Pozovite » (+381) (0)24 535-533

crkva sv ivana u kolutu bez mise sl.1Izgrađena je kada su Hrvati bili većinsko stanovništvo u Kolutu, a danas je pred rušenjem. Tako se u jednoj rečenici može ispričati priča o crkvi svetog Ivana Krstitelja u Kolutu. 

Selo Kolut danas je mjesto s većinskim srpskim stanovništvom. Do kraja Drugog svjetskog rata većinsko stanovništvo bili su Nijemci, a prije njemačkog doseljavanja Kolut je bio izrazito hrvatsko naselje, naseljeno Hrvatima iz šokačke skupine.

Kako u Leksikonu Podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca navodi Mario Bara, prema popisima iz 1733. i 1734. godine Hrvati su u Kolutu bili većinsko stanovništvo. Samostalnom župom Kolut je postao 1754. godine kada su se i počele voditi matične knjige.

Vjernici Hrvati

U priču o Kolutu i kolutskoj crkvi uvodi nas Nikola Čutura, mladi Bezdanac koji, među ostalim, proučava lokalnu povijest. A on priču vraća u 1261. godinu kada se prvi puta spominje ime Kolut. „Prije dolaska Turaka u Kolutu je bila katolička crkva. Poslije Mohačke bitke 1526. godine ovi prostori, pa i Kolut potpadaju pod tursku vlast. U vrijeme dok je Kolut bio pod Turskom vlašću tu su živjeli Šokci. Bio je to vjernički narod, ali vrijeme pod Turcima bilo je vrijeme kada se vjera nije mogla javno ispoljavati, pa se vjera, kao i jezik, čuvala u obiteljima. Ali su zato Turci u Kolutu podigli džamiju odmah po dolasku, pretpostavlja se oko 30-ih godina XVI. stoljeća“, priča Nikola. 

Veća skupina Hrvata se u Kolut naselila oko 1600-te godine. Prema dostupnim dokumentima polovicom XVII. stoljeća u Kolutu je bilo 20 kuća katolika, ali nije bilo crkve jer je s postojeće vjetar oduvao krovište. Prvih desetljeća XVIII. stoljeća Kolut se navodi kao hrvatsko mjesto. I tako je bilo sve do doseljavanja Nijemaca.

„U Kolut Nijemci dolaze 1756. godine. Tih prvih godina njemačko i šokačko stanovništvo živjelo je u odvojenim dijelovima sela. Dolaskom Nijemaca polako je počelo nestajati šokačko stanovništvo. Jedan dio se raselio u okolna šokačka mjesta, a dio se asimilirao u većinsku njemačku zajednicu tako da već početkom XIX. stoljeća više ne možemo govoriti o šokačkoj zajednici u Kolutu. Brigu o crkvi u Kolutu preuzeli su Nijemci i tako je bilo sve do protjerivanja Nijemaca s ovih prostora“, kaže Čutura. 

U poslijeratnim godinama Kolut je naseljen kolonistima iz Like i Gorskog kotara. 

„Katoličkih vjernika je u selu ostalo samo četrdesetak i mise je držao svećenik koji je dolazio iz Bezdana ili Berega“, kaže on. 

U kolutskoj crkvi mise se ne drže od početka 70-ih godina, ali su malobrojni vjernici vodili brigu o crkvi. 

„Devastacija crkve počela je 90-ih godina XX. stoljeća. Nije se ona dogodila odjedanput, već je to trajalo. Jedan puta su iznijete klupe, drugi puta je skinuto zvono, onda su demontirane orgulje. Od crkve su danas ostali samo goli zidovi i oltar koji nije mogao biti uništen, jer je od jednog komada. Jedino što je ostalo sačuvano je polovica Isusovog kipa koji je u Muzeju Podunavskih Švaba u Apatinu“, priča Čutura.

Nestalo zvono, klupe, uništene orguljecrkva sv ivana u kolutu bez mise sl.2

Nekadašnja drvena crkva u Kolutu obnovljena je 1734. godine, a obnova je u potpunosti završena i crkva posvećana 1754. godine, odnosno prije doseljavanja Nijemaca. Na mjestu te crkve podignuta je nova crkva 1825. godine.

U blizini kolutske crkve danas živi Ankica Nikolin, osamdesetdevetogodišnja mještanka Koluta. Kaže, u kolutskoj crkvi se vjenčala, krstila šestero djece – dvoje svoje i četvero djece kojima je bila kuma. „Roditelji su mi umrli 1971. godine i tada su se u crkvi još održavale mise, ali stari svećenik više nije bio živ već je dolazio svećenik iz Berega. Bila je to prelijepa crkva s lijepim orguljama na kojima je prije rata svirala jedna Švabica. Prelijepo je svirala“, prisjeća se jedna od najstarijih mještanki Koluta. Priča i da su ona i njen suprug, koji je bio staklorezac, svojevremeno dali obnoviti prozore na crkvi, ali su oni kasnije ponovno polupani kamenicama i zračnim puškama. Nestalo je zvono, prelijepe klupe iz crkve, demontirane su orgulje, a od nekadašnje crkve ostale su samo gole zidine s krovištem koje se već počelo urušavati. 

U kakvom je stanju crkva u Kolutu znaju u Subotičkoj biskupiji, ali kažu da trenutačno nema niti mogućnosti niti svrhe za bilo kakvu obnovu crkve. 

„Katolička crkva u Kolutu, od 1972. godine više nije u funkciji vjerskih čina. Ipak, 1978. godine crkva je bila temeljito obnovljena. Nažalost, u vremenu koje je uslijedilo u tu crkvu su u više navrata vršene provale, pri čemu je nanesena značajna materijalna šteta. Crkva je u kasnijem razdoblju, nakon 2000. godine, u više navrata bila ograđivana te je bilo vidno istaknuto da je objekt ruševan i stoga opasan za prolaznike, ali te ograde su vrlo brzo bile pokradene. O svemu su bila obavještavana nadležna tijela, ali nije bilo nikakvih reakcija, kao ni u prijašnjim razdobljima. Konačno, Biskupija nema sredstava niti trenutno vidi mogućnosti i svrhu bilo kakvih zahvata na toj crkvi“, navodi u pisanom odgovoru za Hrvatsku riječ tajnik Biskupije Mirko Štefković.

Izvor: Hrvatska riječ(Z. Vasiljević)