Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Priskakanje vatre sl.1Kao drugi događaj manifestacije Dužijanca 2017. održano je Priskakanje vatre u dvorištu župe sv. Josipa Radnika u Đurđinu uoči blagdana rođenja sv. Ivana Krstitelja 22. lipnja. Organizator događaja je bila Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca čiji je direktor Marinko Piuković istaknuo da ova manifestacija pridonosi raznolikosti Dužijance

„Svaka manifestacija ima svoje značajne karakteristike koje sve skupa svojom raznolikošću daju ukupan dojam duhovnog, kulturnog i tradicijskog običaja i stvaralaštva, te je tako i Priskakanje vatre našloPriskakanje vatre sl.2 mjesto u programu Dužijance“, rekao je Piuković.

Priskakanje vatre prvi put je uvršteno 2011. godine u program Dužijance.

Na oživljavanju ovog skoro zaboravljenog običaja bunjevačkih Hrvata godinama unazad radi i Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta, koje je ove godine organiziralo Priskakanje vatre 23. lipnja ispred etno salaša Balažević.

Priskakanje vatre sl.3Vatru su pretežito preskakali mladi, članovi Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo iz Subotice i Žednika i Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Đurđin iz Đurđina, te članovi HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta. Oni su prema adetu (običaju) vatru trebali preskočiti barem tri puta kako bi bili ljepši i zdraviji. Ovo tumačenje, kao i ostala u vezi s ovim običajem, od potpunog zaborava na temelju vlastitih iskustava sačuvao je Alojzije Stantić. Kako je Stantić zabilježio, sve do pred Drugi svjetski rat poštivao se 24. lipnja, Ivanje ili Sveti Ivan Cvitnjak (Svitnjak), odnosno blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja kada su bunjevački Hrvati tri dana zaredom navečer palili i preskakali vatru. Kasnije su gar (pepeo) od ivanjske vatre rasuli po njivi da ju zaštite od vremenskih nepogoda.

Ovom prigodom su djevojke pravile i vijence za glavu od ivanjskog cvijeća. Kako je Stantić zapisao, vijenac od sv. Ivana Cvitnjaka djevojke su bacale na krov kuće ili salaša, objesile ga na zid kod ulaznih vrata ili na zabat kuće gdje je visio do drugog Cvitnjaka, da sačuva kuću od groma ili vatre. One su bacale vijenac i na dud, za što se vežu razna gatanja oko udaje djevojaka.

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)