Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Duzijanca2016 Takmicenje risara 1Izbor Đurđina kao stalne lokacije održavanja Takmičenja risara (o čemu je u Hrvatskoj riječi već više puta bilo pisano, a o čemu možete više pročitati i u intervjuu u broju 691 od 15. 07. 2016.) svakako bi trebao pridonijeti i učvršćivanju strukture ove manifestacije, i to ne samo kada je riječ o jednodnevnom programu od pletenja uža do proglašenja pobjednika natjecanja nego prije svega u njezinoj organizaciji: salaš i njiva kao najnužnija „logistika“ trajno su osigurani, a preostalih 364 dana u godini (do sljedećeg Takmičenja) stvar su maštovitosti i sposobnosti organizatora, Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca kako što češće i u što većem broju privući ljude da vide kako je izgledao „pravi“ život na salašu.

Duzijanca2016 Takmicenje risara 2Ako se za ovaj neutralni uvod svakako može primijeniti najnemaštovitiji zaključak o „budućnosti nekog početka“ da će to, svakako, „vrijeme pokazati“, onda se jedna činjenica svakako mora podvući kao posebno problematična. Ne, nije riječ o tome što novoizabrani gradonačelnik Bogdan Laban nije u subotu, 9. srpnja 2016. godine došao u Đurđin nego o tome što je preko svog izaslanika, predsjednika Skupštine grada Tivadara Bunforda javnost šturo obavijestio kako su razlozi za to obiteljske naravi, ostavljajući prisutnima da do mile volje nagađaju i komentiraju što je tu, zapravo, posrijedi: ignoriranje ove manifestacije ili je zaista riječ o opravdanom izostanku. Iako škrt na riječima, ali čitateljima za informaciju neka posluži Labanova izjava u utorak da ga je bolest supruge, kao prvog gradonačelnika do sada, spriječila doći na Đurđin i otvoriti Takmičenje risara.

Duzijanca2016 Takmicenje risara 3Mnogo ljepša slika bila je svakako grupa mladih ljudi koji na engleskom komentiraju ono što do tada nikada nisu vidjeli. Iako organizatori Takmičenja risara, pa i Dužijance općenito, upravo turizam ističu kao najneiskorišteniji potencijal, gosti iz Južne Koreje, Ukrajine, Češke, Francuske i Španjolske u Đurđinu su se pojavili zahvaljujući organizatorima jedne druge manifestacije: Seoskih igara bez granica, koje su tijekom mjeseca srpnja održane na Bikovu.

Duzijanca2016 Takmicenje risara 4aJovica Marcikić, koji ih je i doveo vidjeti kako se nekada odvijala kosidba i vršidba žita, kaže kako je riječ o volonterima koji su došli pomoći u pripremi nekadašnjih seoskih igara u našim krajevima. Mladoj Sonii Andrave iz Seville (Španjolska) sve je u subotu na Đurđinu bilo zanimljivo: i radne nošnje i ručna kosidba i okus tarane za koju kaže kako, i pored paprike u njoj, uopće nije ljuta. Želja za upoznavanjem novih sredina, a samim tim i kultura, bila je presudna i da dvadesetogodišnji František Novotny na kraće vrijeme napusti Češku i čuje jezik, zvuke i melodije kakve u svom Pragu rijetko kada uživo ima prilike čuti.

A kada smo već kod spomenute tarane, recimo i to kako je za svaku pohvalu činjenica da je ove godine nije okusio samo onaj tko nije htio. Naime, sudionici natjecanja u kuhanju tarane dijelili su je prisutnim gostima, a zna se: „kad je besplatan, i sirćet je sladak“. Sladak je, naravno, bio i risarski „ručak“ (doručak) kako na svježem zraku i na balama slame samo već može biti slanina sa slatkom mljevenom paprikom, solju, lukom i „kiselnom“.

U natjecanju u „kuvanju tarane s divenicom“, koje okuplja znalce tradicionalne kuhinje ovdašnjih bačkih Hrvata, ove se godine natjecalo deset ekipa, a pobjednici natjecanja bili su: Josip i Milica Vuković (1. mjesto), Goran i Ana Francišković (2. mjesto) te Pero Rapić i Anica Proročić (3. mjesto).

Duzijanca2016 Takmicenje risara 5Dijelili su svoje umijeće i risarski parovi, kako oni stariji tako i mlađi, s više stotina znatiželjnika oko pokaznih parcela. Ali, kako god da obrneš i tko god da dođe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, Vojvodine i okolnih sela Subotice jedna stvar ostaje ista: pobjednik je otac ili sin iz obitelji Kujundžić. Prošle godine to je bio otac Stipan, a ove sin Marinko. Obojica s risarušom Ružom Juhas.

U samom Takmičenju risara ove godine sudjelovalo je 40 risara iz Đurđina, Žednika, Subotice, Kelebije, Mužlje, Crne Bare, Deronja, Novog Orahova i Lalića među kojima su bili i risari iz Hrvatske, Mađarske i Bosne i Hercegovine. Osim natjecatelja, u revijalnom dijelu sudjelovalo je još 16 risara. Ovogodišnji pobjednici Takmičenja risara su Marinko Kujundžić i Ruža Juhas (1. mjesto), Stipan Kujundžić i Rozalija Baić (2. mjesto) te mladi risarski par Marijan Marcikić i Ana Dulić.

U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupili su mali i veliki zbor HKPD Đurđin uz pratnju Tamburaškog ansambla Đurđinske cure.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. R.) i Facebook profil Dužijance