Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Lira naiva2015-1Hrvatska čitaonica Subotica i Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović Subotica okupili su 30. svibnja 2015. godine, 13. put zaredom, pedesetak pjesnika na promociji ovogodišnjeg poetskog zbornika Neuzorane brazde. Odazvali su se umjetnici lijepe riječi iz Bačke, Srijema, Beograda i Republike Hrvatske. Osobitu draž ovom pjesničkom druženju dali su članovi Udruženja balkanskih umjetnika iz Beograda, a pojedinci iz njihove udruge uvršteni su i u zbornik. Od radova pristiglih na natječaj, pjesme 74 autora za zbornik selektirao je Stjepan Blažetin iz Pečuha, Republika Mađarska, urednica je Katarina Čeliković koja je vodila i sve organizacijske poslove u suradnji s predsjednicom Hrvatske čitaonice Bernadicom Ivanković. Tehnički urednik knjige je mr. Ervin Čeliković.

 

Lira naiva2015-2Ovaj susret nezaboravnim su učinili srdačni domaćini, predsjednik Zajednice Hrvata Zemuna i Knjižnice i čitaonice Ilija Okrugić – Zemun Zvonimir Rajković sa suprugom Anom i župnik zemunske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije preč. Jozo Duspara. Ne samo da su sve vrijeme bili na raspolaganju gostima, nego su učinili sve da se gosti osjećaju kao svoj na svojem. Zvonimir je šetnju gradom pretvorio u svojevrsni sat povijesti, manirom velikog znalca pripovijedajući o prošlosti, preplićući ju sa sadašnjošću.

Tako su gosti iz njegove neposredne priče doznali puno toga o glasovitom zemunskom parku. Zemunski ili Gradski park nalazi se na rubu nekadašnjeg zemunskog starog grada, na mjestu gdje je nekada stajao Kontumac (karantin), namijenjen putnicima iz pravca Beograda, preko Save. Danas su od cijelog kompleksa ostale samo dvije crkve, katolička crkva svetog Roka i pravoslavna crkve arhangela Mihajla i Gavrila. U neposrednom okruženju je i Zemunska gimnazija, treća najstarija gimnazija u zemlji. Park je lijepo uređen, a u njemu je posađeno više od 180 vrsta drveća iz cijeloga svijeta. Još u drugoj polovici prošloga stoljeća jedan novinar New York Timesa napisao je kako je sam grad preplavljen suprotnostima i kulturom. S jedne strane je šljunkovit, siv i sirov, a sa druge spokojan, kaldrmast i tih. U isto vrijeme je mjesto za kuliranje, i mjesto za najveća uzbuđenja.

Lira naiva2015-3U ugodnoj šetnji do Dunavskog keja gosti su čuli mnoge priče o znamenitim starim Zemuncima, među kojima je bio vrlo zamjetan broj Hrvata, koji su kako društvenom životu, tako i arhitekturi grada dali vrlo značajan doprinos. O ozračju na samoj obali Dunava sve je govorila spontana pjesma, prvo dalmatinska, pa onda i stare, vrlo poznate zagorske, slavonske, vojvođanske. I, dakako, neizbježna snimka za sjećanje. Obilazak grada završen je ručkom, na veliko zadovoljstvo svih sudionika manifestacije, organiziranim u restoranu neposredno pored znamenite kule Gardoš. I tamo je jedna od najstarijih sudionica Lire naive, Đula Milodanović, povela pjesmu, a najveći boem među prisutnima, Osječanin Slavko Žebić, manirom starog gospodina i bećara upustio se s njom u natpjevavanje.

Ove godine, poslije gostovanja u Golubincima i Srijemskoj Mitrovici, Lira naiva je zaokružila svoje putovanje Srijemom. Domaćini ovogodišnjeg susreta istaknuli su svoje veliko zadovoljstvo dolaskom u Zemun cvijeta lijepe riječi iz hrvatske zajednice Vojvodine, Beograda i Slavonije. A najdraže im je bilo, kako su u neobaveznom razgovoru rekli, što se nije osjetila razlika između domaćina i gostiju. Svi su bili svoji, svi su bili dio jedne zajedničke duše. „Drago nam je da su se danas u Zemunu okupili Hrvati, umjetnici lijepe riječi. Ujedno sam i zahvalan organizatoru što je omogućio da se ovo nezaboravno druženje održi upravo u našoj sredini i da pokaže kako smo i mi dio jedne velike, homogene nacionalne zajednice.“, rekao je domaćin Zvonimir Rajković na otvorenju radnoga dijela susreta.

Lira naiva2015-5Goste su pozdravili i župnik, preč. Jozo Duspara, te predsjednik IO HNV Darko Sarić Lukendić. Potom je sebe i svoj zamjetljivi pjesnički opus predstavio gost ovogodišnjeg susreta, preč. Marko Kljajić. Nakon razgovora s gostom, predstavljen je i zbornik Neuzorane brazde. Svaki od pjesnika pročitao je jednu od svojih pjesama, pljesak bi govorio sve o njima. Na koncu, svoje pjesme su, na veliko zadovoljstvo pjesnika, pročitale i gošće iz Udruženja balkanskih umjetnika. Susret je službeno završen misom, koju je slavio preč Jozo Duspara u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Na izlasku iz crkve domaćini su goste opet dočekali pripremljenim malim domjenkom i novom turom razgovora i pjesme, pa se rastanak oduljio do povlačenja svjetlosti proteklog dana.

Dojmovi
Zvonimir Rajković: „Danas doživljeno bila nam je najslađa obveza, ali i veliko priznanje. U radu naše udruge ovo će biti novi poticaj, pa se nadam i priljevu novih članova.“
Katarina Čeliković: „Susret pjesnika pokazao je važnost njegova održavanja, potrebu okupljanja onih koji daruju sebe u poeziji, koji čuvaju svoj identitet i svoj jezik. Posebno smo zahvalni domaćinima, župniku Jozi Duspari i gospodinu Zvonimiru Rajkoviću na gostoprimstvu, a Zemun je pokazao svoju toplinu. Ove je godine do sada najveći broj pjesnika prijavljen i zastupljen u zbirci izabranih stihova, čak 74, što nam daje slatku muku kako dalje osmisliti susret. Nigdje nije tako topla i prijateljska atmosfera kao u društvu pjesnika jer su oni ljudi duše.“
Bernadica Ivanković: „Današnji susret mi je djelovao maksimalno spontano i opušteno. To mi je najdraža satisfakcija za sve uložene napore glede organizacije. Ovi dragi ljudi su po tko zna koji put svima pokazali kako se čuva nacionalni identitet.“
Preč. Jozo Duspara: „Drago mi je što postoji jedna ovakva manifestacija, putem koje sudionici njeguju hrvatsku riječ, kako književnu, tako i u dijalektima. Sve ovo doživio sam vrlo emotivno i mislim da je jako dobro što su organizatori za ovaj susret izabrali Zemun, u kojem Hrvati žive jako dugo, a bili su i među glavnim graditeljima ovoga lijepoga grada.“
Ružica Todorović, Hrvatska: „Velikim zadovoljstvom i novom energijom ispunilo me je današnje druženje s ljudima sličnim sebi. Mislim da je ovo najbolji način za čuvanje hrvatske riječi, ali i za upoznavanje sredina u kojima žive pripadnici našega naroda.“
Pavka Domić, Sonta: „Meni će današnje druženje ostati u trajnom sjećanju. Opet sam srela meni drage ljude, opet sam čula na jednom mjestu dosta oblika hrvatskog govora. Iako sam po godinama među najstarijim sudionicima, samo da me zdravlje posluži, nadam se da ćemo se vidjeti i dogodine.“

Izvor: Hrvatska riječ (Ivan Andrašić)