Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Okr stol urbani Sokci2016 1U organizaciji Šokačke grane Osijek, Vinkovačkih šokačkih rodova, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice i Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha u Osijeku i Vinkovcima je 6. i 7. svibnja 2016. godine održan međunarodni znanstveni skup Urbani Šokci koji je ove godine tematizirao zemlju.

Predsjednik Šokačke grane dr. sc. Marko Josipović govorio je i o temi ovoga skupa: „Na ovogodišnjem međunarodnom okruglom stolu se iz aspekta književnika, stručnjaka i znanstvenika govorilo o zemlji. Zemlji kao domovini, zemlji kao tlu na kome živimo, zemlji što je čovjek ovoga prostora živio, što živi i osjeća prema njoj. Svim onim blagodatima i svim poteškoćama koje sa zemljom proživljava. Radove koje smo slušali ovih dana objavit ćemo u zborniku koji će biti predstavljen sljedeće godine kada se bude održao dvanaesti po redu međunarodni okrugli stol“.

Ove godine je na skupu radove predstavilo 22 sudionika različitih znanstvenih disciplina, među kojima je bilo petero sudionika iz Subotice. Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal imala je ulogu oblikovateljice ovoga skupa: „Prošle godine je tema skupa bila voda, koju nam je nametnula elementarna nepogoda. Ove godine nastavili smo tragom osnovnih prirodnih elemenata, a ako je zemlja ključni element u panonskoj kulturi, sama se nametnula kao tema. Ona doista povezuje sve hrvatske subetničke skupine koje pripadaju panonskom kulturnom arealu. Postoje različitosti, ali zemlja nas povezuje. Zemlja kao motiv i kao tema. O zemlji se doista može govoriti iz kulturološkog aspekta, ali i iz aspekta prirodnih znanosti. Mi smo povezali znanstvenike iz prirodnih znanosti, društvenih i humanističkih.“

Okr stol urbani Sokci2016 3Prvog dana okruglog stola, koji je održan u Osijeku, o zemlji i vezanosti Šokaca i Bunjevca za nju, o zemlji u pjesništvu, zemlji koja je oblikovala ljude, običaje i život govorili su sudionici iz Subotice, Osijeka, Vinkovaca i Županje. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov govorio je o zemlji kao motivu u dijalektalnom pjesništvu bunjevačkih Hrvata. „Prva knjiga na narodnom jeziku objavljena je 1683. godine. Mihovil Radnić, franjevački redovnik, provincijal objavio je dvije knjige proze. Općenito, regionalna hrvatska književnost upravo počiva na prozi i po karakteru je nabožna. Sve do konca XIX. stoljeća najveći broj književnika bit će iz redova klera, redovništva, prije svega unutar franjevačkog reda. Poezija se javlja sredinom XVIII. stoljeća, kod franjevca Emerika Pavića i 1768. godine u Budimu se tiska njegova knjiga epskih pjesama. Koncem XVIII. stoljeća imamo Grgura Peštalića. No, pjesništvo Hrvata, na narodnom jeziku, u ugarskom Podunavlju neće imati kontinuitet. Sljedeći koji se pojavio je Ivan Nepomuk Ambrozović, sredinom XIX. stoljeća, koji će u Somboru napisati epski prikaz svog osobnog iskustva kada je tjekom Mađarske revolucije 1848/49. godine morao pobjeći iz Sombora“, kazao je Žigmanov.

Nakon preporoda koji je započeo Ivan Antunović, objavljuju se prve periodične publikacije među Hrvatima u ugarskom Podunavlju kao što su Subotička danica, Bunjevačko-šokačke novine, Bunjevačko-šokačka vila. Između dva svjetska rata i dalje su primjetni ostaci romantizma, religijsko pjesništvo, ali je u pjesništvu prisutna i socijalna i ljubavna tematika. Najznačajnije ime iz tog razdoblja jeste Aleksa Kokić. Govoreći o poslijeratnoj književnosti Žigmanov je istaknuo da je, prije svega u Subotici od 70–tih godina, snažno pjesništvo i na ikavici. „Ono još uvijek nije dovoljno tematizirano iz rakursa književne znanosti, a s druge strane, o tome se, kada je u pitanju dijalektalna književnost, vrlo malo govori i u samoj Hrvatskoj. Pisanje na narodnom jeziku– ikavici, jer su Bunjevci i Šokci ikavci, postoji unutar pučkog kruga relativno kontinuirano“, kazao je Žigmanov.

„Među Hrvatima u Bačkoj imamo zemlju kao vrlo snažan, gotovo dominantan, među Bunjevcima i jedini motiv. Zemlja ima neku mitsku, pratemeljnu dimenziju, jer se ona izjednačavala sa životom. Zemlja i život“. U svom izlaganju on je spomenuo i poeziju Petka Vojnića Purčara, Vojislava Sekelja, Milovana Mikovića i knjigu Bunjevački blues, čiji je Žigmanov autor, koja je sva posvećena zemlji.

Okr stol urbani Sokci2016 4O pjesništvu Alekse Kokića govorila je menadžerica za kulturu ZKVH-a Katarina Čeliković. „Generacije pisaca s početka XX. stoljeća, među kojima je i Kokić, bila je katoličke usmjerenosti, a neki od njih bili su i svećenici. Kokić je bio svećenik, pisac kazališnih komada, pjesnik. Volio je zemlju, iako nije rođen na salašu. Ali zemlja, salaš, njiva, klasje je ono što njega opisuje kao pisca. ZKVH je tiskao 2013. godine knjigu sabranih pjesama Alekse Kokića, u kojoj se nazale sve nama poznate pjesme ovog autora, a u povodu stote objetnice njegova rođenja. O poeziji Alekse Kokića često govorimo kao o poeziji pjesnika koji je pisao o salašima, klasju. Zemlja je dominantni motiv u većini njegovih pjesama. Na mnogim fotografijama na kojima je on ili se nalazi ili je dodano klasje. Žeteoci su po Kokiću junaci koji poslije naporne žetve slave Dužijancu. Iako nije rođen na salašu, salaš je za njega temeljni motiv«, kazala je Čelikovićeva. Predsjednik Šokačke grane dr. sci. Marko Josipović govorio je o značaju zemlje za poljoprivredu, a njegov kolega s Poljoprivrednog instituta Osijeku dr. sci. Josip Kovačević donio je sjećanje na zemlju, rad i običaje u svom rodnom selu. Počasna predsjednica Šokačke grane mr. sci. Vera Erl govorila je o ulozi reduša u šokačkim kućnim zadrugama i jelima koje su pripremale, a o onoj manje lijepoj strani: položaja žena u šokačkim zadrugama rad su pripremili Mirta Bijuković – Maršić i Alen Andraković iz Odsjeka za kulturologiju Osijek. Na koji način je bilo uređeno tradicijsko poljodeljstvo u županjskom kraju prema vojnokrajiškom protokolu Babogredske zapovidi 1823. – 1824. godine, rad su pripremile mr. sci. Janja Juzbašić iz Županje i Katarina Jarij iz Vukovara. Kroz ovaj dokument još prije skoro dva stoljeća bilo je uređeno što se ima u koje doba godine raditi u poljoprivredi, a za svako odstupanje od toga sljedilo je kažnjavanje. Prvi dan okruglog stola završen je izlaganjem mr. sci. Ljubice Gligorević iz Vinkovaca koja je govorila o djelu Josipa Stjepana Reljkovića Kućnik, tiskanog 1796. godine koji donosi naputke o svim poslovima u seoskom gospodarstvu u svim razdobljima godine.

Okr stol urbani Sokci2016 2Drugoga dana rad je nastavljen u Vinkovcima, na salašu Tena, gdje su radove su među ostalim izlagačima predstavile povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković – Dulić (Zemlja kao motiv u slikarstvu bunjevačkih slikara), Nevena Mlinko (Zemlja u Pančićevoj poemi Subotica) i Aleksandra Prćić (Klas žita – plod zemlje i simbol Dužijance).

O svojim radovima autorice su rekle sljedeće: Nevena Mlinko: „Moj rad govori o prvoj zbirci pjesama Pančića pisanoj na bunjevačkoj ikavici, ali suvremenim stilom. U pitanju je motiv zemlje koji je kod Pančića izjednačen s gradom. S obzirom na to da je on ovu poemu posvetio Subotici, odnosno njenim građanima, biti će riječi o kritici, odnosno samokritici koja kod nas često izostaje“.

Ljubica Vuković – Dulić: „U radu govorim o motivu zemlje kod bunjevačkih slikara. Ne osvrćem se pojedinačno na njih kao umjetnike, nego samo na motiv zemlje, odnosno na stilsku raznovrsnost kroz koju se proteže taj motiv, od onih koji su akademski obrazovani do slikara naivaca.“

Aleksandra Prćić: „Klas žita kao plod zemlje i simbol Dužijance, te oblici u kojima se klas pojavljuje u Dužijanci tema su mog izlaganja. Od klasa, preko krune izrađene u tehnici slame do kruha, te značenjima koja mu se pripisuju: od magijskih – iscjeliteljskih, načina umjetničkog izražavanja, izvora ljepote do simbola koji ujedinjuje narod.“

Svoje radove predstavili su još i dr. sci. Stjepan Blažetin (Plodne zemlje Josipa Gujaša Džuretina), Silvestar Balić (Zemlja kao tema i motiv u periodičnim izdanjima Hrvata u Mađarskoj), Mirko Ćurić (Odnos prema zemlji i tradiciji u prozama Nikole Tordinca), dr. sci. Vlasta Markasović (Terrafilija i homo faber u prozama Ivana Kozarca), dr. sc. Tatjana Ileš (Kulaci, arendaši, napolčari motiv zemlje u proznim zapisima Tomislava Žigmanova), Đurđica Babić (Manifestacija Stanarski susreti udruge Šokadija Babina Greda), mr. Katarina Dimšić (Kruh u običajima Šokaca), Tomislav Lunka (Kućne zadruge u Soljanima) i Ivica Ćosić Bikvin (Svinjari spačvanskih šuma).

Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević Aleksandra Prćić)