je dalmatinskoga Hrvata Jakše i Subotičanke Sarolte, rođ. Zimmer. Osnovnu i srednju školu završila je u Subotici, gdje je maturirala 1952. Nakon završetka studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1958. do 1983. godine predavala je likovnu umjetnost u VII., XIV. i XVI. gimnaziji te Jezičnom centru u Zagrebu. Doktorirala je 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši tezu Problem „naivnoga“ u suvremenoj umjetnosti.

Usporedno s radom u srednjoj školi, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1965. predaje metodiku povijesti umjetnosti. Od 1980. predaje i studentima Pedagoškog smjera Akademije likovnih umjetnosti, a od 1992. vodi slobodnu školu radioničkog tipa za svestrano upoznavanje likovno-umjetničkih djela u zagrebačkom Centru za kulturu i obrazovanje. S mjesta redovitog profesora na Odsjeku za povijest umjetnosti 2002. otišla je u mirovinu. God. 1998. za znanstveni je rad dobila državnu nagradu Republike Hrvatske Ivan Filipović. Godine 2013. osvojila je Nagradu za životno djelo Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske Radovan Ivančević za 2013. godinu. Jedan je od najvažnijih pedagoga hrvatske likovne kulture.

Svoj prvi tekst, svojevrstan putopis, objavila je 1956. u časopisu Híd. Na mađarskome je objavljivala sve do 1965. kao izvjestiteljica novosadskog lista Magyar Szó, za koji je pisala o kulturnim zbivanjima u Zagrebu. Znatno veći broj radova objavila je na hrvatskome, pretežito stručne radove o ulozi umjetnosti u odgoju i obrazovanju mladeži u hrvatskoj (Naše teme, Umjetnost i dijete, Bilten za nastavu likovne umjetnosti, Treći program Hrvatskog radija, Čovjek i prostor, Interdisciplinarnost, Hrvatska revija, Radovi instituta za povijest umjetnosti...), vojvođanskoj (Híd, Bilten Pokrajinskog zavoda za izdavanje udžbenika) i mađarskoj periodici (Kultúra és közösség).

J.Dmjanov Likovna umjetnost mAutorica je nekoliko srednjoškolskih udžbenika i priručnika iz likovne umjetnosti, koji su imali i po nekoliko desetaka izdanja, a koristili su se i na području Vojvodine. Prva knjiga zagrebačkog udžbenika prevedena je i na talijanski, a sredinom sedamdesetih novosadski udžbenik objavljen je, osim na srpskome, i na mađarskome, rumunjskome, rusinskome i slovačkome. Napravila je izbor likovnih priloga i legenda za nekoliko srednjoškolskih udžbenika (npr. Povijest filozofije Borisa Kalina), suautorica je školskih leksikona Likovne umjetnosti i Umjetnost. Bavila se i istraživačkim radom na području obrazovanja mladih – 1975./76. vodila je istraživanje u sklopu UNESCO-ova programa, a rezultati istraživanja objavljeni su knjizi Kulturni sadržaji u obrazovanju: problemi umjetničkog obrazovanja djece i omladine, koja je objavljena i u Parizu 1978. u UNESCO-ovoj ediciji Études et expériences na službenim jezicima te organizacije.

Posebno je važan njezin rad u slobodnim školama radioničkog tipa. U njima se otkriva snažna kritika ustaljenih obrazovnih institucija i oblika, revitaliziranje zaboravljenih disciplina i tradicija (često izvaneuropske provenijencije), ali i živa otvorenost prema novim tehnološkim mogućnostima. Ta je njezina borba svoju prvu, u hrvatskom školstvu ubrzo onemogućenu manifestaciju imala 1970-ih godina u pokušaju utemeljenja obrazovanja na igri kao vježbanju (različitih razina osjetilnih) jezikâ, i to u najužem dodiru s umjetničkim djelima. U tom je pokušaju surađivala s Dubravkom Janda i Marcelom Bačićem. U suradnji s još nekim stručnjacima 1980. objavili su „pamflet“ u kojem čitamo: „Obrazovanje koje bi se temeljilo na razvijanju jezičnih mogućnosti-sposobnosti sasvim prirodno traži igru kao vježbu koja, za razliku od drila (prisilne represivne vježbe), oslobađa i razvija kreativne mogućnosti“.

Knjige koje je objavila tijekom 1990-ih esencijalni su izraz njezinih iskustava i spoznaja. U uvodu knjige iz 1999. Umjetnost avantura izražena je jedna od ideja vodilja njezina angažmana: „Osvještavanje doslovnog opažaja i arhetipskih značenja – umjetnost, upravo je zbog toga osjetilno samoodgajanje čovječanstva i svaki put novi, a u biti prastari pokušaj preobrazbe sebe“. U knjizi Metafizika crteža iz 2006. vizualni jezik dovodi u vezu s kozmogonijom i bavi se arhetipskom realnošću crteža, odnosno njegovih elemenata – točke, linije, mjere, mreže i labirinta, uz veliki raspon primjera. U povijesti umjetnosti ne traži stilske odrednice, nego znakove stanja svijesti, što joj omogućuje da još jednom potrese novovjekovnu eurocentričnu vrijednosnu perspektivu i otkrije osebujno bogatstvo europskoga srednjeg vijeka, prije svega romanike, ali i nekih drugih istočnih sakralnih tradicija.

Jadranka DamjanovKao prevoditeljica s mađarskoga, u hrvatskoj je književnoj javnosti poznata osobito po prijevodima velikog broja djela Béle Hamvasa i Sándora Máraija, a prevodila je, među ostalim, i Tibora Dérija, Margit Kaffku i Nikolu Zrinskoga. Zajedno s Milicom Vujnović priredila je i prevela Malu antologiju velike mađarske poezije 20. stoljeća: dvanaest pjesama i jedno pismo, gdje je, s po jednom pjesmom i esejom o toj pjesmi, predstavila dvanaest klasika mađarske moderne poezije – od Endrea Adyja preko Attile Józsefa i Dezsőa Kosztolányija do Jánosa Pilinszkoga, Ágnes Nemes Nagy i Sándora Weöresa. Riječ je o originalnom pokušaju drugačijega i temeljitijega upoznavanja hrvatskog čitatelja s mađarskim pjesničkim jezikom i svjetotvorstvom. Priredila je za tisak majčine memoare na mađarskome Így éltünk Szabadkán, Damjanovné Zimmer Sarolta emlékiratai (Ovako smo živjeli u Subotici. Sjećanja Šarolte Zimmer supruge Damjanova) i dvojezično izdanje sestrinih memoara Kamo bi moglo nestati? – Hova is tünhetett volna el? Radi i na proučavanju i afirmiranju mađarsko-hrvatskih kulturnih veza – u sklopu tih nastojanja priredila je zbornike Hrvatska – Mađarska, stoljetne književne i likovnoumjetničke veze te Hrvatska, Mađarska, Europa. Od 1998. vodi znanstveno-istraživački projekt Zrinski i Europa, a radovi nastali u sklopu tog projekta objavljeni su u dva sveska.

Djela: Likovne umjetnosti (školski leksikon; suautori M. Perlog i R. Ivančević), Zagreb, 1963; Umjetnost (suautori K. Radulić i dr.), Zagreb, 1965, 1967³; Likovna umjetnost, 1., Zagreb, 1967; Likovna umjetnost, 2., Zagreb, 1968; Likovna umjetnost, 3., Zagreb, 1969; Metodički priručnik za likovnu umjetnost, Zagreb, 1970; Likovna umetnost, Novi Sad, 1975 (suautori D. Janda i M. Bačić) – prevedeno: Arte plastice (rumunjski) Novi Sad, 1976; Výtvarné umenie (slovački), Novi Sad, 1975; Podobova umetnosc (rusinski), Novi Sad, 1975; Képzőművészet (madžarski), Novi Sad, 1981; Kulturni sadržaji u obrazovanju: problemi umjetničkog obrazovanja djece i omladine, I-II, Zagreb, 1977 (suautori D. Janda i V. Jerbić); prijevod na francuski Le contenu culturel de l’éducation, Paris, 1978; Likovna kultura (suradnica D. Janda), Novi Sad, 1988; Vizualni jezik i likovna umjetnost, Zagreb, 1991; Hrvatska – Mađarska: stoljetne književne i likovno-umjetničke veze / Horvátország – Magyarország : évszázados irodalmi és képzőművészeti kapcsolatok (urednica), Zbornik biblioteke Relations časopisa Most / The Bridge, Zagreb, 1995; Istraživanje pogleda – istraživanje slike / Investigation of eye movements – investigation of pictures: šest djela hrvatskog modernog slikarstva u dostignućima eksperimentalne estetike / six paintings of Croatian modern art in the achievements of experimental aesthetics, Zagreb, 1996; Umjetnost avantura: bilježnica / Art adventure : notebook, Zagreb 1998); Hrvatska / Mađarska / Europa: stoljetne likovno-umjetničke veze: simpozij povjesničara umjetnosti Hrvatske i Mađarske / Horvátország / Magyarország / Európa : évszázados képzőművészeti kapcsolatok : magyar horvát művészettörténeti szimpozión (urednica), Zagreb, 2000; Zrinski i Europa, I.-II. (urednica), Zagreb, 2000-2003; Priručnik likovne umjetnosti, Zagreb, 2003; Mala antologija velike mađarske poezije 20. stoljeća: dvanaest pjesama i jedno pismo, (priredila s M. Vujnović), Zagreb, 2005; Metafizika crteža, Zagreb, 2006.

Pokop dr. Jadranke Damjanov bit će 18. svibnja u 14,30 sati na Krematoriju na Mirogoju.

Tekst: Neven Ušumović (Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, sv. VI., str. 8-10)
Foto: Otto Kaiser