Pozovite » (+381) (0)24 535-533

senka horvatFolklorni odjel Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo u Subotici čuva i njeguje tradiciju i stvaralaštvo bunjevačkih Hrvata. Odjel je podijeljen u tri dobne skupine, najstariju, reprezentativnu skupinu uči umjetnički voditelj Andrija Bašić Palković, najmlađu Mirjana Ćupurdija, dok je za pripremni ansambl od nedavno nova voditeljica Senka Horvat s kojom smo razgovarali o toj temi. Senka je članica folklornog odjela Bunjevačkog kola deset godina, a nakon srednje škole upisala je Visoku školu strukovnih studija za obrazovanje odgojitelja, smjer za tradicionalne igre u Kikindi. Bunjevačko kolo pružilo joj je financijsku potporu tijekom studiranja, a od prije nekoliko mjeseci zaposlena je ondje kao stručna suradnica, umjetnička voditeljica.

Kakvo Vam je dosadašnje iskustvo rada kao umjetničke voditeljice? Imate li planove za daljnji rad?

Odnedavno sam umjetnička voditeljica pripremnog ansambla, tako da i dalje sve radim u dogovoru s Andrijom. Mirjana Ćupurdija daje djeci temelje u plesanju, i kad steknu dobru osnovu šalje ih kod mene. Ja ih „čistim“ – stavljam ih u parove, pričam im o stavu, držanju, načinu ponašanja na sceni, emocijama… Još ne znam muški bunjevački korak, tako da Andrija radi s muškima, ali u planu mi je i to naučiti iako moram priznati da je to najteži korak s kojim sam se do sada susrela.

Koje plesove najviše volite? Kako se trebaju plesati bunjevački plesovi?

Ovo pitanje mi često postavljaju i nije uopće lako odgovoriti na njega. Volim sve plesati. U Kolu su mnogima bunjevački plesovi jako dosadni, ali ja bih prije rekla da je to zato što se oni moraju znati iznijeti i veoma su teški za mlade generacije. Ja ih zbog toga baš volim. Kada plešem, uvijek se stavim u ulogu kako su se nekad ljudi ponašali, prije 100, 150 godina i pokušavam prenijeti to nekome tko me gleda. Folklorac nije samo običan plesač na sceni koji će odigrati svoje za pet minuta i otići. On treba biti puno više od toga, on je u i sto vrijeme glumac, pjevač i plesač. Za mene je i umjetnik. Zato volim gledati profesionalne ansamble jer je kod njih sve pod konac – od šminke, frizure, stava, nošnje… Ondje plesači moraju imati određenu visinu i težinu, posebnu prehranu, imaju beneficirani radni staž… Voljela bih kada bi mi se ukazala prilika da bar na mjesec-dva budem dio njihovog ansambla da osjetim tu atmosferu, da pratim njihov rad te da ga usporedim s našim u Kolu.

Apsolventica ste Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje odgojitelja u Kikindi, smjer za tradicionalne igre. Kako ste se odlučili upisati ovako neobičan fakultet?

Prije deset godina s m počela ići na folklor. Sjećam se da je Kolo tada imalo puno članova, da su sve sale i uredi bili zauzeti za vrijeme proba, družili smo se, putovali… Bilo mi je to najljepše razdoblje u životu i što sam više plesala sve sam se više i zaljubljivala u folklor i osjetila sam potrebu za još više plesa, pjevanja, istraživanja o tome… Prava ljubav za folklor mi se rodila kada sam ušla u prvi ansambl. Tada nam je bio umjetnički voditelj Davor Dulić. On nas je puno toga naučio i mogu reći da mi je do danas ostao uzor u poslu umjetničkog voditelja. Nakon srednje škole nisam znala što dalje upisati, te sam sasvim slučajno čula za ovaj fakultet od naše kućne prijateljice Marije Mandić. Odmah sam znala da to želim studirati i tako sam upisala, a nadam se uskoro da ću i završiti ovu Visoku školu, te da ću moći doprinijeti poboljšanju uvjeta rada u Kolu.

Možete li nas upoznati s osnovnim programom ove škole?

Ova Visoka škola traje tri godine, a smjer za tradicionalne igre je specifičan jer se ne nalazi nigdje na ovim prostorima osim u Kikindi. Najsličniji su mu smjer za koreografa u Budimpešti i Sofiji, te etnologija i antropologija u Beogradu i Zagrebu. Zbog svoje jedinstvenosti pohađaju je studenti iz različitih krajeva Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova…

Koju temu obrađujete u svome diplomskome radu?

U planu mi je diplomirati u prvome mjesecu. Diplomski radim iz područja antropologije folklora, a tema mi je „Praznična kultura i narodni plesovi Bunjevaca u Subotici“. Iako su Bunjevci dosta istraženi, ova tema nije jer radim plesove koji su se plesali u vrijeme nekih praznika. Uvijek je u knjigama pisano „i onda se odigralo kolo“, a nigdje ne piše koje kolo! Ja tražim koje kolo je prvo bilo na svadbi, na zabavi, koliko se plesalo...

Jeste li plesali u nekom društvu za vrijeme studiranja u Kikindi?

Od 2013. sam bila članica Akademskog društvu za njegovanje muzike Gusle iz Kikinde koje je

najstarije srpsko društvo. Kratko sam plesala i u jednom društvu u Srpskoj Crnji, Kulturno umjetničko društvo Đura Jakšić.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)