Ispis
Kategorija: Vijesti iz zajednice
Hitovi: 1019

Ivan GreguricHrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Stjepan Radić iz Novog Slankamena jedna je od najstarijih hrvatskih udruga u Vojvodini. Osnovana je davne 1902. godine (kada je nosila naziv Hrvatska čitaonica). Teške dane Društvo doživljava tijekom Prvog svjetskog rata, da bi 1938. godine nastavili s radom kada je kupljena zgrada u kojoj je bila privatna čitaonica Mirka Kumpfa. Društvo je tada nosilo ime Seljački dom.

Smanjeni intenzitet rada ove udruge bio je i za vrijeme Drugog svjetskog rata da bi se 1946. godine, na prvoj poslijeratnoj skupštini, obnovio rad Društva, a rješenje o registraciji dobijaju 1952. godine od kada ova udruga i nosi naziv Stjepan Radić. Zgrada plesne dvorane sazidana je 1988. godine, ali raspadom SFRJ udruga ostaje bez svoje imovine. Prostor im je vraćen 2002. godine, a u okviru udruge tada su radile muzička, folklorna i likovna sekcija, a udruga u to vrijeme broji oko 320 članova. Posljednjih nekoliko godina, iako posjeduju sve neophodne uvjete za rad, zgradu s opremljenim prostorijama za rad, dvoranu, čitaonicu, glazbala, nošnje... dolazi do zastoja u radu svih sekcija. Ipak, nakon dvogodišnje stanke, nedavno je u organizaciji ove udruge ponovno organiziran maskenbal, nekada tradicionalna manifestacija u selu. Inicijatori obnove ove manifestacije bili su mladi, koji su izrazili želju da ponovno uz pomoć starijih aktiviraju rad udruge.

 

Poticaj drugima

„U vrijeme dok nismo imali svoje prostorije, maskenbal smo održavali u prostorijama župe. Od kada su nam vraćene prostorije, svake godine smo u njima održavali maskenbal“, kaže tajnik udruge Ivan Gregurić dodajući: „Nažalost, posljednje dvije godine nismo bili u mogućnosti. Došlo je do zamora kod onih ljudi koji su od 2002. godine bili zaduženi za organizaciju. Isti ljudi bili su zaduženi za pripremu, kao i svega ostalog što slijedi poslije manifestacija. Odustali su i zatražili su da to netko drugi radi. Bio je mali broj onih koji su se željeli prihvatiti toga i zato smo napravili stanku kako bismo potaknuli članove da se ponovno organiziraju. Poslije dvije godine ponovno nastavljamo s radom, a došao je i izvjestan broj mladih koji su izrazili želju uključiti se u rad Društva i pomoći. I mi stariji smo spremni njima pomoći i da svi zajedno vidimo kako ćemo dalje“, kaže on.
Jedan od inicijatora održavanja ovogodišnjeg maskenbala je mladi Darko Peka.
„Imali smo želju ponovno oživjeti tu lijepu tradiciju. Okupilo se nas nekoliko mladih da se ponovno organiziramo. Ostalo nas je malo Hrvata na ovim prostorima i važno nam je da očuvamo svoju tradiciju i kulturu. Spremni smo aktivirati se u radu Udruge uz pomoć stare uprave. Najprije bismo ponovno aktivirali sportski odjel, kao i tamburašku sekciju s obzirom na to da posjedujemo glazbala. Sve ostalo zavisi kako od mladih tako i starijih. Mi predstavnici mlađe generacije spremni smo preuzeti tu odgovornost. Potrebna nam je samo podrška starijih koji imaju iskustva u vođenju udruge“, ističe Peka.

Izbjeći gašenje Društva

Prije ratnih devedesetih u Novom Slankamenu je živjelo oko 80 posto Hrvata. Danas ih je znatno manje, manje od 20 posto, oko 160 hrvatskih obitelji.
„Danas je situacija ista kao i u drugim mjestima gdje je došlo do iseljavanja naših ljudi i doseljavanja Srba iz Hrvatske. Svjesni smo da trebamo živjeti jedni pored drugih i međusobno surađivati. Situacija nije sjajna ni danas, ali je daleko bolje nego što je bilo prije. A ono što možemo to je pokušati pokrenuti rad Udruge i nastaviti njegovati svoju kulturu“, ističe Gregurić.
Plan je organizirati skupštinu udruge na kojoj će biti izabrano novo vodstvo, a imaju i želju obnoviti rad pojedinih sekcija. „Svjesni smo da će to biti teško jer je jako mali broj mladih koji bi mogli biti uključeni u sekcije. Veliki broj njih je otišao u inozemstvo, drugi dio je otišao u veće gradove studirati. Još uvijek ima jako mali broj djece od 7 do 12 godina, ali ćemo ih pokušati uključiti u rad sekcija kako bismo ih održali u Društvu. Kako bismo osigurali osnovna sredstva za rad, moj prijedlog je da ih najprije osiguramo iz osobnih donacija. Teško je sudjelovati na natječajima kad nemamo aktivnosti na temelju kojih bi se mogao napisati projekt. U posljednje dvije-tri godine pokrivali smo troškove od članarine, dobrovoljnih priloga, a ako budemo pokrenuli rad pojedinih odjela, onda ćemo se pripremiti za pisanje projekta.“
Udruga posjeduje i bogatu knjižnicu, na koju su posebice ponosni. Danas Društvo broji 115 članova, dok je njihov broj 2002. godine bio 320. Kako navodi Gregurić, postojala je tradicija da u Slankamenu po dva čovjeka idu po kućama, skupljaju članarinu, a domaćini bi sve ukućane, pa čak i djecu, upisivali kao članove Društva. Od prije dvije godine donijeta je odluka da onaj tko dođe u Udrugu i izrazi želju da bude član smatrat će se da je aktivan.

Izvor: Hrvatska riječ (S Darabašić)

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Friday 13th of December 2019 12:36:08 PM