Pozovite » (+381) (0)24 535-533

pucanje bicevimaPucalo se bičevima i ove godine u Đurđinu, na ledini pored crkve sv. Josipa Radnika. U utorak, 17. srpnja, okupilo se i staro i mlado, kako bi pogledali ovo umijeće. Bičevi su se posuđivali onima koji ih nemaju, a žele se oprobati, dok su kod onih iskusnih pucali i švigari. Svaki natjecatelj imao je priliku pokazati svoje umijeće, a male tajne sačuvali su za sebe. Onima čiji je bič najviše puta puknuo dodijeljene su i nagrade, i to u pet kategorija. Na četvrto natjecanje odazvalo se oko 20 odraslih natjecatelja i desetak djece, koja su budućnost ove manifestacije koja je uvrštena u program Dužijance 2018.

Nagrađeni:
Djeca – prva kategorija u uzrastu od 6 do 8 godina: titulu najboljeg osvojio je Filip Šarčević, dok je drugo mjesto pripalo Davidu Barni, a treće mjesto Marijanu Tonkoviću. U drugoj kategoriji od 9 do 12 godina prvo mjesto osvojio je Matej Kiš, drugo Ivan Šarčević, a treće mjesto Aleksandra Barna.
U kategoriji žena bilo je dvije natjecateljice, te je prvo mjesto pripalo Slađani Lulić, a drugo Ivani Vukov.
U kategoriji odraslih ocjenjivala su se dva stila pucanja, duplo i simplo. U kategoriji duplog pucanja bičevima prvo mjesto je pripalo Nenadu Biliću, drugo Grgi Pećariću i treće Stipanu Kujundžiću. U simplom pucanju bičem prvo mjesto je osvojio Dragomir Peić Gavran, drugo Marinko Šarčević, a treće Slađan Bošnjak.
Pobjednik u simplom pucanju bičem Dragomir Peić Gavran je rekao kako je konkurencija po njemu bila jaka i da je zahvalan organizatorima što priređuju ovu manifestaciju koja mnoge sjeća na djetinjstvo. Njegov bič bio je drugačiji od ostalih, naime kako je rekao na njemu nema kože. Bičalje je staro više od 30 godina, a i štranga oko 15 godina, švigar pobjedničkog biča je od umjetne manile.
Za razliku od ovoga, bič pobjednika u duplom pucanju bičem Nenada Bilića je od kože. Njegov bič je donesen iz Mađarske i po njegovim riječima to je pravi čikoški bič od goveđe kože.
„Kad sam bio manji, naučio sam pucati bičem; prva dva biča sam i sam izradio, a onda kupio treći, kojim nisam bio zadovoljan, te sam se odlučio isprobati nov. Najvažnije je imati dobar bič, da bič ima vagu, dobru težinu, i na kraju dobar švigar“, kazao je Bilić i dodao kako je problem nedostatak materijala za pravljenje švigara.
Matej Kiš, pobjednik u starijoj dječjoj kategoriji, je rekao da je naučio pucati bičem od susjeda i tate. Prošle godine je prvi puta čuo za ovo natjecanje i tada je odlučio isprobati se u ovoj vještini, te je redovito vježbao, a kao i uvijek vježba se isplatila.
Najmlađi pobjednik, koji ima svega 7 godina, Filip Šarčević sretan je što je baš njegov bič najviše puta puknuo. Sve tehnike, kako je rekao, naučio je gledajući starijeg brata, tatu i djeda.

Probijanje zvučnog zida

Organizator ove manifestacije je UBH Dužijanca, a koordinator je Ivan Piuković koji i sam puca, ali i izrađuje bičeve. Po njegovim riječima odaziv natjecatelja je možda slabiji u odnosu na prošlu godinu, ali je organizacija ove godina puno bolja.
„Cilj organiziranja ove manifestacije je da djeca nauče pucati bičem i da se natječu. Stariji ljudi su živjeli taj život i to u njima budi drage uspomene. Jasno je da djeca danas neće čuvati svinje, ali mogu sačuvati naše običaje“, kazao je Piuković.
On je također naglasio kako mu je drago jer se za svaku godinu prave novi bičevi, a stari se renoviraju. Za dobar bič je potrebna koža kao osnova, dobro drvo koje se koristi za držalje ili bičalje, šalangovi, kožna ili obična štranga, čapo (kožni tanak kaiš) i švigar je onaj koji puca. Švigar se nekada pravio od konjskog repa, a danas se uglavnom pravi od umjetne manile. Kako smo saznali od Ivana Piukovića, kada bič puca, zvuk koji dobivamo je ustvari probijanje zvučnog zida.
Nakon natjecateljskog dijela svi oni koji su pucali bičevima, u natjecateljskom ili revijalnom dijelu, pucali su skupa, što je izazvalo vrlo interesantan i neobičan zvuk.
A na kraju zna se... Na kraju je švigar puko.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)