Pozovite » (+381) (0)24 535-533

jubilej sto 1Prateći svečane koncerte u Velikoj vijećnici Gradske kuće koncem listopada u povodu 40 godina rada Subotičkog tamburaškog orkestra (STO), čovjek se zapita koje su bitne značajke orkestra koje su ga održale do danas i zbog kojih on i dalje traje? Moglo bi se reći da su to jasni i strogi kriteriji, iz čega proizlaze i jasni pravci, te jasno osmišljeni koraci u širokom spektru djelatnosti koje podrazumijeva funkcioniranje orkestra. A neke od njih su: rad na kvalitetnim izvedbama, obuka pomlatka, organizacija koncerata i putovanja, izbor solista i suradnja s njima. Stoga smo jednog prijepodneva u neformalnom dugogodišnjem okupljalištu članova orkestra, kafeu Galerija, o svemu tome razgovarali s prvim čovjekom STO-a, njegovim umjetničkim ravnateljem Stipanom Jaramazovićem.

Stipan – čovjek za sve

Subotički tamburaški orkestar je amaterska udruga. Od osnutka Stipan Jaramazović je prihvaćao na sebe sve što je za orkestar trebalo uraditi. Kada se 80-ih godina pokazala potreba za pomlatkom, opet je Stipan bio taj koji je djecu počeo podučavati vještini sviranja. Ta sejubilej sto 3 subotička škola tambure proširila, pa su Stipanu pomagali oni koji imaju više pedagoškog iskustva, a tako je i danas.

Aranžmani za orkestar, osmišljavanje i realizacija kompletne organizacije, pisanje projekata i izvješća za odobrena sredstva, samo su neke aktivnosti u radu Jaramazovića. Svojim mentorskim sugestijama u pisanju aranžmana mu je dosta pomogao dugogodišnji dirigent orkestra Zoran Mulić, za čijih 25 godina rada je STO bio u najvećem usponu. Orkestrom su dirigirali i István Balázs Piri te Aleksandar Novaković. Nakon odlaska dirigenta Mulića, Jaramazović se oprobao i u dirigiranju te je nekoliko sezona, do dolaska Marijane Marki na čelo orkestra, imao i tu ulogu.

U radu jednog ovakvog orkestra nije nevažno brzo pronaći note koje se planiraju raditi. Stoga je u tijeku unošenje arhive u kompjutor koja je za 40 godina rada dostigla brojku od preko 2000 naslova.

Druga arhiva koju je posjedovao Subotički tamburaški orkestar je kompletna arhiva Aleksandra Aranickog iz Radio Beograda između dvaju svjetskih ratova, koju je orkestar darovao subotičkoj Gradskoj knjižnici, na obradu, te će ona nakon toga biti dostupna javnosti.

Žanrovska raznolikost

Što se tiče žanrova, ne postoji glazbeni žanr u koji ovaj tamburaški orkestar ne bi ušao ako procijeni da to može valjano odraditi, priča Stipan Jaramazović. „Izvorna literatura nam je naša narodna pisma“, kaže Jaramazović. „Drugi žanr je tradicionalna glazba nama ovdje bliskih naroda, a tu prije svega mislim na mađarsku pjesmu. Nije nam strano svirati čardaše i mađarske romance. Na to se naslanja izbor iz klasične glazbene literature i to po epohama unutar kojih ima puno razlika u karakteru i izražajnosti. Drugačije je svirati na primjer Bacha od Schuberta, to zahtijeva prilagodljivost od svirača, a od dirigenta veliko znanje. U okviru ozbiljne glazbe želimo svirati i ono što je izvorno pisano za tamburašku glazbu, dakle i ‘stare’ kompozicije, ali i nove, koje se rade na vrlo suvremen način. Imali smo dosta veliko iskustvo u sviranju tih suvremenih tamburaških skladbi i s njima smo bili vrlo uspješni jer smo birali one skladbe i autore koji su nosili veliku dozu atraktivnosti. Mnogi skladatelji su nam baš zbog toga darovali svoja djela. Upustili smo se i u avanturu sviranja pop glazbe i evergreena, a povremeno ulazimo i u svijet filmske glazbe. Ubuduće bih želio doći do nekog valjanog repertoara jazz glazbe“, navodi sugovornik.

Tijekom svih 40 godina uz orkestar su nastupali i solisti, kako instrumentalni, tako i vokalni. Ono što orkestar doživljava i njeguje kao svoje soliste su glazbenici koji su u orkestru ponikli, te uvijek rado s nastupaju s orkestrom. „Od mnoštva pjevača koji su s orkestrom nastupali ističe se krug bliskih suradnika poput Antonije Piuković Dulić i Antuna Letić Nuneta. Trudimo se, također, za svaki žanr imati pogodnog interpretatora, a zadovoljni smo time što na području klasične glazbe lijepo surađujemo s Alenkom Ponjavić Vojnić i Izabelom Guzsvány. Dakako, nećemo odbiti niti nastup s renomiranim imenima klasične ili druge vrste glazbe“, objašnjava Jaramazović.

Hrvatska udruga

Subotički tamburaški orkestar je prije dvije godine u svoj Statut unio odrednice koje bliže određuju ono čime se orkestar bavi od samih početaka. Tako se u Statutu ovog društva od 2014. godine može pročitati da orkestar posebno njeguje i obrađuje glazbenu tradiciju bunjevačkih Hrvata.

Sada su im, kaže Jaramazović, dostupni natječaji koje raspisuju državna tijela u Republici Hrvatskoj, te natječaj Hrvatskog nacionalnog vijeća. „Na te natječaje smo se i prijavili, Veleposlanstvo nas je podržalo u dva projekta, a kod HNV-a stvari idu malo teže. Ipak, navedena jubilej sto 2promjena Statuta nam je otvorila pristup nekim fondovima. To nam značajno pomaže u radu, što se vjerojatno i vidi po bogatstvu naših programa koje realiziramo. Prije, dok smo iz gradskih i pokrajinskih izvora mogli povući dovoljno sredstava, nismo aplicirali na natječaje Veleposlanstva i HNV-a jer smo smatrali da ih treba ostaviti onima koji nemaju mogućnost povući novce iz drugih fondova. Međutim, vremena se mijenjaju i svatko se žestoko mora brinuti o sebi“, zaključuje Jaramazović.

Slavljenička godina prolazi u natjecanjima, nastupima i uobičajenim koncertima. Prošloga tjedna je orkestar nastupio na Festivalu tamburaških orkestara u Rumi, u studenom predstoji gostovanje u Vinkovcima, a publika rado čeka i njihov tradicionalni božićni koncert u suradnji s Katedralnim zborom Albe Vidaković kao i sviranje na božićnim misama polnoćkama.

„Naredna godina je za nas obećavajuća. Imamo poziv od tamburaškog orkestra Glazbene škole Alberta Škrige iz Križevaca s kojim vrlo lijepo surađujemo i želimo to nastaviti. Očekujemo poziv iz Skopja iz Makedonije, a očekujemo i sudjelovanje na Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku gdje želimo sudjelovati svake godine“, najavljuje Jaramazović. Kako napominje, orkestar mora imati nešto što će biti atraktivno za mlade i što će ih moći motivirati, jer bez dobre motivacije nema dobrog rada i dobrog rezultata. „Zato bi bilo dobro svake godine organizirati barem jednu turneju“, ističe Stipan govoreći o dugoročnim planovima. Najavljuje da će STO, kao i do sada, imati neke tematske koncerte. Ove godine tema je bila 40. obljetnica smrti Pere Tumbasa Haje, iduće godine će biti nešto drugo. Ali za realizaciju tih tema treba dosta ulaganja.

„Dugoročno gledano ključ opstanka i uspjeha je omasoviti sekciju za obuku novih članova. U odnosu na ostale koji se bave obukom smo u prednosti jer možemo svim polaznicima osigurati instrument. Trenutno osjećamo manjak pomlatka iako se trudimo osigurati ga, a u tome su najbolji animatori učiteljice u osnovnoj školi. Njihovu pomoć očekujemo u većoj mjeri“, kaže Jaramazović.

Tamburaški kvartet

Novu izvedbenu formu – tamburaški kvartet – STO je prvi puta oformio 2001. za potrebe jednog natjecanja. Deset godina nakon toga formirao se kvartet od članova orkestra koji sada već ima i svoj pomladak.

„S tim kvartetom kojega čine mladi svirači se ozbiljno radi i ulažemo velike nade u njih. Gdjegod su se prošle godine pojavili na natjecanjima zauzimali su prva mjesta. U tome smo ‘debelo’ pioniri da pravimo kvartet po uzoru na onaj iz klasične glazbe poput gudačkih kvarteta. Na tome treba nastaviti raditi i na to stavljamo veliki naglasak“, kaže Stipan Jaramazović.

U ovoj novoj tamburaškoj formi – kvartetu, mogu se prepoznati i budući skladatelji koji su pozvani pisati originalne skladbe za ovu novu postavu.

 

Antrfile

Nastupi u zemlji i inozemstvu

Od svog osnutka do danas orkestar je održao preko tisuću nastupa i koncerata. Orkestar je gostovao u Novom Sadu, Zrenjaninu, Bečeju, Vrbasu, Beogradu, Zagrebu, Celju, Opatiji, Vinkovcima, Osijeku, Rijeci i drugim mjestima nekadašnje Jugoslavije. Osim toga, gostovali su u Poljskoj, Mađarskoj, Rusiji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji i Izraelu.  

Nagrade

Tijekom četiri desetljeća, STO je dobio više nagrada: Godišnje nagrade SIZ-a kulture općine, Godišnje nagrade SIZ-a kulture SAP Vojvodine, Iskre kulture Kulturno prosvjetne zajednice Vojvodine te Oktobarske nagrade Grada Subotice.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)